antraks

Dok se još sliježe prašina na njujorškom Menhetnu, nakon nasilnog rušenja Svjetskog trgovackog centra, s druge strane Atlantika stižu alarmantme vijesti o sve ucestalijim, istina izoliranim, slucajevima pojave antraksa kod ljudi, što u sveopcoj psihozi antiteroristicke hajke, podgrijava sumnju da se radi o biološkoj diverziji, odnosno, o biološkoj formi napada na SAD. Iako doticna zarazna bolest nije nepoznata u našim krajevima (uostalom rasprostrta je po cijelom svijetu), potrebno je da se u ovom aktuelnom trenutku, kada je covjecanstvo izfrustrirano mogucnošcu novog svjetskog ratnog sukoba, kaže nešto više o predmetnoj pojavi. Antraks kao infektivno oboljenje (koje u narodu ima nekoliko sinonima, kao što su: bedrenica, crni prišt, zli prišt, prostrel itd.) ustvari je zoonoza, jer njezin uzrocnik Bacillus anthracis pored životinja napada i ljude.

Znacajno je istaci da bolest nije kontagiozna, tj. ne prenosi se direktnim dodirom oboljele i zdrave biojedinke, nego kontaminiranom hranom i vodom te životinjskim produktima (meso, mlijeko, koža, vuna) oboljelih životinja. Uzrocnik se javlja u vegetativnoj formi, koja izaziva oboljenje i u sporulirajucoj formi. Spore antraksa nastaju u anaerobnim uvjetima sredine (bez prisustva kisika) a kao takve mogu u zemlji preživjeti i do 3o godima. Zemljišta, odnosno tla kontaminirana sporama antraksa nazivaju se antraksnim distriktima, te se zbog toga antraks naziva još i 'bolest tla' Životinje se najcešce zaražavaju hranom i vodom, rjede kroz kožu i inhalacijom.

Bolest se redovito pojavljuje plavljenjem i destrukcijom antraksnog tla. Pojave antraksa podržavaju se i šire najviše time, što se lešine žvotinja, uginulih od antraksa, ne uništavaju na propisan nacin, zbog cega postaju, zapravo, izvor zaraze. Biljožderi su najosjetljiviji, odnosno najprimljiviji na antraks, svežderi i mesožderi su manje primljivi a perad najnamje! Insekti, sišuci krv oboljele stoke, šire zarazu, a kožama bolesnih životinja, pogotovo uginulih životinja, te kontaminiranom hranom, bolest se širi na velike udaljenosti, cime se epizootiloška karta pojedinih oblasti stalno 'obogacuje' novim žarištima.

covjek se zarazi preko kože (kožni oblik antraksa) u kontaktu sa bolesnom ili uginulom životinjom te kontaminiranim životinjskim produktima; zatim, preko probavnog i dišnog sistema. Kožni oblik antraksa kod covjeka obicno se javlja na licu u obliku malignog prišta, koji svrbi i ubrzo se pretvara u crnu krastu. Uz to dolazi do otoka podrucnih limfnih žlijezda. Ako se oboljeli ne lijeci nastaju teške komplikacije sa sepsom. Crijevna forma antraksa kod covjeka nastaje konzumiranjen kontaminirane hrane ili vode, a ukoliko se pravovremeno ne lijeci, izaziva septikemiju sa fatalnim posljedicama. Plucni antraks kod covjeka pojavljuje se kod radnika koji rade u industriji kože, iz koje se, ukoliko potjecu od bolesnih životinja, prašinom aspirira uzrocnik, izazivajuci plucne komplikacije. Sve forme se, ako su pravovremeno tretirane, uspješno lijece antibioticima i simptomatskom terapijom. Kod životinja bolest se ocituje u perakutnoj, akutnoj i subakutnoj formi. U perakutnoj formi, što je slucaj kod ovce, inkubacija traje jedan dan.

Životinja prividno zdrava, naglo se ruši kao da je ustrijeljena (otuda naziv prostrel) i uz nekoliko grceva ugiba. Kod akutne i subakutne forme, što je slucaj kod goveda, konja, i ostalih biljojeda, inkubacija traje tri dana, sa simptomima opce slabosti, i cijanozom sluznica. Smrt, ukoliko strucna intervencija izostane, nastupa u roku od dva do cetiri dana.
Patološko - anatomska slika antraksa prepoznaje se po tekucoj (nezgrušanoj) krvi katranaste boje; slezena jako povecana; krvarenja po seroznim opnama; krvni podljevi u vezivnom tkivu. Lijecenje se vši antibioticima i simptomatskom terapijom.

Profilaksa antraksa: na antraksnim distriktima redovito jednom godišnje vakcinirati prijemcivu stoku. Bitno je, kod uginuca životinje sa sumnjom na antraks, ne dozvoliti klanje i bilo kakvu manipulaciju u smislu korištenja lešine. Cijelu lešinu treba, sa svim predmetima koji su bili u dodiru sa uginulom životinjom, spaliti i duboko pokopati na terenu koje nije ugrožen poplavama i koje nece biti eksploatiran u poljoprivredne svrhe.
Bacillus antracis kao biološko oružje u ratne svrhe upotrebljiv je u sporulirajucoj formi, u kojoj je ova bakterija inaktivna sve dok ne dode u aerobnu sredinu. Težina patogeniteta ovog uzrocnika je u tome što njegova spora decenijama predstavlja potencijalnu opasnost za kontaminaciju i infekciju.
Za ovu bolest zanimljivo je još istaci da je vezana za ime slavnog francuskog mikrobiologa i istraživaca Luisa Pasteura, koji je 1881. godine postavio osnovne profilakse protiv ove opasne bolesti.