"Ono što je zabranjeno ciniti, zabranjeno je tražiti od drugih da to cine!"
"Osnova je da se dogadanje neke stvari veže za najbliže moguce vrijeme"
Dokaz za osnovanost ovog pravila: Ako se odredena stvar mogla dogoditi u dva razlicita vremena, a jedno od njih je bliže, osnova je da se dogodila u bližem vremenu jer smo za to vrijeme ubjedeniji, a za prijašnje vrijeme vjerovatno postoji sumnja. Vjerodostojni dokazi upucuju na to da sumnja ne potiskuje ubjedenje, kao što je hadis Ebu Hurejre u kome kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Kada neko od vas osjeti u stomaku nešto, te posumnja da je pustio vjetar, neka ne izlazi iz mesdžida (u drugoj predaji: "Neka ne napušta namaz") dok ne cuje glas ili ne osjeti neprijatan miris." (Bilježe ga Buhari i Muslim)
-Ako bi covjek udario svoju trudnu suprugu, što bude uzrokom da se ona porodi i rodi živo dijete, zatim to dijete živi odredeni period bez ikakvih bolova, zatim umre, njegovu smrt vezat cemo za neki drugi uzrok koji se mogao dogoditi u bližem vremenu. U slucaju da se rodi mrtvo dijete, ili se rodilo živo, medutim udarac bude uzrok bolesti djeteta i njegove smrti, smrt se veže za njegov udarac, tada je obavezan dati za njega potpunu krvarinu.
"Ono što ide uz osnovu prati osnovu i u propisu"
Znacenje pravila: "Postoje neke stvari koje kad se posmatraju samostalno imaju jedan propis, a kad se posmatraju kao pratece, imaju drugi propis."
-Allah, dž.š., je zabranio obavljanje namaza za nekoga drugog, medutim, uzimajuci u obzir da namaz može biti prateci ibadet uz neki drugi ibadet, dozvoljava se njegovo obavljanje za drugu osobu, npr. ako bi covjek obavljao hadždž za drugu osobu, klanjat ce umjesto njega dva rekata nakon što završi tavaf jer ta dva rekata ulaze u obrede hadždža.
Davanje prednosti dijeli se u dvije vrste:
b)Davanje prednosti u ibadetima (dobrim djelima).
Zabranjeno je onda kada može odvesti do ostavljanja necega što je naredeno. Primjer za ovo je:
Pokudeno je onda kada može biti uzrokom ostavljanja sunneta ili cinjenja necega što je pokudeno. Primjer za ovo je da covjek da prednost drugom u prvom saffu, u ezanu, da ustupi mjesto na bajram-namazu kako bi mogao cuti hutbu, a sam on u tom slucaju ne bi cuo.
1.Sve dok je covjek živ, nismo sigurni za njegovu završnicu. Što znaci da postoji mogucnost da onaj kome se daje prednost u dobrim djelima, izade iz vjere i odmetne se i da na taj nacin prednost bude data onome koje ne zaslužuje. Što se tice mrtvaca za njega se nije bojati takvog necega.
3.Allah, dž.š., voli natjecanje i žurenje u dobrim djelima cime se, ustvari, pokazuje istinska pokornost Allahu, dž.š. Davanje prednosti u dobrim djelima suprotstavlja se robovanju, što nije slucaj sa onim koji poklanja sevape umrlom, jer on izvršava ono što je Allah naredio (tj izvršava doticno djelo), zatim nagradu toga poklanja svome bratu muslimanu. Ashabi, r.a., su se natjecali u dobru i niko od njih nije davao prednost drugom, kao što se prenosi od Omera, r.a., da je rekao: "Nisam se natjecao sa Ebu Bekrom u dobru a da me nije pretekao."
Znacenje pravila: Onda kada se nade povod za odredeni propis, taj propis biva punovažecim, a ako nestane povoda, prestaje važiti dati propis. Naprimjer: Putovanje i bolest su povod kojim se dozvoljava mršenje, što znaci kada je covjek putnik ili bolestan, dozvoljeno mu je da mrsi, u suprotnom nije mu dozvoljeno.
a) Definicija povoda: Ucenjaci usuli fikha (nauke o temeljima islamskog prava) definišu povod kao: jasno i precizno odredeno svojstvo od kojeg ovisi da li ce odredeni propis biti punovažeci ili ne.
-Da taj povod bude jasan i dokuciv, kao što je slucaj sa opojnošcu koja je ucinjena povodom zabrane alkohola.
-Da odgovara propisu tako da, kada se propis veže za njega, ostvaruje se mudrost zbog koje je Allah, dž.š., propisao taj propis. Naprimjer: Bolest odgovara kao povod koji dozvoljava klanjanje namaza sjedeci ili ležeci jer se na taj nacin ostvaruje mudrost koju je Allah htio kada je dozvolio klanjanje namaza u jednom od dva navedena stanja, a ona je uklanjanje tegobe.
Dolazi se na jedan od tri nacina:
-Idžmaom (koncenzusom-slaganjem) islamskih ucenjaka
Prakticni primjeri za spomenuto pravilo: (propis stupa na snagu onda kada za njega postoji povod)
-Nužda je povod dozvole cinjenja zabranjenog djela. Kada nestane nužde, prestaje dozvola.
Ono što je zabranjeno koristiti, zabranjeno je uzimati (kupovati).Ono što je zabranjeno uzimati, zabranjeno je davati.Ono što je zabranjeno ciniti, zabranjeno je tražiti od drugih da to cine
Dokazi za ispravnost navedenih pravila:
b)Posebni dokazi koji upucuju na ova pravila kao što su rijeci Allahovog Poslanika,s.a.v.s.: "Allah je prokleo alkohol, onoga koji ga cijedi, onoga kome cijedi, onoga ko ga prodaje, onoga koji ga kupuje, onoga koji ga nosi, onoga kome se nosi, onoga ko od njega živi, onoga koji ga pije i onoga koji ga prenosi." (Bilježi ga Ibn Madže a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
I rijeci Poslanika, s.a.v.s: "Allah prokleo onoga koji jede kamatu i onoga koji mu pomaže u tome."
-Allah, dž.š., je zabranio uzimanje (posjedovanje) muzickih instrumenata, posuda od zlata i srebra, pasa (osim kategorija koje je Poslanik, s.a.v.s., izuzeo), nakita i svile za muškarce, alkohola, kako to ne bi odvelo u korištenje tih stvari.
-Kao što je zabranjeno pijenje alkohola, zinaluk, bespravno ubijanje, takoder je zabranjeno da covjek traži od drugih da to rade. Ovim bismo završili kratku studiju o fikhskim pravilima, uz nadu da cemo shvatiti njihov znacaj i mjesto u Islamu, a pogotovo u oblasti fikhskih (pravnih) pitanja, i da cemo kroz njih shvatiti mnoge ciljeve Šerijata i njegove odluke.