srpski lideri u bih provode politiku po principima aparthejda i segreg

) Medunarodna konferencija o rasizmu bitna i za stanje u BiH

Aparthejd i segregacija znace «odvajanje», onih koje se želi ugroziti, poniziti, eksploatirati ili uništiti. U tom smislu aparthejd i segregacija oznacavaju oblike i nacela rasizma i politike grube diskriminacije kakvu su, naprimjer, provodili bijela manjina nad crnim stanovništvom u Južnoj Africi. Rasizam se definira kao «teorija» o nejednakosti ljudskih rasa, te kao politicko djelovanje kojim se u ime takozvane «više» rase vrši diskriminacija i progon «nižih» rasa, te drži prevlast jedne nad ostalim rasama. Zbog toga što su rasizam, aparthejd i segregacija još uvijek veliki problemi covjecanstva, krajem avgusta i pocetkom seoptembra 2001. godine u južnoafrickom gradu Durbanu održana je medunarodna konferencija o rasizmu, koja je obilježena raspravom o karakteru izraelskog nasilja prema Palestincima. Suprostavljajuci se kvalifikacijama o izjednacavanju cionizma i rasizma, predstavnici Izraela i SAD su napustili ovu konferenciju.

Na konferenciji u Durbanu prisustvovao je i predsjedavajuci Predjedništva BiH Jozo Križanovic. I njegove izjave za javnost date po povratku sa ove konferencije ukazivale su na njen znacaj i za rješavanje aktuelnih problema u BiH, posebno zbog genocidnih postupaka i progona koji su se dogodili u agresiji na R BiH.Poznato je da su najaktuelniji problemi u BiH sadržani u oblasti povratka izbjeglica i prognanih osoba na svoja prijeratna imanja, u oblasti provedbe odluke o konstitutivnosti Srba, Hrvata i Bošnjaka na cijeloj teritoriji BiH i u oblasti izgradnje institucija BiH na svim nivoima društvenog i državnog organiziranja.

b) Politicki problemi u BiH u kojima se velikosrpska politika služi metodama i principima aparthejda i segregacije

Najuticajniji politicki faktori i lideri srpskog naroda na vlasti u BiH su se u najgrubljim formama vec pokazali kao najveci protivnici u rješavanju naprijed navedenih problema u BiH koji su nastali zbog posljedica genocidne agresije na R BiH. Jedino zbog cinjenice što se pripadnici bošnjackog i hrvatskog naroda u BiH ne razlikuju od Srba u pogledu rasne pripadnosti, najuticajniji politicki faktori i lideri srpskog naroda u BiH se ne bi mogli okvalificirati kao nosioci rasisticke politike, aparthejda i segregacije. Ali u svim bitnim sadržajima politickog ponašanja i djelovanja, ovi politicki faktori i lideri srpskog naroda u BiH koji se i otvoreno i podmuklo suprostavcljaju povratku izbjeglih i prognanih u svoja prijetna mjesta življenja, opstruiraju provedbu odluke o konstitutivnosti naroda u BiH i protive težnjama za izgradnjom normalnih institucija države BiH, mogu se okvalificirati kao nosioci rasisticke politike, aparthejda i segregacije prema nesrpskim narodima i gradanima u BiH.Tako, oni ugrožavaju i svoje sunarodnike Srbe koji se zalažu za zajednicki život svih naroda i gradana u BiH kao državi ravnopravnih naroda i gradana.

Teži se ostvarivanju politike ratnih zlocinaca Miloševica i Karadžica. Njihovi politicki stavovi o tome da u BiH nije moguc zajednicki život, da treba izvršiti teritorijalno razgranicenje i podjelu BiH na nacionalnoj osnovi i da se radi takve podjele, izbjegli Srbi ne trebaju vracati na teritorije F BiH, prihvaceni su od znacajnih politickih faktora i lidera srpskog naroda kojima su ovi stavovi glavna orjentacija u aktuelnom djelovanju na bosansko hercegovackoj politickoj sceni.Da je to tako ukazuje i skorašnja izjava jednog od lidera SDS (Tupajica) da se 95 posto raseljenih Srba ne žele i nece da vrate na podrucja F BiH, ali nije rekao da je odsustvo volje za povratkom proizvedeno pritiscima i ucjenama ekstremista za koje je odustajanje od povratka mjera privrženosti u korist politike SDS protiv opstanka i prosperiteta BiH kao zajednicke države svih naroda i gradana koji u njoj žive. Isti smisao ima insistiranje na nazivima «Srpsko Sarajevo», «Srpsko Goražde», «Srbinje», «Srpski Brod», «Republika srpaka» itd, jer ovi nazivi sadrže poruke da Bošnjaci i Hrvati nemaju šta tražiti na podrucjima BiH gdje su Srbi, na osnovu rezultata genocidne agresije, uspostavili svoju vlast i dominaciju.

