blagoslov ili kletva
A.Dzihana | Novi Horizonti br/str. 22 Kravlje ludilo, bruceloza, slinavka, šap, ali i Pentium IV, Nokia 8210, PALM… razlicite su asocijacije tekucih procesa. U svoj toj konfuznosti izvjesna konstanta cini se da je jedino: protivrjecnost. Globalizacija koncentriše i decentralizira, objedinjava i fragmentizira, proizvodi pretpostavke razvoja ali i destabilizira, zbližava i otuduje. Izgleda komplikovano, ali kako primjecuje Antony Giddens ' i u dobru i u zlu bivamo gonjeni prema globalnom poretku koji niko u potpunosti ne razumije, ali cije djelovanje svi osjecamo.'
Sve navedeno opredijelilo nas je da na stranicama našeg casopisa pokušamo, inša-Allah, podrobnije sagledati ovu temu.
Pod globalizacijom se, cesto, podrazumijevaju nužni, tehnologijom determinirani procesi, koji povecavaju trgovacke i politicke, ali i naucne, kulturne i socijalne odnose medu ljudima razlicitih zemalja i podneblja. U svakom slucaju, globalizacija je izravno povezana sa cinjenicom da ljudi danas 'žive' u jednom svijetu.O globalizaciji se najviše piše s ekonomskog aspekta, a liberalne doktrine slobodnog tržišta cine temelje globalizacije. Ekonomski interesi povezuju ljude cak i onda kada su na potpuno razlicitim, pa i suprotstavljenim ideološkim pozicijama. Kako su ti interesi primarni za covjekovu egzistenciju, nije ni cudo što je ovaj aspekt globalizacije najinteresantniji za vecinu nacija. No, globalizaciju ne cini samo nova logika ekonomskog poslovanja, to je daleko širi pojam i seže u gotovo sve sfere života. Stoga je u pravu Jelenka Vockic kada tvrdi da se 'globalizacija ne odnosi samo na ekonomiju, pravo i geopolitiku kao najkrupnija pitanja koja se na jednak nacin ticu svih zemalja i naroda ciji odnosi i zavise od pojedinacnih i grupnih interesa i odnosa snaga. Iz dana u dan globalizuju se ekološki problemi, podrucja duhovne produkcije, informacija i zabave, politicka kretanja, terorizam, droga, sida, globalizuje se stil i nacin života' 1 Upravo mundijalizacija tih pitanja (svakodnevnog života) gura nas u planetarnu arenu sukobljenih interesa i zahtjeva, htijenja i zamisli, ideja i ideologija gdje je nužno regulirati osnovne principe i pravila kako globalizacija ne bi bila 'kletva', vec 'blagoslov'. Naime, kako navodi Ðordo Rufolo, 'opcepoznata je cinjenica da je izlivanje Nila predstavljalo blagodat u drevnom Egiptu. Ali, to je samo zato što su poplave bile regulirane putem brana, kanala, prepreka i ustava. U suprotnom, one bi znacile samo jedno - pustošenje.' 2 Kljucno pitanje koje se namece je: kako savremeni Nil regulirati?
