POSJETITE KURAN.BA
 
 

bolest kravljeg ludila

Simbada Ahmetspahic-Dzanovic | Novi Horizonti br/str. 23

Kad god ljudi prekrše Allahove, dž.š, zakone trpe teške posljedice. Ocit primjer je bolest kravljeg ludila. Ljudi su, umjesto prirodnom hranom koju je Allah, dž.š, stvorio za biljojede, hranili stoku hranom životinjskog porijekla, što je dovalo do poremecaja cije se sive posljedice tek naziru. Uzvišeni

Allah, dž.š, porucuje covjeku……………
Kravlje ludilo pojavilo se u Velikoj Britaniji pocetkom osamdesetih. Britanska vlada krila je izvještaje, progonila naucnike i izbacivala ih sa posla, uništavala dokaze. Godinama je štitila interese male grupe ljudi koja se bavila proizvodnjom i trgovinom hrane za životinje. Vlada nije brinula o zdravlju naroda, nego o financijskim interesima svojih korumpiranih službenika.
Prema dosadašnjim istraživanjima može se zakljuciti kako je bolest pocela od bolesti ovaca zvane Scrapie (svrbež) koja je poznata vec 200-tinjak godina na engleskim pasminama ovaca. Bolesne i uginule ovce nisu mogle prenijeti zarazu direktno na covjeka, no nakon što su se njihovi ostaci poceli upotrebljavati za ishranu goveda, bolest se pojavila i kod krava te se, modificirana na neki nacin, pocela širiti i na ljude.


Naime, dok se tkivo, odnosno meso bolesnih ovaca nije pocelo upotrebljavati za ishranu goveda, bolesti je bilo iskljucivo medu ovcama i nije se pojavljivala kod covjeka koji se u ishrani koristio takvim zaraženim ovcama. No kada se govedo, po prirodi biljojed, pocelo preko koštanog brašna hraniti životinjskim ostacima (medu kojima je bilo i bolesnih ovaca), bolest se pojavila na govedima, ali s tom razlikom da se sada preko zaraženog tkiva mogla prenijeti dalje na covjeka, odnosno na ostale sisare koji bi se hranili zaraženim mesom.

Problem sa kravljim ludilom je u tome što se nauka ne može sa njime obracunavati svojim klasicnim instrumentarijem kao što je sterilizacija, vakcinacija, antibiotici ili hirurški zahvati... Ne da se ni dijagnosticirati nikakvim serološkim pretragama. cak se strahuje da mu uzrocnik preživljava i u pepelu spaljenih krava te se ovaj mora duboko zakopavati.


Ta bolest kod životinja izaziva Bovine Spongiform Encephalopathies (BSE) ili 'kravlje ludilo', a na covjeka se prenosi u obliku Creutfeldt-Jakobovog sindroma. To znaci da covjek postepeno gubi mogucnost kretanja i govora, što je vrlo slicno simptomima cerebralne paralize, njegov nervni sistem se uništava i on, na kraju, umire. Moguce je i to da neke životinje koje ljudi drže u svojim kucama, kao i ribe u ribogojilištima, koji jedu hranu sa animalnim komponentama, budu zaraženi prionom (protein koji se pod odredenim uvjetima modificira iz dosad nepoznatih razloga izaziva bolest), ali da se kod njih bolest, nasrecu, ne može razviti jer je inkubacioni period veoma dug a njihov životni vijek kratak.
Kod ljudi je bolest spongiozna (spužvasta) encefalopatija bila poznata i prije pojave kravljeg ludila. Pojavljivala se kod osoba starijih preko 50 godina i to jedan slucaj na milion ljudi. Pošto uništava centralni nervni sistem (mozak), simptomi su joj 'nervni', slicno Alzhajmerovoj bolesti. Njena varijanta koja se prenosi konzumiranjem govedine nazvana je nvCJD (nv - nova varijanta). Za razliku od standardne forme, napada i djecu.

Vecina naucnika prihvata tzv. prionsku teoriju. Prion je vrsta bjelancevine koja postoji i u zdravom organizmu. Uzrocnik bolesti je molekula priona koja je zbog neceg izmijenila neku sitnicu u svojoj molekularnoj strukturi i tako postala opaka. To nije živo bice jer nema svoj genom (ne sadrži genetsku informaciju), odnosno DNK, te se ne razmnožava niti replicira. Ovim se objašnjava njegova rezistencija na visoke temperature i neefikasnost medicinskog instrumentarija koji je izmišljen za borbu protiv živih bica - uzrocnika zaraze. Prioni mogu preživjeti 24 sata na temperaturi 160 stepeni celzijusa, odnosno 1 sat na 360 stepeni, tako da ih samo kuhanje prilikom obrade namirnica ne uništava, a takoder su otporni na UV i jonizirajuce zrake, a na njih ne djeluje cak ni formalin.


