Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Allahu pripada zahvala i neka je blagoslov i selam na našeg vodu i miljenika Muhammeda, s.a.v.s, na njegovu porodicu i njegove ashabe.
Najprije bih želio da ukažem na nekoliko cinjenica. Prvo: da medureligijski dijalog nije novijeg datuma - od prije godinu-dvije, vec da ima kontinuitet više od cetrdeset godina i mnogi od poznatih ucenjaka i mislilaca ucestvovali su u njemu. Drugo: nama muslimanima nareden je dijalog sa drugima! Znaci da je to u islamu vid da'vetskog djelovanja. Da'va se zasniva na dva temelja: prvi je da'va onima koji su prihvatili islam i oni su od našeg ummeta, a drugi je da'va onima koji nisu muslimani. Allah, dž.š, kaže: 'I vjeri svoga Gospodara pozivaj mudro i lijepim rijecima, a raspravljaj s njima na najljepši nacin'- mudro i lijepim rijecima sa onima koji su od tvog ummeta jer oni prihvataju tvoju ideju, a raspravlja na najljepši nacin i sa onima koji nisu od tvog ummeta, zbog toga što onaj koji ne prihvata tvoju ideju zahtijeva da se s njim raspravlja na najljepši nacin, koristeci najljepše izraze. To je islamski metod. Kada ucimo Kur'an uvidjet cemo da je on pun dijaloga izmedu poslanika, a.s, i njihovih naroda, dijaloga izmedu Allaha, dž.š, i meleka, pa cak i dijalog sa Iblisom prokletim, koji je spomenut u nekoliko sura. Dakle, Kur'an je knjiga dijaloga, pa zbog toga se mi ne bojimo dijaloga.
Trece: živimo u doba kada je citav svijet postao «jedno malo selo», pa zbog toga svi stanovnici tog «malog sela» treba da potpomažu u stvarima od zajednickog interesa i tragaju za dodirnim tackama koje zasigurno postoje. To nam nareduje Kur'an koji kaže: 'I ne raspravljaj sa sljedbenicima knjige osim na naljepši nacin, osim sa onima od njih koji su nasilje pocinili i recite vjerujemo u ono što je objavljeno nama i što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog je jedan i mi smo Njemu predani!'
Dr. Kardavi: Želim da napomenem da period od cetrdeset godina i nije neka starost. U Kur'anu se kaže: 'Kada doživi svoju punu snagu i doživi cetrdeset godina,' što znaci da cetrdeset godina nije starost. Poslanici, a.s, primali su objavu u 40. godini života, znaci to su godine pocetka djelovanja a ne godine starosti nakon kojih je potrebno da se primijete odredeni rezultati. Ubijeden sam da ce rezultati biti vidljivi ukoliko se tim dijalozima nastavi i u buducnosti. Moje mišljenje dijele i mnogi drugi koji ucestvuju u radu ovakvih skupova. Medutim, smatram da je i u dosadašnjim dijalozima bilo rezultata. Uzmimo za primjer skup koji je održan u Njemackoj, a kojem je prisustvovao i uvaženi šejh El-Gazali. Spomenuli smo mnoge stvari. Postavili su nam mnogo vrlo bitnih pitanja na koja smo odgovorili. Tvrdim da je taj skup bio jako koristan, upravo zbog mnogo pitanja koja nas interesuju, jer ih sama situacija namece. Traže se odgovori na ta pitanja od ljudi koji ih mogu dati. Nažalost ima, i onih koji ne daju ispravne odgovore, te se time stvari dodatno kompliciraju. Stoga, tvrdim da je bilo uspjeha, a i sam šejh El-Gazali je to potvrdio. Takode, na skupu u Rimu prije nekoliko sedmica okupilo se dosta onih koji su željeli cuti stav islama i muslimana povodom dogadaja od 11. septembra.
Otvoreno sam govorio o svemu što se desilo tog dana i što se desilo poslije. Takode sam spomenuo i napade na nedužne muslimane, poput naroda Afganistana. Rekao sam šta je to terorizam i kako se treba boriti protiv njega. Poslije su mi ucesnici rekli da je moj govor bio otvoren i u skladu sa islamskim nacelima.
