manifestacija mubarek dana

Stigao je mubarek dan. Dan izlaska iz odredenog vremena u drugo, a ogranicen je na samo jedan dan.
To je jedno kratkotrajno, ljupko i nasmijano vrijeme. Vrijeme koje ljudima uprilici vjera ili ideologija, da bi od vremena do vremena imali neki normamlan dan u životu koji se udaljio od svega što je ustvari prirodno i normalno.
To je dan sigurnosti, radosti, povjerenja, bratimljenja, dan kad ljudi jedan drugog oslovljavaju sa 'i tebi svako dobro'.
To je dan nove odjece kod svakoga, kao nagovještaja novog izgleda svakoga ljudskog lica, posebno osmjehnutog za tu prigodu.
To je dan uljepšavanja i ukrasa kojima se želi oraspoložiti ljudska duša kako bi svi ljudi sudjelovali u tom danu ljubavi.
***

Praznicni dan je dan nudenja slatkiša svim ustima, da bi rijeci koje iz njih izlaze bile slatke.
To je dan u kojem se u jedan glas stapaju rijeci svih ljudi u upocivanju dove, lijepih želja i cestitanja, uzdižuci se iskonskom snagom iznad preokupacija ovozemaljskim životom.
To je onaj dan u kojem covjek sebe iznutra osmatra pogledom koji zraci srecom i nadom. Dan u kojem svoje bližnje gleda s ljubavlju, u kojem svoje ognjište doživljava ljepšim, a druge ljude vidi kao prijatelje.
Iz svega toga covjeku proistjece uznosit osjecaj s kojim ljepše vidi i život i sav svijet oko sebe. Usljed toga je i ushicen svijetom i životom.
Kako je divno to ushicenje s kojim covjek razotkriva da se ljepota svega sastoji upravo u samoj njegovoj sveukupnosti?!

***
Izadoh i uvjerih se u draži tog mubarek dana koji se istinski ogleda na licima te srecne djecice, na tim cistim licima na kojim su se smijuljci dojencadi pretvorili u pravi razdragani smijeh.
Na licima su iste one sanjalacke okice, koje i kad kroz plac suze liju, nikoga ni za šta ne terete.
Ta mala ustašca, dok razdragano uzvikuju, izgovaraju nježnosti tradirane u majcinom oslovljavanju.
Ti mali nježni stasovi, tek poustajali iz bešike natkriljene majcinim bdijenjem i poljupcima, jednako su i sada okružena pažnjom od srca, pažnjom iz dubine duše.
***

Ova razdragana djecica, zapravo, ne bi ni trebala znati za mjerenje vremena, ni po cemu drugome osim kroz smjenjivanje radosti. Svako od njih je kralj u svome kraljevstvu. Njihov okvir bi trebao biti samo ta njihova vladarska briga.
Ovaj razdragani skup u odjeci raspjevanih šara je poput spektra duginih boja. U izradi te odjece su se sjedinila umijeca i mnoga srca, a od sve te ljepote ništa ne bi bilo kad je na svojoj djeci ne bi gledali ocevi i majke.
Obucena u novu odjecu, ta djecica i sama su nekakva odjeca kojom se zaodjenuo ovozemaljski svijet.

***
To su mali carobnjaci koji na osnovu nekoliko novcica maštaju o basnoslovnim riznicama.
Upravo oni carobnim cine taj mubarek dan, premda je to sasvim obican, mali dan, mali kao što su i oni sami, koji je došao da ih pozove u igru.
Oni taj dan išcekuju sa zorom. Medutim, i nakon što zora mine, taj ushit s njima ostaje sve do predvecerja. Nadahnjuju se svijetom oko sebe, a sve što rade zasnivaju na samo dva znamenja cvrsto ukorijenjena u djecijoj duši: iskrenoj ljubavi i iskrenoj igri.
Daleko su oni i od pomisli na ovosvjetske laži, a upravo to i jeste ishodište njihove bliskosti i obistinjenja njihove srece.
***

Ta djecica su nicim oskrnavljena lahkoca. Ona svijet prihvacaju prema prvom utisku formiranom u djecijoj mašti, koji nesputano nadograduju i upotpunjavaju.
Ona o velicinama sude na prvi pogled, nicim neopterecena. Ne unose se duboko, da se ne bi zamarala tricavim stvarima.
Iz svijeta oko sebe uzimaju ono što je njima po mjeri. Ne uspostavljaju mjere stvarima po necemu besmislenom, da ne bi sebi pronašla suvišne brige.

