marabaha-najzastupljeniji istrument finansiranja u islamskim bankama

Mr. Amel Kovacevic, predstavnik nedavno osnovane Bosna Bank International, trenutno jedine islamske banke u BiH u okviru nedavno održanog okruglog stola na temu «Islamsko bankarstvo – juce, danas, sutra», govorio je o konkretnim aspektima islamskog bankarstva, a mr. Fikret Hadžic o vlastitim istraživanjima o primjeni finansijskih instrumenata u praksi islamskih banaka.
Njegovo izlaganje teklo je u dva pravca. Prvi se ticao same geneze islamskog bankarstva, odnosno njegovog naglog razvoja. Ostatak izlaganja mr. Kovacevic je posvetio instrumentima finansiranja koje koriste islamske banke u svijetu.

Islamska finansijska industrija predstavlja jednu od najbrže rastucih privrednih grana na svijetu. Trenutno širom svijeta preko stotinu velikih finansijskih institucija iskljucivo posluje u ovoj grani, dok mnoge druge nude islamske, uporedo sa konvencionalnim bankarskim uslugama. Tržište se rapidno širi u preko pedeset zemalja svijeta, dok su fondovi islamskog kapitala trenutno procijenjeni na 60 do 80 milijardi US$ uz stopu rasta od 15 % godišnje. Neke od inovativnih multinacionalnih bnaka, kao što su CitiBank ili UMBRO vec imaju poslovnice koje u potpunosti odgovaraju islamskim propisima. Tržišta kapitala, takode nude islamske stock indekse kao što su na primjer Dow Jones Islamic Stock, Index u SAD ili RHB Islamic Index u Maleziji. Postoje i tzv. Offshore Islamic centri u Bahreinu i na malezijsiom otoku Labuanu, gdje se nude povoljne usluge za wholesale banking uz poreske olakšice. Takode tu su i investicioni fondova popularni Islamic Unit Trusts, koji se vode u skladu sa islamskim propisima. Primjera tog vida islamskog finansiranja ima u Velikoj Britaniji, SAD, Maleziji, kao i na berzama Bliskog istoka. Da bi se finansijska ponuda zaokružila Takaful osiguravajuca društva nude usluge osiguranja dizajnirana po mjeri muslimana.

Islamsko bankarstvo predstavlja nadasve uspješan model, koji demonstrira praktacnu primjenu islamskog ucenja na ekonomiju i poslovnu etiku. To je relativno nov fenomen i mnoge zatice brzinom svog razvoja.
Prvi savremeni eksperiment sa islamskim bankarstvom desio se u Egiptu 1963. godine u gradu Mit Gharm. Za cetiri godine vec je bilo devet takvih banaka, koje nisu primale, niti davale kamatu investirajuci najviše u trgovinu, te industriju, direktno ili zajedno sa drugima, dijeleci ostvarenu dobit sa svojim deponentima predstavljajuci tako više štedno-investicione institucije, nego komercijalne banke. Ne želeci uspjeh navedenih institucija prepustiti opoziciji Džemal Abdel Naser obustavlja njihov rad, a 1971. godine osniva Naserovu Socijalnu banku koja je, radila na beskamatnom principu, mada nigdje u osnivackim aktima nije pomenut islam ili šerijat.

Islamic Development Bank (IDB) osnovao je 1974. godine OIC, kao medudržavnu banku sa namjerom da obezbijedi sredstva za finansiranje razvojnih projekata u zemljama clanicama. IDB nudi bankarske usluge za naknadu, kao i finansijsku pomoc uz podjelu dobiti za zemlje clanice. Njihovo je poslovanje beskamatno, te eksluzivno zasnovano na principima šerijata.
Sredinom sedamdesetih godina nice veci broj finansijskih institucija koje i imenom i duhom bivaju islamske, kao na primjer Dubai Islamic Bank (1975. god.), Faisal Isiamic Bank of Sudan (1977. god.), Faisal Islamic Bank of Egypt (1977. god.), Bahrain Islamic Bank (1979. god.).