Dr. Kardavi: Ne, mi se ne sastajemo radi uticaja na politiku Zapada! Mi se sastajemo radi uticaja u religijskom domenu, mi razgovaramo sa vjerskim predstavnicima. Tim sastancima prisustvuju vodeci kardinali kršcanskoga svijeta, medu kojima je i sam Papa, pa želimo da ostvarimo direktan uticaj na te ljude i da njima licno prenesemo poruku islama. U svojoj knjizi 'Prioritetni zadaci islamskog pokreta u buducnosti' pozvao sam na više vrsta dijaloga, poput dijaloga sa laicistima, sa nacionalistima, sa našim vladarima, te sa Zapadom na više nivoa. Što se tice dijaloga sa politicarima i onima koji donose bitne odluke, mi nismo u stanju da vodimo tu vrstu dijaloga, medutim na nama je da u buducnosti pokušamo uspostaviti i dijalog na toj razini. Ukazao sam na sve te cinjenice. Nije zamišljeno da se dijalog vodi na samo jednom polju djelovanja, nego na više njih i tvrdim da je dijalog na svim razinama izuzetno koristan.
Dr. Kardavi: Da, bilo bi tako da se radi o politickom dijalogu i da za sugovornike imamo osobe koje imaju direktnog uticaja na svjetska zbivanja. Medutim, u domenu idejnog ili vjerskog djelovanja ja slobodno nastupam, punom snagom i ne popuštam u svojim stavovima. Puno muslimana misli da se, ukoliko prihvate dijalog, moraju odreci nekih svojih stavova, a u stvarnosti je suprotno. Ja sam to spomenuo i na skupu u Kairu, prošle hefte. Stvarni cilj ovog dijaloga nije brisanje razlika izmedu religija, pogotovo ne izmedu tevhida u islamu i trojstva u kršcanstvu. Islam ostaje islam i mi se niceg ne odricemo, niti tražimo od drugih da to oni ucine. Kada bi insistirali na ovim stvarima, naš dijalog ne bi davao nikakve rezultate. Mi istražujemo medu zajednickim, dodirnim tackama i produbljujemo njihovo djelovanje, a zapostavljamo segmente u kojima se razilazimo. Posebno bih istakao tri polja u kojima možemo jako dobro zajedno djelovati. Prvo, borba protiv nevjerstva, a posebno protiv onog koje proizilazi iz materijalizma. To su oni koji kažu da nije Bog stvorio covjeka, nego je covjek taj koji je stvorio Boga. Drugo, borba protiv onih koji zagovaraju seksualnu slobodu, legalizaciju abortusa, te brakove izmedu istih polova i slicnih stvari, a koji poprimaju sve više uticaja na zapadu. Trece, zajedno stajemo u odbrani pravde i potlacenih, dižemo svoj glas protiv okupacije tudih teritorija, skrnavljenja svetih objekata, prolijevanja krvi i drugih zala koje pogadaju covjecanstvo.
Dr. Kardavi: Što se tice Palestine, nastupili smo izuzetno energicno, pozvali smo na podršku uspostavi samostalne palestinske države sa glavnim gradom Kudsom. Naišli smo na podršku pravoslavnih kršcana, medutim katolicki predstavnici tražili su da se Srednji Istok obuhvati jednim uopcenim saopcenjem. Nažalost, tu nije bilo kompromisa tako da smo, na kraju, ostali bez jedinstvenog zakljucka o tom pitanju.
Dr. Kardavi: Ja mislim da ovaj dijalog nema tu vrstu uticaja na islam, u smislu da Vatikan nametne svoje ideje muslimanima. Ne, nikako! To je potpuno pogrešna ideja. Mi smo, u idejnom smislu jaci od drugih i ne treba da se bojimo. Možda se politicari i boje njihovih politicara, ali mi se ne bojimo njihovih teologa ili mislilaca. Mi tvrdimo da se željezo izbija željezom, a naše željezo je jace od njihovog, pa zašto onda da se bojimo?