Nakon apsorpcije u crijevima 'domacina', nalazi pogodno podrucje 'rada' u mozgu u cije celije ulazi kao što ulaze i normalne bjelancevine. Tu inducira pretvaranje molekula normalnih celijskih bjelancevina u mutirane molekule, koje zatim nastavljaju svoju aktivnost po sistemu lancane reakcije. U celiji se nagomilava veliki broj mutiranih molekula bjelancevina koje proizvode neotopivu masu. Tako se uništava celijska struktura u centralnom nervnom sistemu. Kod standardne CJD smrt nastupa oko pola godine od dijagnoze, a kod nvCJD nakon oko 18 mjeseci.

Svi putevi kojima se prenosi ova bolest nisu poznati. Dosadašnja saznanja govore da se ne prenosi mlijekom krava te da su neka tkiva i organi narocito opasni, kao što su mozak i kicmena moždina, živci, limfa te iznutrice i krv. Sumnjiva su ustvari sva tkiva i svi dijelovi životinje. Može se prenijeti i transfuzijom krvi. Amerikanci ne uzimaju krv od svih onih koji su bili u posljednje vrijeme u Velikoj Britaniji, a Britanci su za transfuziju koristili samo krv iz Bavarske - dok se i u toj pokrajini nije pojavilo kravlje ludilo.


Naucnici nisu uspjeli da zaraze perad cak kad su im davali i govedi mozak. Ali, ne budimo sigurni - možda se radi o tome da perad krace živi nego što traje inkubacija.
Karakteristicno je da se bolest može prenijeti sa jedne vrste životinje na drugu, sa životinje na covjeka, te cak i sa covjeka na covjeka (kroz hormon rasta, presadivanjem rožnice itd.) Prioni kod svoje 'žrtve' zaobilaze imunološki sistem, istovremeno napadajuci živcani. Time se napadnuta životinja ili covjek uopce ne brani od bolesti, a zbog toga je i onemogucen bilo kakav test u ranijim fazama bolesti iz kojeg bi se mogla vidjeti zaraženost organizma za vrijeme inkubacije( kao što je, na primjer ELISA test za SIDU, kojim utvrdujemo da je covjek bio u dodiru sa virusom daleko prije bilo kakvog znaka bolesti).

Od CJB uglavnom oboljevaju osobe u srednjim godinama života.
Sa sigurnošcu se može reci da iznutrice zaražene životinje donose najveci rizik, kod mesa - mišica je rizik puno manji, a za mlijeko i mlijecne proizvoide se 'opcenito smatra da nema opasnosti, pa cak i onda kada mlijeko potjece od životinja s vec klinickim manifestacijama bolesti'.
No, bez obzira na sve pretpostavke , danas se ne može sa sigurnošcu tvrditi da ne postoji nikakva opasnost od oboljevanja konzumiranjem mlijeka i to iz nekoliko razloga: - kao prvo, inkubacija (period od trenutka zaraze, pa do pokazivanja prvih znakova bolesti) kod tih bolesti traje godinama, kako kod oboljelih životinja, tako i kod ljudi. Za to vrijeme se nikako ne može utvrditi zaraženost.
Nakon izbijanja znakova bolesti kod covjeka, nemoguce je, nakon tolikog vremena odrediti tacan izvor infekcije.


- Iako se smatra da je mlijeko van opasnosti, zakonom je zabranjena prodaja mlijeka zaraženih životinja. No, životinja može i godinama biti zaražena bez znakova bolesti, i za to vrijeme se njeno mlijeko slobodno prodaje. Prije toga se mlijeko zaražene životinje miješa u procesu proizvodnje sa mlijekom zdravih krava, cime velike kolicine mlijeka teoretski mogu doci u dodir sa prionima. Pasterizacija i slicni postupci ne pomažu kod prionima prouzrokovanih bolesti. - Dokazano je da se tele može zaraziti mlijekom svoje majke, takoder je u Japanu registriran slucaj u kojem je rodilja koja je bila zaražena sa CJB u svom kolostrumu (majcino mlijeko iz prvih dana nakon poroda) izlucivala i smrtonosne prione.

- Nemoguce je, naravno, nikakvim pokusima sa ljudima dokazati ili iskljuciti prijenos bolesti preko mlijeka. Niko nije spreman prihvatiti takav rizik, bez obzira na sve hrabre izjave i uvjeravanja.
Bolest goveda spongiformna encefalopatija nalazi se u grupi razlicitih bolesti više životinjskih vrsta i covjeka pod nazivom Transmisive spongiformne encefalopatije (TSE). Karakterizira ih velika slicnost uzrocnika, prenosivost izmedu jedinki oboljele životinjske vrste te mogucnost pokusnog ili prirodnog prijenosa na druge vrste životinja. Sve bolesti iz ove grupe imaju neuobicajeno dugacku inkubaciju, progresivne su i u svom klinickom toku, neizljecive i neminovno završavaju smrcu oboljele jedinke. Kod svih bolesti iz skupine zahvacen je središnji živcani sistem u kojem se nadu karakteristicne mikroskopske promjene, a živcano tkivo je i nositelj najvece infektivnosti, iako je prijenos moguc i nekim drugim tkivima. Niti jedna od bolesti iz navedene skupine ne može se za sada zaživotno objektivno dijagnosticirati, osim invazivnim pretragama kao što je biopsija mozga, što u veterinarskoj medicini nije od prakticne vrijednosti.


