penzionerska donatorska konferencija

Predstavnicki dom Parlamenta FBiH

Kakvu je samo erupciju oduševljenja kod bosanskohercegovacke omladine, bar kod onog dijela koji nikada nije obukao uniformu Armije BiH, izazvala informacija da se vojni rok skracuje sa devet na samo cetiri i pol mjeseca. Naširoko se tih dana prepricavala mudrost onih koji su godinama prolongirali odsluženje vojnog roka, te su na neki nacin ostvarili i «vremenski profit». O ismijavanju onih koji su vec odrapili devet mjeseci da i ne govorimo. Medutim, ko se zadnji smije...
Dakle, vojnici na služenju vojnog roka nece ostati samo 4,5 mjeseci kako je to najavljeno nakon usvajanja izmjena Zakona o odbrani u federalnom Domu naroda, jer taj prijedlog nije prihvatio Predstavnicki dom. Da je kojim slucajem Predstavnicki dom usvojio predložnu izmjenu, troškovi Vojske Federacije koji se namiruju iz federalnog budžeta, bili bi samo u ovoj godini manji za trideset do pedeset miliona KM. U narednoj godini ta cifra bi se vec udvostrucila. Preusmjeravanjem tih uštedenih sto do stotinu i pedeset miliona KM u konkretne ekonomske projekte, ova bi se država polahko dizala na noge. Ovako, sve ostaje na svome mjestu. Vojska Federacije i dalje je najveci budžetski potrošac sa dvjestopedeset miliona KM, koji, po zamjeniku ministra odbrane, nisu dovoljni jer uopce nema sredstava za modernizaciju, otplatu dugova, placanje režija, a osim toga nedostaje sedam miliona KM, samo za place. Sve to nije bio dovoljan argument gospodi iz Predstavnickog doma da reduciraju vojni rok na pola, te na taj nacin olakšaju posao i sebi, i nama, i državi. Nije pomogla ni cinjenica da mladi regruti pola vremena provode kod kuce i da silne pare troše samo za autobuske karte, jer se neko pametan dosjetio da regruta iz Zenice pošalje u Goražde, ili iz Livna u Sarajevo, te da ih skoro svake sedmice šalju kucama, pravdajuci to okolnostima?!
I tu se krug zatvara. Potpuno apsurdna situacija, ali kako smo se vec akomodirali na takvo stanje, to više nikoga ni ne brine. Da se kojim slucajem pita javno mnijenje, sigurno je da ni ono ne bi dalo zeleno svjetlo za služenje vojnog roka u trajanju od devet mjeseci, uzimajuci u obzir odnos izmedu efektivne vojne obuke i njene ekonomske podloge. Oni koji su netom odslužili vojni rok, vjerovatno dijele suprotno mišljenje.

BH donatorska konferencija

Bilo je i vrijeme da se neko sjeti pa da u domacoj avliji organizuje donatorsku konferenciju za izbjeglice, a ne da se raznorazne delegacije potucaju po bijelom svijetu tražeci sadaku za povratnike. Dakle, organizirana je prva donatorska konferencija na kojoj je prikupljeno 2,5 miliona maraka za povratnike u oba bosanskohercegovacka entiteta. Sredstva su donirala državna i privatna preduzeca i bit ce uložena u obnovu kuca i stanova povratnicima, te pomoc šatorskim naseljima širom zemlje. Po rijecima federalnog ministra za izbjeglce Sefera Halilovica, konferencija ce trajati do kraja godine.
Medunarodna zajednica osigurat ce u tom periodu ?????? miliona KM za obnovu kuca i infrastrukture, dok je samo na teritoriji Federacije potrebno tristo miliona maraka, kako bi se podržao povratak 85.000 ljudi unutar BiH. Na konferenciji je ucestvovalo 69 donatora koji su obecali dva i pol miliona KM. Predstavnici državnih preduzeca ce usput predložiti da zaposlenici iz dohodaka izdvajaju dio novcane pomoci u svrhu povratka. Medu najvece donatore spadaju PTT BiH, privrednik Daut Bašovic, Lutrija BiH, Lijanovici, dok je Savez penzionera, što uopce nije iznenadujuce, najveci donator u Federaciji. Naime, svi penzioneri, pa i oni koji imaju minimalne penzije «odlucili» su da dobrovoljno daju po jednu marku za povratak u narednih šest mjeseci. Za taj period bice prikupljeno 1.200.000 KM!!! Šta na kraju reci nego: Viva penzioneri!!