Dr. Kardavi: Ako neko misli tako, to je njegovo mišljenje! Ja ne mislim tako! Nisam našao niti ijednu osobu koja je ucestvovala u tim skupovima da razmišlja na takav nacin. Maloprije smo pojasnili da je nemoguce izbrisati postojece razlike medu religijama. Iz pitanja koje je brat postavio osjeca se kao da on ne vjeruje u Kur'an koji nareduje dijalog i raspravu na najljepši nacin. Pa, ako nam je naredeno, onda je to od naše dave.
Pa, zbog toga mi odbacujemo bilo kakvo miješanje vjera i brisanje postojecih razlika medu njima, a i ova vrsta dijaloga je daleko od toga.
Dr. Kardavi: Zasigurno je on preci! Ja sam u svojoj knjizi 'Prioritetni zadaci islamskog pokreta u buducnosti' spomenuo potrebu dijaloga sa razumnim vladarima koji prihvataju dijalog. Medutim imamo i onih koji ne razumiju drugi jezik osim jezik oružja i zatvora, pa je to sa njima neostvarivo. Mislim da je najbolji, i trenutno najpotrebniji, dijalog izmedu razlicitih pravaca unutar ummeta, pa sam ja zbog toga pozvao na dijalog sa nacionalistima, pa cak i sa laicistima. U tom pogledu smo u Libanu osnovali tijelo koje ima za cilj okupljanje svih umjerenih struja te zajednickim djelovanjem pomoci oslobodilacki pokret u Palestini.
Dr. Kardavi: Ajetima koje je brat citirao propisuje se pružanje otpora i uzvracanje istom mjerom, i mi, kada bismo bili u stanju da to uradimo, uzvratili bismo istom mjerom. Zato, pozivam u pomoc afganistanskom narodu u tragediji koja ga je zadesila. Poslanik, s.a.v.s, kaže: 'Muslimani su kao gradevina, oslonjaju se jedan na drugog.' 'Muslimani su kao jedno tijelo.'
Dakle, svi muslimani obavezni su da budu uz afganistanski narod protiv bilo koga ko ih napadne! Medutim, tu mora biti ogranicenje. Nama nije dozvoljeno da odgovorimo na napad tako što cemo oteti njihov avion i njine udariti u neku zgradu! Putnici u avionu nisu krivi i ko ima pravo da ih ubije kao odgovor na napad?! Putnici su nedužni i nemaju nikakve veze sa napadima ili pojedinim vladama. Zbog toga sam ja još prije više od deset godina izdao fetvu kojim sam zabranio otmice aviona, nakon poznatog slucaja i Kuvajtu. Ukoliko je cilj našeg djelovanja šerijatski opravdan, i sredstvo mora biti šerijatski opravdano. Znaci, castan cilj i opravdano sredstvo pravilo je po kojem se islam prepoznaje.
Dr. Kardavi: Tako mi Allaha, onaj koji vidi šta se dogada u Palestini i u Afganistanu i ništa ne preduzme on je mrtav, on nema srca niti osjecaja. To su strašni dogadaji koji podižu mrtvog, pokrecu uspavanog i potresaju smirenog. Zbog toga sam i ja sam puno iznenaden šutnjom nekih ljudi na takve dogadaje. Tako se otkriva njihova taktika, prvo su rekli: mi smo s vama, protiv terorizma a poslije se ispostavilo da se pod terorizmom podrazumijeva i 'Hamas' i 'Džihad' i Narodni front za oslobodenje Palestine i Stranka mudžahida Kašmira i dr. Receno je da možemo bit sa teroristima ili s njima i rekli smo da smo s njima, ali to onda znaci da smo protiv 'Hamasa', protiv otpora u Palestini, protiv džihada. Ako smo protiv njih onda smo sa Izraelom! Pitanje koje se namece i na koje treba da se odgovori je: Jesu li naše vlade sa Izraelom ili sa 'Hamasom' i palestinskom intifadom?!