Globalizacija je fenomen dvadesetog stoljeca kada dolazi do eksplozije u razvoju. Modernizacija industrije, povecanje standarda življenja, migracioni bum, dodiri i suceljavanja kultura, sukobi svakovrsnih ideologija, pojava informaticke revolucije, te najnoviji ucinci biotehnologije samo su neke znacajke burnog 20. stoljeca. Komunikacijske mreže cine infrastrukturu novog svjetskog povezivanja. Medutim, svojim djelovanjem donose brojne poteškoce i probleme. Osnovni problem koji donose globalne komunikacijske mreže leži u tome što globalno komuniciranje, posredovano tim mrežama, gubi imanentnu karakteristiku komuniciranja - dvosmjernost, to nije dijalog vec monolog. Jaz izmedu bogatih i siromašnih izuzetno je velik pa zbog toga mnogi autori isticu da su, u takvoj konstelaciji odnosa, bogati, u punom smislu rijeci, aktivni sudionici globalizacije a globalizacija je, po njima, imperijalni fenomen gdje se nemilitarnim sredstvima nastoji uspostaviti nemilitaristicka svjetska hegemonija koja, kako istice Andelko Milardovic, 'zahtijeva uklanjanje i brisanje onih koji stoje na putu…a pociva na širenju sloboda, liberizaciji kao sredstvu uspostavljanja globalne moci velesila ili Amerike kao velesile… gdje je ideologija slobode instrument osvajanja svijeta' 3, dok su, s druge strane, siromašni puki objekti koji treba da igraju unaprijed odredene uloge. Diskrepancija izmedu bogatih i siromašnih u nedoumicu dovodi i najvatrenije pobornike tekucih procesa globalizacije u pogledu njenih stvarnih rezultata, jer se jaz izmedu njih od šezdesetih godina naovamo još više produbio. 'Izvještaj Organizacije za industrijski razvoj pri UN iz 1996. procjenjuje da je raskorak izmedu najbogatijih i najsiromašnijh, 20 posto svjetske populacije, porastao za 50 posto izmedu 1960. i 1989., i predvida 'porast u svjetskoj nejednakosti koja je rezultat procesa globalizacije.'' 4
Rušenjem Berlinskog zida na sceni je sasvim nova situacija u medunarodnim odnosima. Podjela svijeta na prvi, drugi i treci svijet postaje anahrona. Amerika (p)ostaje jedina supersila koja je 'treci put u ovom vijeku objavila svoju namjeru da na osnovu vlastitih vrijednosti izgradi novi svjetski poredak' .5 Prema Bžežinskom 'americka globalna moc se sprovodi preko globalnog sistema koji je iskljucivo projektovan od strane Amerike tako da odslikava unutrašnje americko iskustvo'. 6 To iskustvo je primarno pluralisticko, kako americkog društva tako i americkog politickog sistema, i ono, bar prividno, formira svjetsku pluralisticku imperiju. Medutim, dominacijom nad globalnim komunikacijama projicira se svijest koja nastoji takav model predstaviti kao jedini moguc, a Ameriku kao jedinu supersilu. Rusmir Mahmutcehajic smatra da je 'širenje njihovih (SAD, op.a.) uticaja u izravnoj povezanosti s tako pretpostavljenom svjetskom buducnošcu. U svijesti onih koji nisu uvjereni u smisao ocrtane matrice, u skladu s tim, valja proizvoditi opasnost od drukcijih mogucnosti.' 7 Posredstvom globalnih komunikacijskih mreža americka kultura se nastoji predstaviti kao planetarna. Statisticki podaci govore da americka masovna kultura dominira svijetom, i to bez ozbiljne konkurencije. Tri cetvrtine televizijskog i filmskog programa na svjetsko tržište dolazi iz Amerike, americka pop-muzika, hrana, nacin odijevanja imitiraju se širom globusa, dok je jedini istinski svjetski jezik, engleski. Ova kulturna dominacija oslanja se naravno na vojnu, ekonomsku i tehnološku dominaciju Sjedinjenih Americkih Država gdje se, takoder, ako izuzmemo Japan i Njemacku kao ekonomske konkurente, ne može govoriti o ozbiljnoj konkurenciji.
Sve navedeno opredijelilo nas je da na stranicama našeg casopisa pokušamo, inša-Allah, podrobnije sagledati ovu temu.
