Allah, dž.š, porucuje covjeku……………
Kravlje ludilo pojavilo se u Velikoj Britaniji pocetkom osamdesetih. Britanska vlada krila je izvještaje, progonila naucnike i izbacivala ih sa posla, uništavala dokaze. Godinama je štitila interese male grupe ljudi koja se bavila proizvodnjom i trgovinom hrane za životinje. Vlada nije brinula o zdravlju naroda, nego o financijskim interesima svojih korumpiranih službenika.
Prema dosadašnjim istraživanjima može se zakljuciti kako je bolest pocela od bolesti ovaca zvane Scrapie (svrbež) koja je poznata vec 200-tinjak godina na engleskim pasminama ovaca. Bolesne i uginule ovce nisu mogle prenijeti zarazu direktno na covjeka, no nakon što su se njihovi ostaci poceli upotrebljavati za ishranu goveda, bolest se pojavila i kod krava te se, modificirana na neki nacin, pocela širiti i na ljude.
Problem sa kravljim ludilom je u tome što se nauka ne može sa njime obracunavati svojim klasicnim instrumentarijem kao što je sterilizacija, vakcinacija, antibiotici ili hirurški zahvati... Ne da se ni dijagnosticirati nikakvim serološkim pretragama. cak se strahuje da mu uzrocnik preživljava i u pepelu spaljenih krava te se ovaj mora duboko zakopavati.
Vecina naucnika prihvata tzv. prionsku teoriju. Prion je vrsta bjelancevine koja postoji i u zdravom organizmu. Uzrocnik bolesti je molekula priona koja je zbog neceg izmijenila neku sitnicu u svojoj molekularnoj strukturi i tako postala opaka. To nije živo bice jer nema svoj genom (ne sadrži genetsku informaciju), odnosno DNK, te se ne razmnožava niti replicira. Ovim se objašnjava njegova rezistencija na visoke temperature i neefikasnost medicinskog instrumentarija koji je izmišljen za borbu protiv živih bica - uzrocnika zaraze. Prioni mogu preživjeti 24 sata na temperaturi 160 stepeni celzijusa, odnosno 1 sat na 360 stepeni, tako da ih samo kuhanje prilikom obrade namirnica ne uništava, a takoder su otporni na UV i jonizirajuce zrake, a na njih ne djeluje cak ni formalin.
Svi putevi kojima se prenosi ova bolest nisu poznati. Dosadašnja saznanja govore da se ne prenosi mlijekom krava te da su neka tkiva i organi narocito opasni, kao što su mozak i kicmena moždina, živci, limfa te iznutrice i krv. Sumnjiva su ustvari sva tkiva i svi dijelovi životinje. Može se prenijeti i transfuzijom krvi. Amerikanci ne uzimaju krv od svih onih koji su bili u posljednje vrijeme u Velikoj Britaniji, a Britanci su za transfuziju koristili samo krv iz Bavarske - dok se i u toj pokrajini nije pojavilo kravlje ludilo.
Od CJB uglavnom oboljevaju osobe u srednjim godinama života.
Sa sigurnošcu se može reci da iznutrice zaražene životinje donose najveci rizik, kod mesa - mišica je rizik puno manji, a za mlijeko i mlijecne proizvoide se 'opcenito smatra da nema opasnosti, pa cak i onda kada mlijeko potjece od životinja s vec klinickim manifestacijama bolesti'.
No, bez obzira na sve pretpostavke , danas se ne može sa sigurnošcu tvrditi da ne postoji nikakva opasnost od oboljevanja konzumiranjem mlijeka i to iz nekoliko razloga: - kao prvo, inkubacija (period od trenutka zaraze, pa do pokazivanja prvih znakova bolesti) kod tih bolesti traje godinama, kako kod oboljelih životinja, tako i kod ljudi. Za to vrijeme se nikako ne može utvrditi zaraženost.
Nakon izbijanja znakova bolesti kod covjeka, nemoguce je, nakon tolikog vremena odrediti tacan izvor infekcije.
- Nemoguce je, naravno, nikakvim pokusima sa ljudima dokazati ili iskljuciti prijenos bolesti preko mlijeka. Niko nije spreman prihvatiti takav rizik, bez obzira na sve hrabre izjave i uvjeravanja.
Bolest goveda spongiformna encefalopatija nalazi se u grupi razlicitih bolesti više životinjskih vrsta i covjeka pod nazivom Transmisive spongiformne encefalopatije (TSE). Karakterizira ih velika slicnost uzrocnika, prenosivost izmedu jedinki oboljele životinjske vrste te mogucnost pokusnog ili prirodnog prijenosa na druge vrste životinja. Sve bolesti iz ove grupe imaju neuobicajeno dugacku inkubaciju, progresivne su i u svom klinickom toku, neizljecive i neminovno završavaju smrcu oboljele jedinke. Kod svih bolesti iz skupine zahvacen je središnji živcani sistem u kojem se nadu karakteristicne mikroskopske promjene, a živcano tkivo je i nositelj najvece infektivnosti, iako je prijenos moguc i nekim drugim tkivima. Niti jedna od bolesti iz navedene skupine ne može se za sada zaživotno objektivno dijagnosticirati, osim invazivnim pretragama kao što je biopsija mozga, što u veterinarskoj medicini nije od prakticne vrijednosti.
U Irskoj je zabilježeno 599 slucajeva od 1989., 150 samo u 2000.-oj godini. Sva stoka starija od 30 mjeseci obavezno se testira metodom razvijenom u samoj Irskoj.
Veliki broj životinja vec je uništen, a Irci razmišljaju o gradnji prvog velikog postrojenja za spaljivanje životinja
U Velikoj Britaniji prvi slucaj BSE-a zabilježen 1986.
Stocna hrana koja sadrži ovcetinu zabranjena je 1988., ali broj slucajeva naglo je porastao, dosegnuvši vrhunac od 36.000 u 1992.
Britanska Vlada priznala je 1996. zataškavanje povezanosti BSE-a i Creutzfeld-Jacobove bolesti; EU je iste godine zabranila uvoz govedine i govedih proizvoda iz Britanije; Britanci zabranjuju klanje goveda starijih od 30 mjeseci za ljudsku prehranu.
U ovoj zemlji do danas je registrovano oko 90 potvrdenih slucajeva smrti uslijed Creutzfeld-Jacobove bolesti.
- jedina zemlja koja je razvila metodu testiranja lešina stoke koja nije pokazivala znakove bolesti prije smrti; metoda je udvostrucila broj poznatih slucajeva i dala povoda za pitanje da li i drugdje u Evropi ovi slucajevi prolaze neprimijeceni.
Procjene govore da ce u sklopu programa 'kupnja za uništenje' biti otkupljeno, ubijeno i spaljeno cak do dva miliona goveda starijih od 30 mjeseci, što bi moglo koštati izmedu šest i osam milijardi eura godišnje do kraja 2005. A to su, cini se, minimalni troškovi koji cekaju Evropljane.
Potrošacka panika vec je ubrala težak danak u mesnim industrijama zemalja pogodenih epidemijom. Procjene govore da je potrošnja govedine u Uniji pala u prosjeku cak za trecinu, s tim da se u pojedinim zemljama postotak, npr. u Njemackoj, penje i do blizu 50 posto.
clanice Evropske unije zapocele su prvog januara 2001. program skupog obaveznog programa testiranja stoke starije od 30 mjeseci.