o zabranama

"Ono što je zabranjeno ciniti, zabranjeno je tražiti od drugih da to cine!"

Putovanje i bolest su povod kojim se dozvoljava mršenje, što znaci kada je covjek putnik ili bolestan, dozvoljeno mu je da mrsi, u suprotnom nije mu dozvoljeno

"Osnova je da se dogadanje neke stvari veže za najbliže moguce vrijeme"

Znacenje pravila: "Svaki postupak dogada se u odredeno vrijeme. Ako to vrijeme nije poznato, bilo zbog sumnje, bilo zbog razlicitosti vremena u kome se mogao dogoditi, a samo vrijeme bude uticalo na dati propis, tada se u obzir uzima najbliže moguce vrijeme. Izuzetak je ako dode dokaz koji ukazuje da se stvar dogodila u nekom drugom vremenu.

Dokaz za osnovanost ovog pravila: Ako se odredena stvar mogla dogoditi u dva razlicita vremena, a jedno od njih je bliže, osnova je da se dogodila u bližem vremenu jer smo za to vrijeme ubjedeniji, a za prijašnje vrijeme vjerovatno postoji sumnja. Vjerodostojni dokazi upucuju na to da sumnja ne potiskuje ubjedenje, kao što je hadis Ebu Hurejre u kome kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Kada neko od vas osjeti u stomaku nešto, te posumnja da je pustio vjetar, neka ne izlazi iz mesdžida (u drugoj predaji: "Neka ne napušta namaz") dok ne cuje glas ili ne osjeti neprijatan miris." (Bilježe ga Buhari i Muslim)

Primjeri: -Ako bi covjek našao tragove sperme na odjeci, ubijeden da je to od polucije u snu, medutim ne sjeca se kad se dogodila polucija, uzet ce da se dogodila u toku posljednjeg spavanja i ponovit ce sve namaze koje je klanjao poslije tog spavanja.

-Ako bi covjek udario svoju trudnu suprugu, što bude uzrokom da se ona porodi i rodi živo dijete, zatim to dijete živi odredeni period bez ikakvih bolova, zatim umre, njegovu smrt vezat cemo za neki drugi uzrok koji se mogao dogoditi u bližem vremenu. U slucaju da se rodi mrtvo dijete, ili se rodilo živo, medutim udarac bude uzrok bolesti djeteta i njegove smrti, smrt se veže za njegov udarac, tada je obavezan dati za njega potpunu krvarinu.

-Ako bi se prodavac i kupac sporili oko oštecene robe, tako što prodavac tvrdi da se oštecenje dogodilo kod kupca, a kupac tvrdi obrnuto, uzima se da je šteta nastala kod kupca, jer je vrijeme poslije kupovanja bliže od vremena u kojem je roba bila kod prodavca.

"Ono što ide uz osnovu prati osnovu i u propisu"

("Ono što se ne pritvrduje samostalno, pritvrdi se uz osnovu")

Znacenje pravila: "Postoje neke stvari koje kad se posmatraju samostalno imaju jedan propis, a kad se posmatraju kao pratece, imaju drugi propis."

Primjeri: -Ako bi imam zaboravio neki od ruknova ili vadžiba namaza, muktedija je obavezan sa njim uciniti sehvi sedždu, iako on nije ništa zaboravio.

-Allah, dž.š., je zabranio obavljanje namaza za nekoga drugog, medutim, uzimajuci u obzir da namaz može biti prateci ibadet uz neki drugi ibadet, dozvoljava se njegovo obavljanje za drugu osobu, npr. ako bi covjek obavljao hadždž za drugu osobu, klanjat ce umjesto njega dva rekata nakon što završi tavaf jer ta dva rekata ulaze u obrede hadždža.

"Davanje prednosti u dobrim djelima (ibadetima) je pokudeno, dok je u dunjaluckim stvarima pohvalno"

Davanje prednosti dijeli se u dvije vrste:

a)Davanje prednosti dunjaluckim stvarima: hrani, picu, odjeci i sl. Ova vrsta je pohvalna, za šta su dokaz rijeci Allaha, dž.š.: "I daju drugima prednost nad sobom, mada su i sami potrebni." (Prijevod znacenja - El-Hašr, 9.)

b)Davanje prednosti u ibadetima (dobrim djelima).