Malezijska vlada emitovala je 1983. godine Government Investment Certificates, to jest islamske vrijednosne papire, potpomažuci tako diversifikaciju BIMB investacionog portofolija. Dvije godine kasnije osnovan je STMB, prvo islamsko osiguravajuce društvo, dok se 1990. godine na tržištu pojavljuju prve islamske komerecijalne obveznice i to za multinacionainu naftnu kompaniju Shell. Tokom 1992. ustrojava se beskamatni bankarski sistem, a 1994. godine islamsko medubankarsko tržište novca. U 1995. godini osniva se BISB islamska brokerska kuca te više investicionih fondova iste provenijencije a 1996. god. osniva se Šerijatski nadzorni odbor pri Komisiji za vrijednosne papire. Sredinom devedesetih konvencionalne banke u Maleziji, uvidjevši da znacajan segment bankarskog tržišta inklinira ka novom obliku poslovanja, nudi Islamic Window poslovanje, koji uporedo sa konvencionalnim, nudi i i slamske bankarske usluge.

Treba, takode, napomenuti islamske finansijske institucije u zemljama, gdje su muslimani manjina. Sedamdesetih godina u Indiji došlo je do najezde društava za beskamatnu štednju i kredite. U Luksemburgu 1978. godine osnovana je Islamic Finance House kao prva institucija te vrste na Zapadu, a za njom dolaze Islamic Bank International of Denmark u Kopenhagenu, te Islamic Investment Company u Melburnu, Australija.
U segmentu finansiranja, Islamske banke u svom radu koriste sljedece finansijske instrumente:
Mudharaba je ugovor izmedu dvije strane u kojem dolazi do podjele profita nakon izvršenog projekta. Jedno lice predstavlja vlasnika kapitala (rabbu-l-mal) a drugo aktivnog partnera ili agenta (mudharib). Mudharaba može biti opceg karaktera i tacno specificirana. Mudharaba ugovor predstavlja jedan od ugovora o povjerenju po kojem je mudharib menadžer novca i on ne garantuje taj novac osim u slucaju malverizacije, prekoracenja odgovornosti ili delikvencije i nehata.

Mušaraka predstavlja vid islamskog finansiranja poslovnih projekata izmedu dvije ili više strana. Partneri ili ortaci zajednicki ucestvuju u osnivackom kapitalu mušarake i zaradi prema dogovorenom omjeru. Princip glasi da omjer u kapitalu predstavija omjer i za podjelu zarade ili gubitka.
Murabaha je finansijska transakcija koja se bazira na kupoprodajnom odnosu gdje se roba kupuje i prodaje na rate uz odredenu proviziju za poduzetnika, u konkretnom slucaju banke.
Es-selem je prodaja odredenog i tacno opisanog proizvoda koji nije prisutan, uz trenutno isplacivanje cijene. Primjenjuje se najcešce u poljoprivredi, no moguca je i u industrijskoj proizvodnji.
Istisna predstavlja jednu od metoda koju banka može koristiti da bi plasirala svoja sredstva. Banka, ustvari, predstavlja poduzetnika koji izlazi na tender i uzima odredene projekte u svoju odgovornost, što znaci da ce izvršiti taj projekat (obicno izgradnja, proizvodnja, istraživanje). Ona taj projekat može dalje povjeriti specijaliziranoj kompaniji koja nije bila u stanju da izade na tender. Takav oblik bankovnih operacija je prikladan i za zanatsku proizvodnju.