Prema principima rasizma, aparthejda i segregacije, najuticajniji politicki faktori i lideri srpskog naroda ostvaruju svoju vlast u entitetu BiH koji je dobio nepravedan naziv kao da je samo srpski, pa se suprostavljaju provedbi odluke o konstitutivnosti naroda na cijelom podrucju BiH, upravo zbog toga što bi se provedbom te odluke ukinula njihova dominacija u korist ravnopravnosti Bošnjaka i Hrvata sa Srbima i što bi tako nastala situacija u kojoj bi naziv tog entiteta trebalo mijenjati jer nije samo srpski. Principi aparthejda i segregacije su temelj politickih stavova Miloševica, Karadžica i njihovih sljedbenika da se u odnosu na povratak izbjeglih i prognanih, prednost daje razmjeni imovine ili nadoknadi za imovinu, a da se ostane u mjestima gdje se izbjeglo i raselilo.

c) Krivicne prijave protiv blizu 3000 Bošnjaka i Hrvata ciljane protiv povratka izbjeglih i prognanih, odraz su metoda aparthejda i segregacije

Upornost u provedbi ovakve politike srazmjerna je ogromnoj kolicini zla u velikosrpskoj politici koja se služi nacelima i metodama aparthejda i segregacije protiv Bošnjaka i Hrvata.Takva upornost se najviše ispoljava u pogledu uzrokovanja nepovoljnog sigurnosnog ambijenta za povratak izbjeglih i raseljenih osoba. Najnovija mjera u tom pogledu je podnošenje prijava protiv blizu 3000 Bošnjaka i Hrvata haškom sudu i sudovima na teritoriji entiteta BiH koji je dobio nepravedan naziv kao da je samo srpski, za «zlocine nad srpakim stanovništvom».

Politicki faktori i lideri srpskog naroda koji su organizirali podnošenje ovih prijava dobro znaju da ih haški sud nece uvažiti i da pravosude pod njihovom kontrolom u BiH nece moci po tome ništa uraditi.I ako to dobro znaju ipak su podnijeli takve prijave, ali sa osnovnim ciljem da se uznemire Bošnjaci i Hrvati koji se sve više i više vracaju na svoja prijeratna boravišta na teritoriji entiteta koji je dobio nepravedan naziv kao da je smao srpski. Odnosno, cilj je da se Bošnjaci i Hrvati odvracaju od povratka, a da oni koji su se vec vratili, prodaju, razmijene ili napuste svoja imanja. Rezultati u tom pogledu imali bi efekata u ostvarivanju i ciljeva da se Srbi ne vracaju na podrucje F BiH.To su težnje za potpunim i trajnim teritorijalnim odvajanjem i podjelom Srba, Hrvata i Bošnjaka, što bi znacilo ocuvanje rezultata etnickog cišcenja. To se u potpunosti uklapa u principe i praksu aparthejda i segregacije, kao simbole za najnecovjecnije postupke diskriminacije.