Vlada FBiH

Konacno i Srebrenicani dodoše na red. Ali ne za besplatnu dodjelu placeva i gradnju stanova, ili možda povratak u svoj grad – sinonim najveceg stratišta nakon Dugog svjetskog rata. Oni koji ih se znaju sjetiti samo u nekoliko dana jula, obecavajuci kule i gradove, krenuvši od zaposlenja preko zbrinjavanja šehidske djece i njihovog stipendiranja, ovih dana ih istjeravaju na ulicu, kako bi se omogucio povratak Srba u Vozucu. To što se preživjeli Srebrenicani vjerovatno nikad nece vratiti u svoj grad i što tamo realizacija povratka tece kao projekat izgradnje novog Srpskog Sarajeva, izgleda da malo koga brine. Može, gdje može.
Federalne vlasti i dalje ce govoriti kako se ne treba porediti sa rukovodstvom RS-a, jer je Federacija, kao eto neki prototip pravne države koji omogucuje najelementarnija ljudska prava. Za to vrijeme i ono malo preostalih Srebrenicana ostatak života skoncace u nekom izbjeglickom kampu u Federaciji ili ce buducnost vizirati ispred neke zapadne ambasade u bh. prijestonici. Ono što im sada nudi rukovodstvo oba bh. entiteta jeste Suceska kod Srebrenice, gdje nema ni ambulante, ni škole, ne a ne djeluju ni zajdnicka vlast, policija, sudstvo... O sigurnosti da i ne govorimo. Da stvar još više dobije na ironiji, Vlada FBiH utvrdila je program obilježavanja šeste godišnjice genocida u Srebrenici, gdje se planiraju izložbe, promocije knjiga i druge manifestacije – sve ono što bi bilo opravdano da su ti nesretni ljudi na bilo koji nacin zbrinuti. Da se radi o nemjerljivoj nesreci potvrduju i ova dva primjera: Sedamdesetogodišnja nena Neska Gabeljic izgubila je padom Srebrenice trideset clanova svoje porodice, a kuca u Suceski joj je devastirana. Šaban Huseinovic izgubio je vec svaku želju za povratkom jer doživljava provokacije i uvrede na svakom koraku u Suceski. Kad ode u prodavnicu da kupi hljeb, kažu mu «kad Srbi kupe, i ako ostane, onda cete vi dobiti». Srebrenicani su dokaz da je svaki covjek nesretan na svoj nacin.
U tome Srebrenicanima «nesebicno pomaže» sinhronizirana akcija dvjesto policajaca MUP-a ZDK, medunarodne policije i SFOR-a.

MUP RS

Da se ništa revolucionarno nije desilo u RS-u kada je vladavina prava u pitanju poslije onog senzacionalnog i historijski prvog mlacenja sopstvenog naroda od strane MUP-a RS, dokaz je, po svemu sudeci, ocekivani preokret u sudenju ucesnicima nereda u Banjoj Luci od 7. maja. Sedam policajaca iz Banje Luke, koji su 22. juna pojavili kao svjedoci pred Osnovnim sudom u slucaju koji se vodi protiv 11 izgrednika za koje se sumnja da su ucestvovali u demonstracijama od 7. maja, odbacili su svoje prvobitne pisane izjave, jer, eto nisu mogli prepoznati osobe protiv kojih se vodi krivicni postupak. Policajci su izjavili da njihove pisane izjave nisu tacne i da ne mogu potvrditi da je tih 11 osoba ucestvovalo u nemirima.
Slijedeci logiku stvari isto ce se desiti i sa 97 osoba privedenih 18. juna, u drugom uspješnom polaganju kamena temeljca za Ferhadiju. Iznenadni «napad» amnezije kod cuvara reda vjerovatno su uzrokovani šapatom nekoga sa vrha koji su djelomicno krivi što su se ogriješili o ideološki postulat izrecen od predsjednika svih Srba, trenutno nastanjenog u pritvorskoj jedinici u Šveningenu, a koji rece da «srpski narod ne sme niko da bije...» a kako u batinanju nije ucestvovala samo srpska policija, valjalo je to na neki nacin kompenzirati, eskiviranjem krivicnog postupka protiv izgrednika od 7. maja i 18. juna. Receno - ucinjeno.