Propis za ovu vrstu razlikuje se od ibadeta do ibadeta i može biti zabranjen (haram) ili pokuden (mekruh).

Zabranjeno je onda kada može odvesti do ostavljanja necega što je naredeno. Primjer za ovo je:

-Davanje prednosti u abdestu, u slucaju da nema dovoljno vode za abdest dvojice, covjek ce dati prednost sebi kako ga ne bi prošao vadžib.

Pokudeno je onda kada može biti uzrokom ostavljanja sunneta ili cinjenja necega što je pokudeno. Primjer za ovo je da covjek da prednost drugom u prvom saffu, u ezanu, da ustupi mjesto na bajram-namazu kako bi mogao cuti hutbu, a sam on u tom slucaju ne bi cuo.

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: "Odgovor na ovo pitanje moguce je sa tri aspekta:

1.Sve dok je covjek živ, nismo sigurni za njegovu završnicu. Što znaci da postoji mogucnost da onaj kome se daje prednost u dobrim djelima, izade iz vjere i odmetne se i da na taj nacin prednost bude data onome koje ne zaslužuje. Što se tice mrtvaca za njega se nije bojati takvog necega.

2.Davanje prednosti u ibadetima ukazuje na pomanjkanje želje kod covjeka za cinjenjem ibadeta. Kad bi bilo dozvoljeno davanje prednosti u ibadetima, to bi nužno odvelo u ljencarenje, odgadanje ibadeta i nemarnost prema njima, što nije slucaj sa poklanjanjem sevapa, jer onaj koji radi djela sa namjerom da pokloni sevape mrtvom muslimanu, pristupa tom djelu s ljubavlju i željom zbog koristi koja se ne vraca samo na mrtvaca nego i na njega.

3.Allah, dž.š., voli natjecanje i žurenje u dobrim djelima cime se, ustvari, pokazuje istinska pokornost Allahu, dž.š. Davanje prednosti u dobrim djelima suprotstavlja se robovanju, što nije slucaj sa onim koji poklanja sevape umrlom, jer on izvršava ono što je Allah naredio (tj izvršava doticno djelo), zatim nagradu toga poklanja svome bratu muslimanu. Ashabi, r.a., su se natjecali u dobru i niko od njih nije davao prednost drugom, kao što se prenosi od Omera, r.a., da je rekao: "Nisam se natjecao sa Ebu Bekrom u dobru a da me nije pretekao."

"Propis stupa na snagu onda kad za njega postoji povod"

Znacenje pravila: Onda kada se nade povod za odredeni propis, taj propis biva punovažecim, a ako nestane povoda, prestaje važiti dati propis. Naprimjer: Putovanje i bolest su povod kojim se dozvoljava mršenje, što znaci kada je covjek putnik ili bolestan, dozvoljeno mu je da mrsi, u suprotnom nije mu dozvoljeno.

Da bi se upotpunila korist ovog pravila nužno je spomenuti neke stvari vezane ze povod, kao što su: definicija povoda, uslovi koji se u njemu moraju ispuniti i nacini spoznaje povoda.

a) Definicija povoda: Ucenjaci usuli fikha (nauke o temeljima islamskog prava) definišu povod kao: jasno i precizno odredeno svojstvo od kojeg ovisi da li ce odredeni propis biti punovažeci ili ne.

b)Šartovi koji se moraju ispuniti kod povoda:

-Da taj povod bude jasan i dokuciv, kao što je slucaj sa opojnošcu koja je ucinjena povodom zabrane alkohola.

-Da bude precizno odreden tako da se ne razlikuje od osobe do osobe, ili od situacije do situacije, primjer za ovo je: bolest i putovanje. Ove dvije stvari ucinjene su povodom za dozvolu mršenja u toku ramazana. Ako razmislimo, vidjet cemo da je to precizno odreden povod i da nema razlike u njemu izmedu razlicitih osoba i situacija. S druge strane, ako bismo pretpostavili da je "tegoba" povod koji dozvoljava mršenje, vidjeli bismo da taj povod nije precizno odreden jer se ljudi razlikuju u njemu, nekima je teško postiti, a nekima nije.