Velikosrpskoj praksi po principima i metodama aparthejda i segregacije pripadaju brojne, sasvim je opravdano konstatirati, masovne i svakodnevne teroristicke akcije protiv povratka izbjeglica. Bacanje bombi na kuce povratnika, prijetnje i drugi oblici pritisaka na svim prostorima gdje se vracaju prognani Bošnjaci ostaju bez adekvatnih mjera u nadležnosti politickih faktora i lidera srpskog naroda u entitetu koji je dobio nepravedan naziv kao da je samo srpski. Naime, opravdano je cijeniti da se politicki faktori i lideri srpskog naroda ne angažiraju protiv takvih oblika terora jer oni upravo i organiziraju taj teror u funkciji sprijecavanja povratka izbjeglih i prognanih. Tako je uloga politickih faktora i lidera srpskog naroda u organziranju poznatog zlocinackog nasilja radi sprijecavanja obnove džamija u Banja Luci i Trebinju, ista kao i uloga u pripremi i podnošenju prijava za blizu 3000 Bošnjaka i Hrvata jer su, navodno osumnjiceni za ratne zlocine izvršene nad Srbima. U ova dva slucaja organizatorska uloga politickih faktora i lidera srpskog naroda ima isti smjer:sprijeciti i onemoguciti povratak izbjeglih i prognanih tako što ce se oni koji žele povratak od toga odvratiti a oni koji su se vec vratili, uciniti nesigurnim kako bi prodali, razmijenili ili bez naknade ostavili svoja imanja.

d) Metodama aparthejda i segregacije ugrožavaju se najbitnije odredbe Dejtonskog sporazuma u pogledu slobode kretanja i povratka prognanih

Velikosrpska politika odvajanja i sukobljavanja naroda, koja se uklapa u principe i metode aparthejda i segregacije je podnošenjem prijava protiv blizu 3000 Bošnjaka i Hrvata za navodne ratne zlocine nad Srbima, aktuelizirala problem slobode kretanja kao jedan od kljucnih zahtjeva u provedbi Dejtonskog sporazuma. Poznato je da su mnoge odredbe tog sporazuma usmjerene da se uspostavi sloboda kretanja na cijeloj teritoriji BiH i da se tako relativizira meduentitetska linija razgranicenja. Suprostavljajuci se tome politicki faktori i lideri srpskog naroda žele da meduentitetska linija razgranicenja bude kao medudržavna granica. Prema takvom stavu, potrebno je da se onemoguci sloboda kretanja, a prijave protiv više hiljada Bošnjaka i Hrvata za navodne ratne zlocine nad Srbima mogu biti «dobro opravdanje» za prijetnje, hapšenja i razne druge pritiske kako bi se Bošnjaci i Hrvati odvratili, ne samo od povratka, vec i od slobodnog kretanja po teritorijama entiteta koji je dobio nepravedan naziv kao da je samo srpski.

e) Mjere demokratskih snaga nisu u srazmjeri prema težini velikosrpske politike koja se koristi metodama aparthejda i segregacije

Sve ove i mnoge druge ratne i poratne cinjenice o velikosrpskoj politici koja se koristi metodama aparthejda i segregacije, aktuelizira pitanje kako se demokratski faktori medunarodne zajednice, regiona Jugoistocne Evrope i u samoj BiH odnose prema takvoj politici.Na osnovu mnogih cinjenica moguce je zakljuciti da je njihov odnos prema politickim faktorima i liderima srpskog naroda koji slijede politiku Miloševica i Karadžica u odnosu na BiH, daleko ispod nivoa nepravde, zla i raznih ponašanja koja toj politici daju karakter aparthejda i segregacije. U tom smislu odnos demokratskih faktora svijeta, regije Balkana i BiH je u mnogome oportun.Tolerišu se mnoga ponašanja i akcije politickih faktora i lidera srpskog naroda u BiH.Ili su blage ili izostaju reakcije protiv nepravde i zla koji svakodnevno izviru iz genocidne velikosrpske politike koja se koristi principima aparthejda i segreagacije. Ovaj oportunizam dodatno usložava situaciju, produžava agoniju u kojoj se nalaze narodi i gradjani u BiH, što u cjelini ugrožava mir i sigurnost BiH kao države pa i regiona Jugoistocne Evrope.

Zbog toga se programi djelovanja koji proizilaze iz usvojenih dokumenata na medunarodnoj konferenciji o rasizmu održanoj u južnoafrickom gradu Durbanu, odnose i na stanje i probleme u BiH. Demokratske snage i patriotski politicki faktori BiH se trebaju koristiti dokumentima te konferencije u borbi protiv ovdašnjih nacistickih snaga koje se u djelovanju protiv državnosti BiH, koriste principima i metodama rasizma, aparthejda i segregacije.