Idžara se definiše kao vlasništvo usluga korištenja odredenih dobara za zato placenu naknadu. Postoje dvije vrste idžare: operativna idžara predstavlja ugovor koji ne završava prenosom vlasništva iznajmljivane imovine na osobu koja ga je iznajmila. Idžara muntahia bittamleek ili kako se u Maleziji zove al-idžara thuma al bal (AITAB) što znaci 'iznajmljivanje pa potom prodaja', ugovor je koji završava prenosom vlasništva iznajmljivane imovine na iznajmljivaca. AITAB može imati tri razlicite forme.
Izlaganje mr. Fikreta Hadžica, višeg asistenta na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu bilo je ustvari dosta temeljita analiza prakticnog aspekta islamskog bankarstva. Mr. Hadžic je, tom prilikom, prezentirao dio vlastitih istraživanja o primjeni finansijskih instrumenata u praksi islamskih banaka. U nastavku donosimo nekoliko osnovnih opservacija mr. Hadžica na tu temu.

“Islamsko bankarstvo zasnovano je na osnovnom nacelu: apsolutnoj zabrani primanja i davanja kamate. Ovaj nacin poslovanja danas, u svijetu, primjenjuje preko stotinušezdeset islamskih banaka, te nekoliko desetina drugih finansijskih institucija i osiguravajucih kompanija. Obzirom na zabranu upotrebe kamate u finansijskom poslovanju, islamske banke i finansijske institucije svoju poslovnu politiku zasnivaju na poslovnim aranžmanima koji podrazumijevaju ucešce u raspodjeli dobiti ili gubitka, te drugim šerijatom dozvoljenim finansijskim instrumentima.
Osnovno ishodište islamskog, ili bankarstva bez kamate je u ucenju Kur'ana casnog. Tako o kamati u Suri El-Bekara, ajet 275 ucimo sljedece: 'Oni koji se kamatom bave dici ce se kao što ce se dici onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: 'Kamata je isto što i trgovina. ' A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova - pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slucaj ce Allah rješavati: a oni koji opet to ucine - bice stanovnici Džehennema, u njemu ce vjecno ostati. '
Poruka je jasna da islam zabranjuje nacin kojim neko pokušava uvecati svoj kapital pomocu 'lihvarstva (riba) ili kamate'. Oni koji ne poslušaju i ne postupe saglasno uputi ili zabrani njima se objavljuje rat, kao što se u istoj suri u ajetu 278 i 279 kaže: 'O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.' 'Ako ne ucinite, eto vam onda, nek znate - rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostace vam glavnice, imetka vaših, necete nikoga oštetiti, niti cete ošteceni biti. '

Navesti cemo hadis gdje se kaže: 'Allah je prokleo one koji uzimaju kamatu, one koji je placaju, one koji pišu ugovor i one koji svjedoce ugovoru. '
Na tim temeljima izgraden je današnji savremeni islamski bankarski sistem. On koristi veci broj finansijskih instrumenata koji su razvijeni u praksi islamskih banaka. U osnovi, možemo ih podijeliti u tri grupe: (1) instrumenti za mobilizaciju bankarskih resursa, (2) instrumenti za finansiranje i (3) instrumenti za realizaciju neutralnih bankarskih poslova. Ovi posljednji, identicni su praksi konvencionalnih ili tradicionalnih banaka i koriste se u skladu sa medunarodnom bankarskom praksom
Iran, Sudan i Pakistan su tri zemlje u svijetu koje su u potpunosti zamijenile tradicionalno bankarstvo sa bankarstvom koje se zasniva na Islamskom interest-free modelu poslovanja. To znaci da je kamata ili interest-based standard poslovanja banaka u potpunosti napušten i zamije- njen brojnim instrumentima beskamatnog finansiranja. Pored navedenih zemalja potrebno je navesti i Maleziju u kojoj postoji dvojni bankarski sistem sa posebnim zakonima koji omogucavaju poslovanje banaka na tradicionalnim i islamskim principima.