-Da odgovara propisu tako da, kada se propis veže za njega, ostvaruje se mudrost zbog koje je Allah, dž.š., propisao taj propis. Naprimjer: Bolest odgovara kao povod koji dozvoljava klanjanje namaza sjedeci ili ležeci jer se na taj nacin ostvaruje mudrost koju je Allah htio kada je dozvolio klanjanje namaza u jednom od dva navedena stanja, a ona je uklanjanje tegobe.

c)Kako se dolazi do spoznaje povoda (ille)?

Dolazi se na jedan od tri nacina:

-Jasnim kur'anskim i hadiskim tekstom u kojem se spominje povod propisa.

-Idžmaom (koncenzusom-slaganjem) islamskih ucenjaka

-Studioznim izucavanjem propisa od strane mudžtehida.

Prakticni primjeri za spomenuto pravilo: (propis stupa na snagu onda kada za njega postoji povod)

-Opojnost je povod zabrane alkohola, što znaci da kada nestane tog povoda, tako što se npr. alkohol zbog dugog stajanja pretvori u sirce, biva dozvoljenim.

-Nužda je povod dozvole cinjenja zabranjenog djela. Kada nestane nužde, prestaje dozvola.

-Spavanje, gubitak svijesti i ludilo su povodi zbog kojih sa covjeka spada obaveza (šerijatske naredbe) i ne upisuje mu se ono što radi. Kada nestane tih povoda, postaje obavezan (mukellef)

Ono što je zabranjeno koristiti, zabranjeno je uzimati (kupovati).Ono što je zabranjeno uzimati, zabranjeno je davati.Ono što je zabranjeno ciniti, zabranjeno je tražiti od drugih da to cine

Sva tri pravila su približnog znacenja i sva upucuju na nužnost zatvaranja vrata zabranjenim stvarima, tj. sprecavanje harama prije nego se dogode.

Dokazi za ispravnost navedenih pravila:

a)Opšti šerijatski dokazi i principi; onaj ko razmisli o Šerijatu uopšteno, njegovim naredbama i zabranama, vidjet ce da je Allah, dž.š., zabranio mnoge stvari preventivno (tj. da se ne bi dogodilo ono što je još vece i gore), ali je propisao cinjenje dobrovoljnih ibadeta koji bi trebali da cuvaju farzove i održavaju ih.

b)Posebni dokazi koji upucuju na ova pravila kao što su rijeci Allahovog Poslanika,s.a.v.s.: "Allah je prokleo alkohol, onoga koji ga cijedi, onoga kome cijedi, onoga ko ga prodaje, onoga koji ga kupuje, onoga koji ga nosi, onoga kome se nosi, onoga ko od njega živi, onoga koji ga pije i onoga koji ga prenosi." (Bilježi ga Ibn Madže a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Takoder, rijeci Poslanika, s.a.v.s.: "Allah prokleo židove. Zabranio im je da jedu loj pa su ga oni preradivali i prodavali." (Prenosi ga Muslim)

I rijeci Poslanika, s.a.v.s: "Allah prokleo onoga koji jede kamatu i onoga koji mu pomaže u tome."

Primjeri:

-Allah, dž.š., je zabranio uzimanje (posjedovanje) muzickih instrumenata, posuda od zlata i srebra, pasa (osim kategorija koje je Poslanik, s.a.v.s., izuzeo), nakita i svile za muškarce, alkohola, kako to ne bi odvelo u korištenje tih stvari.

-Allah, dž.š., je zabranio uzimanje kamate, mita i sl., iz cega nužno slijedi da se zabrana odnosi i na davanje.

-Kao što je zabranjeno pijenje alkohola, zinaluk, bespravno ubijanje, takoder je zabranjeno da covjek traži od drugih da to rade. Ovim bismo završili kratku studiju o fikhskim pravilima, uz nadu da cemo shvatiti njihov znacaj i mjesto u Islamu, a pogotovo u oblasti fikhskih (pravnih) pitanja, i da cemo kroz njih shvatiti mnoge ciljeve Šerijata i njegove odluke.

Molim Allaha, Uzvišenog, da nas poduci vjeri i ucini uzornim ljudima u radenju po znanju kojeg nam podari i da nas ucini borcima za uspostavu Njegovog zakona kao vrhovnog zakona na Zemlji.