Grube su procjene da bi od te smrtonosne bolesti kojoj zasad nema lijeka, u buducnosti moglo oboljeti izmedu 100 hiljada i milion ljudi.
'Procjene idu od toga da su samo u osamdesetim godinama Englezi pojeli 750 hiljada goveda, koji su mogli biti inficirani. Kada se razni relevantni podaci uvrste po jednom matematickom modelu, kako je to 1999 godine ucinio profesor Anderson u Engleskoj , zakljucuje se da bi 2020. godine od 'kravljeg ludila' moglo umrijeti od 60 do 140 hiljada inficiranih Engleza (Nature, 10. VIII. 2000).
Trenutno nije moguce utvrditi koliko je uopce goveda zaraženo, buduci da ne postoje metode ranog i masovnog detektiranja zaraženosti stoke, kao ni covjeka. Danas se može detektirati zaraženost tek nakon što je pojedino govedo zaklano, a i to tek nakon nekog vremena napredovanja inkubacije.
Izdvojili smo statisticke podatke koji ilustruju stanje u nekim od evropskih zemalja.

U Irskoj je zabilježeno 599 slucajeva od 1989., 150 samo u 2000.-oj godini. Sva stoka starija od 30 mjeseci obavezno se testira metodom razvijenom u samoj Irskoj.
Veliki broj životinja vec je uništen, a Irci razmišljaju o gradnji prvog velikog postrojenja za spaljivanje životinja
U Velikoj Britaniji prvi slucaj BSE-a zabilježen 1986.
Stocna hrana koja sadrži ovcetinu zabranjena je 1988., ali broj slucajeva naglo je porastao, dosegnuvši vrhunac od 36.000 u 1992.
Britanska Vlada priznala je 1996. zataškavanje povezanosti BSE-a i Creutzfeld-Jacobove bolesti; EU je iste godine zabranila uvoz govedine i govedih proizvoda iz Britanije; Britanci zabranjuju klanje goveda starijih od 30 mjeseci za ljudsku prehranu.
U ovoj zemlji do danas je registrovano oko 90 potvrdenih slucajeva smrti uslijed Creutzfeld-Jacobove bolesti.


Britanska mesna industrija do danas se nije oporavila od šoka 1992. godine, kada je epidemija dosegla svoj vrhunac, iako je broj slucajeva BSE-a trenutno je u blagom opadanju.

U Francuskoj je registrovano oko 250 slucajeva BSE-a. Vlada te zemlje izdvojila je 3,24 milijarde franaka za pomoc stocarima i mesnoj industriji.
U proteklih 10 godina u Portugalu je zabilježeno oko 500 slucajeva bolesti nakon što je 1995. godine zabranjena upotreba mesa i koštane srži u životinjskoj prehrani.
Testiranja i preventivne mjere vec se poduzimaju; ocekuje se da ce Portugal uništiti 50.000 grla tokom ove godine.
Uz Irsku i Portugal, Švicarska bilježi najbrže širenje bolesti, - više od 370 do sada zabilježenih slucajeva.

- jedina zemlja koja je razvila metodu testiranja lešina stoke koja nije pokazivala znakove bolesti prije smrti; metoda je udvostrucila broj poznatih slucajeva i dala povoda za pitanje da li i drugdje u Evropi ovi slucajevi prolaze neprimijeceni.
Procjene govore da ce u sklopu programa 'kupnja za uništenje' biti otkupljeno, ubijeno i spaljeno cak do dva miliona goveda starijih od 30 mjeseci, što bi moglo koštati izmedu šest i osam milijardi eura godišnje do kraja 2005. A to su, cini se, minimalni troškovi koji cekaju Evropljane.
Potrošacka panika vec je ubrala težak danak u mesnim industrijama zemalja pogodenih epidemijom. Procjene govore da je potrošnja govedine u Uniji pala u prosjeku cak za trecinu, s tim da se u pojedinim zemljama postotak, npr. u Njemackoj, penje i do blizu 50 posto.
clanice Evropske unije zapocele su prvog januara 2001. program skupog obaveznog programa testiranja stoke starije od 30 mjeseci.


Prema informacijama Zavoda za zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, u BiH nema klinicki registriranih slucajeva oboljelih od kravljeg ludila. Trenutno je laboratorija ovog fakulteta, osposobljena za ispitivanje stoke po njenom uginucu ali je u pripremi laboratorija koja bi omogucila ispitivanje uzoraka živih grla. Ukoliko nadležno ministarstvo odobri njeno formiranje i rad, laboratorija ce biti u funkciji vec ovog mjeseca. (tj. juli ’01)