Pojam globalan (od globus- lat. lopta, kugla) znaci okrugao, zaokružen, opcenit, približno tacan, sveukupan, planetaran, svjetski, a odnosi se na cijelu našu planetu, na citav svijet. Iako ga doskora nigdje nije bilo, pojam globalizacije, globalnog, globalizacijskog, globalizirajuceg… svijeta, ekonomije, ekologije, kulture, sporta, svijesti… neprestano 'globoce' u ljudskim diskursima, i to pocevši od govora celnika mjesne zajednice o proljetnoj sjetvi, pa do vokabulara svjetskih, 'globalnih', politicara koji odlucuju o ratu i miru. Možda baš iz razloga što visoko leti na krilima slave i popularnosti i nije moguce vidjeti šta nam sve globalizacija donosi. Moguce je takoder, da svuda prisutni strahovi od globalizacije spadaju u domen 'klasicnih' strahova od nepoznatog, koji su više nego imanentni ljudskoj prirodi.
Pod globalizacijom se, cesto, podrazumijevaju nužni, tehnologijom determinirani procesi, koji povecavaju trgovacke i politicke, ali i naucne, kulturne i socijalne odnose medu ljudima razlicitih zemalja i podneblja. U svakom slucaju, globalizacija je izravno povezana sa cinjenicom da ljudi danas 'žive' u jednom svijetu.O globalizaciji se najviše piše s ekonomskog aspekta, a liberalne doktrine slobodnog tržišta cine temelje globalizacije. Ekonomski interesi povezuju ljude cak i onda kada su na potpuno razlicitim, pa i suprotstavljenim ideološkim pozicijama. Kako su ti interesi primarni za covjekovu egzistenciju, nije ni cudo što je ovaj aspekt globalizacije najinteresantniji za vecinu nacija. No, globalizaciju ne cini samo nova logika ekonomskog poslovanja, to je daleko širi pojam i seže u gotovo sve sfere života. Stoga je u pravu Jelenka Vockic kada tvrdi da se 'globalizacija ne odnosi samo na ekonomiju, pravo i geopolitiku kao najkrupnija pitanja koja se na jednak nacin ticu svih zemalja i naroda ciji odnosi i zavise od pojedinacnih i grupnih interesa i odnosa snaga. Iz dana u dan globalizuju se ekološki problemi, podrucja duhovne produkcije, informacija i zabave, politicka kretanja, terorizam, droga, sida, globalizuje se stil i nacin života' 1 Upravo mundijalizacija tih pitanja (svakodnevnog života) gura nas u planetarnu arenu sukobljenih interesa i zahtjeva, htijenja i zamisli, ideja i ideologija gdje je nužno regulirati osnovne principe i pravila kako globalizacija ne bi bila 'kletva', vec 'blagoslov'. Naime, kako navodi Ðordo Rufolo, 'opcepoznata je cinjenica da je izlivanje Nila predstavljalo blagodat u drevnom Egiptu. Ali, to je samo zato što su poplave bile regulirane putem brana, kanala, prepreka i ustava. U suprotnom, one bi znacile samo jedno - pustošenje.' 2 Kljucno pitanje koje se namece je: kako savremeni Nil regulirati?
Jaz se produbljuje
Globalizacija je fenomen dvadesetog stoljeca kada dolazi do eksplozije u razvoju. Modernizacija industrije, povecanje standarda življenja, migracioni bum, dodiri i suceljavanja kultura, sukobi svakovrsnih ideologija, pojava informaticke revolucije, te najnoviji ucinci biotehnologije samo su neke znacajke burnog 20. stoljeca. Komunikacijske mreže cine infrastrukturu novog svjetskog povezivanja. Medutim, svojim djelovanjem donose brojne poteškoce i probleme. Osnovni problem koji donose globalne komunikacijske mreže leži u tome što globalno komuniciranje, posredovano tim mrežama, gubi imanentnu karakteristiku komuniciranja - dvosmjernost, to nije dijalog vec monolog. Jaz izmedu bogatih i siromašnih izuzetno je velik pa zbog toga mnogi autori isticu da su, u takvoj konstelaciji odnosa, bogati, u punom