Dr. Kardavi: Da to su isti oni koji pozivaju podizanju istih objekata u kojima ce biti džamija, crkva i sinagoga zajedno. Nema nikakve sumnje da muslimani u potpunosti odbijaju tu ideju. Mi ne prihvatamo ujedinjenje vjera. Mi pozivamo dijalogu izmedu vjera i raspravi o stvarima od zajednickog interesa, a nikako ujedinjenju religija ili brisanju razlika izmedu njih!
Dr. Kardavi: Snaga nam je propisana i mi smo obavezni pripremiti što jacu silu. Allah, dž.š, kaže: 'I pripremite protiv njih sve što ste u stanju'. Znaci, od nas se traži da ojacamo u svim segmentima, kao što su vjera, ideja, jedinstvo ummeta kao zamjena za ovu razjedinjenost danas, te vojna snaga kao vrlo bitan faktor u tom kontekstu. Mi moramo ovladati izvorima vojne moci. To i nije lahak posao, naprotiv, traži velika odricanja i dugotrajan, kontinuiran posao. Zato moramo uložiti maksimalne napore kako bismo uspjeli u tom poslu i zaštitili se od napada drugih koji su poput nasrtaja na žrtvu, kako se spominje u hadisu, u kojem se ukazuje na razlog naše slabosti. Ashabi su pitali Poslanika šta je to 'vehn', pa im je odgovorio: 'To je ljubav prema dunjaluku,a preziranje smrti.'
Dr. Kardavi: Da, to su protestanti, a neki ih zovu i prožidovskim kršcanima. Oni su imali velikog uticaja na neke vodece ljude u SAD kao što su Regan ili Karter prije njega, te na Buša i Klintona, i danas su, isto tako, imali uticaja na mladeg Buša. Oni su preko tih ljudi ostvarili veliku podršku Izraelu. Naš brat dr. Mesud Hasan napisao je knjigu o uticaju vjerske odsutnosti na americku politiku. On je spomenuo da je taj problem prisutan još od vremena Belfora i za suzbijanje te ideje i njeno razotkrivanje treba dosta vremena i rada na polju idejnog i kulturnog djelovanja.
Dr. Kardavi: To je naša greška. Mi moramo poraditi da se uspostave kontakti i sa njima, posebno zbog toga što i oni imaju bogato kulturno naslijede tj konfucionizam ili budisticku kulturu. Oni su istocnjaci kao i mi i nisu nas kolinijalizirali kao što su to radili zapadnjaci. Zaista, moramo uložiti napore da dode do takvih dijaloga i sa njima.
Dr. Kardavi: To se primjenjuje u toku bitke, kada se neprijatelj stavlja pred izbor jednog od troje spomenutih i nema potrebe za dijalogom, medutim danas smo u situaciji da živimo jedni pored drugih i treba da se složimo u stvarima koje su nam zajednicke, kao što su tri koje smo na pocetku spomenuli. Znaci, nema zapreke da budemo sa jednim kafirom protiv drugog. Ukoliko budemo tvrdili da ne smije biti saradnje izmedu nas i drugih, onda je nepojmljivo zašto nam je islam dozvolio da se ženimo njihovim ženama?! Allah, dž.š, kaže: 'Hrana onih kojima je data knjiga je dozvoljena vama, a i njima vaša hrana, i cedne žene mu'minke, i cedne žene od onih kojima je knjiga data', a cilj braka je milost i ljubav. Pa, zbog cega nam se ovaj brak dozvoljava?!
Iako tvrdimo da je kafir svaki onaj koji ne vjeruje u vjeru Muhameda, s.a.v.s, to ne znaci da je on totalni nevjernik koji ne vjeruje ni u Boga, niti u ostale objave, niti poslanike, a.s, niti u Sudnji dan. Zbog ovih zajednickih stvari treba da se upoznajemo i razgovaramo, ali to ne znaci da se treba odreci necega od naše vjere! Mi treba da im uputimo poziv. Ja sam im rekao da ih pozivam pozivom Kur'ana još od prije cetrnaest vijekova: 'O sljedbenici Knjige, dodite zajednickoj rijeci izmedu nas i vas, da ne robujemo nikom do Allahu i da Mu za druga nikog ne pripisujemo!'