Islamizacija bankarskog sistema u Iranu izvršena je pocetkom iranske 1363. godine (21. marta 1984. god.) stupanjem na snagu novog Zakona o beskamatnom bankarstvu, cemu je prethodila nacionalizacija ukupnog bankarskog sektora koja je izvršena pet godina ranije. Banke su tako mogle prikupljati štedne i depozite po videnju po modelu ghardal hassar - oblika ugovora o zajmu na bazi odnosa izmedu kreditora i debitora, te na bazi investicionih depozita. Na strani aktive banaka ili grupe aktivnih bankarskih poslova susrecemo modele finansiranja koji su ranije spomenuti, ali i neke koji nisu ranije navedeni kao Jo'alah (Servis charge), Salaf (Bay' sadam - Purchase with deferred delivery). Primjenjeni su neki novi instrumenti i modeli koji su kod nekih Islamskih teoreticara naišli na razlicite, pa i kontraverzne ocjene.

U ostalim zemljama uvodenjem modela islamskog bankarstva, postojao je gotovo opci teoretski koncenzus da modele finansiranja treba prvenstveno zasnivati na principu ucešca u podjeli profita ili gubitka, odnosno na principima mudharaba i mušaraka. Krajem sedamdesetih i u osamdesetim godinama model 'mark-up' ili murabaha postaje posebno popularan, a kasnije i dominirajuci u poslovnoj praksi islamskih banaka. Do sumarnih podataka poslovanja islamskih banaka relativno je teško doci jer se ti podaci ili ne vode kod institucija koje bi to morale ciniti, kao što je Medunarodno udruženje islamskih banaka, ili se publikuju sa nedopustivo dugim vremenskim zakašnjenjem. Tim je onemoguceno realno sagledavanje, analiza i pracenje osnovnih tendencija razvoja islamskog bankarstva i sigurno je da u narednom periodu treba uložiti napor da se taj nedostatak otkloni. Ipak, u narednoj tabeli prezentirana je prosjecna zastupljenost pojedinih instrumenata finansiranja korištenih od 1994. do 1996. godine u deset najvecih islamskih banaka. Struktura je kako slijedi:

Instrumenti finansiranja 1994-1996 %
MurabahaMušarakaMudarabaIdžaraOstalo 70,196,487,294,8411,20
Ukupno 100,00

U tabeli je primjetna izuzetna dominacija murabahe, gotovo tri cetvrtine ukupnog iznosa. U vecini banaka situacija je slicna, a u nekim je ucešce murabahe cak i vece.
Iz navedenog se mogu izvuci odredeni zakljucci, od kojih su najvažniji:

- uocljiva je sklonost banaka ka korištenju manje rizicnih finansijskih instrumenata (npr. murabaha)
- razliciti oblici zajednickog ulaganja u praksi su se pokazali visokorizicnim
- poduzetnici obicno nisu realizovali poslove sukladno prihvacenom poslovnom planu
- preduzeca nisu iskazivala dobit - banke nisu ucestvovale u raspodjeli ostvarenog profita,
- nije bilo adekvatnih stimulacija i sankcija za ostvarivanje dobiti ili gubitka (u slucaju gubitka preduzetnik gubi uloženi rad, a banka kapital)
- u slucaju dobiti banka je morala cekati nekoliko godina da bi se projekat realizovao u potpunosti i poceo donositi ocekivani profit
- instrumenti obezbjedenja povrata sredstava nisu bili dovoljno razvijeni,
- banke nisu imale dovoljno kapaciteta da istovremeno upravljaju velikim brojem projekata
- izražen je nedostatak kvalitetnog menadžmenta
- pitanje moralnog hazarda i prevare ostalo je bez adekvatnih sankcija.

Rezultat svega toga: danas imamo za posljedicu izraženu preferenciju korištenja kratkorocnih i manje rizicnih instrumenata finansiranja u praksi islamskih banaka.

Nakon završetka izlaganja mr Hadžica u diskusiju su se ukljucili i pojedini gosti zahtjevajuci odgovore na neka pitanjia, kao i dodatna pojašnjenja nekih stavova koji su izneseni na skupu, što je skupu dalo posebnu atmnosferu.
Nadamo se da ce manifestacije slicnog karaktera postati svakodnevnica u našoj zemlji. Molimo uzvišenog Allaha da nagradi sve one koji su na bilo koji nacin doprinijeli održavanju ovog skupa.