smislu rijeci, aktivni sudionici globalizacije a globalizacija je, po njima, imperijalni fenomen gdje se nemilitarnim sredstvima nastoji uspostaviti nemilitaristicka svjetska hegemonija koja, kako istice Andelko Milardovic, 'zahtijeva uklanjanje i brisanje onih koji stoje na putu…a pociva na širenju sloboda, liberizaciji kao sredstvu uspostavljanja globalne moci velesila ili Amerike kao velesile… gdje je ideologija slobode instrument osvajanja svijeta' 3, dok su, s druge strane, siromašni puki objekti koji treba da igraju unaprijed odredene uloge. Diskrepancija izmedu bogatih i siromašnih u nedoumicu dovodi i najvatrenije pobornike tekucih procesa globalizacije u pogledu njenih stvarnih rezultata, jer se jaz izmedu njih od šezdesetih godina naovamo još više produbio. 'Izvještaj Organizacije za industrijski razvoj pri UN iz 1996. procjenjuje da je raskorak izmedu najbogatijih i najsiromašnijh, 20 posto svjetske populacije, porastao za 50 posto izmedu 1960. i 1989., i predvida 'porast u svjetskoj nejednakosti koja je rezultat procesa globalizacije.'' 4
Novi svjetski poredak
Rušenjem Berlinskog zida na sceni je sasvim nova situacija u medunarodnim odnosima. Podjela svijeta na prvi, drugi i treci svijet postaje anahrona. Amerika (p)ostaje jedina supersila koja je 'treci put u ovom vijeku objavila svoju namjeru da na osnovu vlastitih vrijednosti izgradi novi svjetski poredak' .5 Prema Bžežinskom 'americka globalna moc se sprovodi preko globalnog sistema koji je iskljucivo projektovan od strane Amerike tako da odslikava unutrašnje americko iskustvo'. 6 To iskustvo je primarno pluralisticko, kako americkog društva tako i americkog politickog sistema, i ono, bar prividno, formira svjetsku pluralisticku imperiju. Medutim, dominacijom nad globalnim komunikacijama projicira se svijest koja nastoji takav model predstaviti kao jedini moguc, a Ameriku kao jedinu supersilu. Rusmir Mahmutcehajic smatra da je 'širenje njihovih (SAD, op.a.) uticaja u izravnoj povezanosti s tako pretpostavljenom svjetskom buducnošcu. U svijesti onih koji nisu uvjereni u smisao ocrtane matrice, u skladu s tim, valja proizvoditi opasnost od drukcijih mogucnosti.' 7 Posredstvom globalnih komunikacijskih mreža americka kultura se nastoji predstaviti kao planetarna. Statisticki podaci govore da americka masovna kultura dominira svijetom, i to bez ozbiljne konkurencije. Tri cetvrtine televizijskog i filmskog programa na svjetsko tržište dolazi iz Amerike, americka pop-muzika, hrana, nacin odijevanja imitiraju se širom globusa, dok je jedini istinski svjetski jezik, engleski. Ova kulturna dominacija oslanja se naravno na vojnu, ekonomsku i tehnološku dominaciju Sjedinjenih Americkih Država gdje se, takoder, ako izuzmemo Japan i Njemacku kao ekonomske konkurente, ne može govoriti o ozbiljnoj konkurenciji.
Da li je u tom smislu i globalizacija samo ideološki konstrukt koji naizgled okuplja, kako to istice Alain Touraine,'cijeli niz vrlo važnih ali, ustvari, odvojenih pojava,' 8 iza cega se krije kapitalizam koji odbija sve vidove kontrole a prihvaca jedino svoju unutrašnju kontrolu u uskim centrima odlucivanja, ili se, pak, globalizacija 'otela' i njenim najvjernijim pobornicima i pokretacima i krenula nekim svojim, svima nepoznatim, putevima, predmet je brojnih svjetskih polemika. No, unatoc tome, da li je moguce suprotstaviti se 'nestabilnosti, hiperindividualizaciji, izolaciji i nejednakosti' 9, što su obilježja tekuce globalizacije, ostaje tek da se vidi.
(nastavlja se)
(sura Et-Tewba 111. ajet)