sa lica vjernika citalo se-"uistinu su vjernici braca"

Njegova eminencija princ Šekib Arslan vratio se prošle sedmice u Ženevu sa putovanja po Jugoslaviji. Ta posjeta potvrda je islamske zbratimljenosti, visoki primjer principa koji postoje u ljudskim srcima, ljepši no što bi ga i sami filozofi poželjeli.
Princ je imao namjeru otputovati iz Beograda u Sarajevo, no tamo je stigao tek nakon što je obišao ove gradove i kasabe: Brcko, Tuzlu, Gracanicu, Doboj, Maglaj, Žepce i Zenicu. Stotine, hiljade muslimana docekivale su ga pri ulasku u grad. Jugoslovenske zastave bile su istaknute na muslimanskim kucama, a hiljade i hiljade uzvikivalo je – 'Živio! Živio!'.

Predsjednici opcina citali su prigodne govore na svom jeziku, državnom jeziku, dok su imami džamija te govore citali na arapskom, pocesto se govorilo i na turskom, njemackom i francuskom jeziku.
Pocašcen tim princ je odgovarao na nekoliko jezika, jer on se odlicno služi francuskim i turskim, poznaje njemacki, a da ne spominjemo arapski jezik kojim je on, jasno i retoricno, najcešce govorio, obracajuci se narodu.
Spomenute gradove princ Šekib Arslan obišao je za cetiri dana. Sva cetiri dana bila su svojevrsna svecanosti. Stanovništvo okolnih sela okupljalo se u gradovima da bi vidjeli njihovog cijenjenog gosta, borca na Allahovom putu, predstavnika Islamske lige. U Sarajevo princ je stigao 17. rebiu-l-ahira, u petak prije džuma-namaza.
Ulema i istaknuti gradani pohitali su u susret automobilima citav sahat prije ulaska u grad. Na njihovom celu bili su muftija sarajevski, uvaženi profesor Ahmet-efendija, te još dva profesora poznata u Egiptu u vrijeme njihovog studija na Al-Azharu, šejh Mehmed Handžic (autor najsjajnijeg bisera u prevodima bosanske uleme) i šejh Alija Muhamed Aganovic. Pri dolasku u najvecu džamiju – Gazi Husrev-begovu - hiljade ljudi su vec bili u džamiji, dvorištu i na ulici. Odjekivalo je iz hiljade grla – 'Živio' 'Živio'.

Odmah nakon toga slijedio je pozdravni govor predsjednika opcine Sarajevo, na slavenskom.
Nakon njegovog govora slijedio je pozdravni govor njegove eminencije predsjednika Uleme medžlisa, gosp. Salim-efendije Muftica, on je princu poželio dobrodošlicu na književnom arapskom jeziku.
Zatim se šejh Alija Aganovic takode obratio na arapskom jeziku, a nakon toga je obavljen namaz u glavnoj džamiji. Poslije namaza princ je izašao iz džamije pracen neprekidnim ovacijama dok se skup uvecavao.
U Sarajevu je princ proveo cijelu sedmicu odgovarajuci na brojne pozive na koje je pozvan u prijestonici.
Jedne veceri je održao predavanje na temu 'Šura (dogovor i konsultacije) u islamu'. Predavanje je trajalo dva sahata. Predavanju je prisustvovalo nekoliko stotina ljudi. Niko od uleme, istaknutih gradana, te pisaca ovog grada nije propustio priliku da prisustvuje predavanju. Princ je posjetio i sve dobrotvorne organizacije i naucne institucije muslimana u Sarajevu, kao što su Husrev-begova džamija, Šerijatsko-sudacka škola i ostale. Posjetio je takode velicanstveni Muzej grada Sarajeva, Sirotište za muslimanske jetime te brojna industrijska postrojenja u vlasništvu muslimana.

Stanovnici Hercegovine su takode zamolili da ih princ posjeti. U Sarajevo je došao i muftija mostarski, tražeci da ih princ posjeti. Princ je bio zasut telegramima iz Hercegovine pa je iz Sarajeva otputovao u Hercegovinu.
Prolazeci kroz gradic Konjic prireden mu je vrlo srdacan docek, održani govori, a sa svih strana odjekivale su ovacije, dok su daci zasipali cvijecem svog cijenjenog gosta. Nakon toga princ je stigao u Mostar, središte Hercegovine, gdje su ga cekale hiljade prisutnih, grad je bio ukrašen zastavama. Pozdravni govor održao je muftija mostarski na arapskom jeziku, a slijedili su ostali govori.
Princ je noc proveo u Mostaru, a prije toga posjetio je gradic Blagaj, gdje je takode bio velicanstveni skup na kome je održano nekoliko govora. Drugi dan princ se vratio u Sarajevo. U Sarajevo su prispjeli istaknuti predstavnici drugih gradova tražeci da princ prode i njihovim podrucjima.

Potom je posjetio gradove Travnik i Jajce, prijestonicu stare bosanske države pa grad Banja Luku. U svakom od ovih gradova proveo je po jednu noc. Cijelim putem kroz gradove i sela tamošnje stanovništvo se okupljalo i svecano docekivalo svoga gosta i u lijepom svjetlu prikazivalo svoju zemlju. Princ se zaustavljao u svakom gradicu i kasabi da bi se obratio i zahvalio prisutnim. U grad Banju Luku princ je ušao ispod slavoluka na kome je bilo ispisano: 'Dobro došao!'. Ocekivale su ga hiljade ljudi u najvecoj džamiji gdje je govorio na arapskom. Zanocio je kod gospodina Sulejman-age, predsjednika Vakufskog medžlisa.

Sljedeceg dana princ je otputovao u gradic Derventu. Ispratilo ga je mnoštvo istaknutih gradana Banjaluke, a neki su ga cak pratili do Dervente. Tamo je skup bio brojan, održani su govori na nekoliko jezika, a nocenje je bilo kod Osman-bega, jednog od istaknutih gradana. Sutradan princ je otputovao u Brod, koji je i posljednji grad, u sjevernom dijelu, u kom ima muslimana. Njegovom ispracaju prisustvovalo je mnoštvo uleme i istaknutih gradana. Odavde je vozom otputovao u Madarsku prijestolnicu Budimpeštu kako bi se vratio u Švicarsku, mjesto svog boravka.
Princeva posjeta Bosni i Hercegovini trajala je 18 dana. Tokom posjete cijela zemlja je bila u slavlju. Sve to ispunilo je srca domaceg stanovništva radošcu, jer je jedan od arapskih velikana, koji radi na ucvršcivanju Arapske lige, posjetio zemlju slavenskih muslimana. Svako ko je prisustvovao tim svecanostima potvrdio je da je duhovna veza izmedu muslimana, ma iz kog naroda oni bili, izuzetno snažna, te da na svijetu ne postoji bilo kakva snaga koja bi je mogla uzdrmati i osloboditi.
Sa lica muslimana koji su docekivali i ispracali princa mogle su se procitati Allahove, dž.š, rijeci: 'Uistinu su vjernici braca'

'Pobjeda' (El-Feth)
br. 311, od 27 džumad-el-ula 1351.h. (1932.)