***
Djecica se zadovoljavaju orahom iz hlada krošnje. Ni ne pomišljaju da izvale stablo na kojem oraha ima u izobilju.
Ona shvacaju suštinu realiteta. Razumijevaju da je zadovoljstvo u samom kušanju mubarek odati a ne u njenoj kolicini.
Ona se prigodnom zamjenom odjece obraduju više nego što se vojskovoda može obradovati izmjenom lica osvojenih prostranstava.
***

Djecica su mali mudraci od kojih svako ponaosob slici Ademu (s.a.v.s.) kad je stigao na ovaj svijet, onako kako se on osjecao kad izmedu nebesa i Zemlje nije postojalo ništa od svega što je kasnije 'civilizovan' covjek proizveo.
Njihova vrhunska mudrost pociva na cistoj i slobodnoj misli koja radost proizvodi u ideju vodilju koja se odjelotvoruje u postupcima.
Njihova divna poezija kaže da su ljepota i ljubav samo u uljepšavanju i kicenju covjeka i pokazivanje njegove nesputane privrženosti radosti i veselju.

***
Djeca su filozofi cija filozofija se temelji na jednostavnoj i prakticnoj formulaciji, a to je da mnogih stvari nema puno u mirnoj i cistoj duši.
Tako na život gledaju mirne i uravnotežene duše. Sve proživljavaju kao da na ovom svijetu ne postoji ništa zamršeno.
Za razliku od njih, duše uznemirene prohtjevima i strastima opsjednute su brigama oko ispraznoga gomilanja. Njihov primjer je slican lakomom gotovanu koji se žalosti što ne može jesti za dva stomaka.
***

Ako duša nije zaokupljena mnoštvom, povecava se sreca i sa malenkostima.
Dijete pogledom preleti po mnogim ženama, ali njegova majka mu je najljepša, tamam kad bi i ružna bila.
Njegova majka je jedino majka njegovog srca, a u tom srcu za mnoštvo nema mjesta. U tome se sastoji ta tajna. Mudraci, naucite tu velicanstvenu mudrost od toga sicušnog djeteta!

***
Posmatram tu djecicu iz cijih duša bljeskaju znaci mubarek dana, iz cijih srca se radost razlijeva na sve strane. Doimaju se kao da iz tog raspoloženja nas starije oslovljavaju: 'Vi zvijeri, smaknite sa sebe te lance, makar na jedan dan. Ljudi, prihvatite ovaj svijet onako kako ga prihvacaju djeca koja ostvaruju svoje lepršave snove, a ne tako kako vi cinite, poput zvijeri koje svoje nagonske potrebe namiruju cerecenjem'.
To su slobodnjaci cija sloboda proizilazi iz kretanja vasione, naviruci poput povodnja usmjerenog savršeno preciznim zakonima. Oni izazivaju srdžbu zbog buke i skakanja. Tako se razilaze sa odraslima jer su u skladu sa prirodom.
I medu njima se kad-što zapodjenu carke, ali u njima posljedice trpi jedino igra. Za razliku od njih, odrasli prave razorne topove od gvožda, za tijela krkih kostiju. Vi zvijeri, smaknite sa sebe te lance, makar na jedan dan!
***

Djeca se u kuci nicim više ne obraduju nego djetetom koje se tek rada. Ona ga docekuju tako kao da mu je neophodan njihov savjet.
Ispunjava ih zagonetni osjecaj istinske radosti prilikom nastanka novog života, jer su i sami bliski toj carobnoj tajni.
Na isti zagonetan nacin i godina zatrudni, da bi djeci rodila taj mubarek dan, a djeca ga docekuju tako kao da mu je neophodna njihova nepomucena radost. Ispunjava ih isti zagonetan osjecaj istinske radosti iz svijeta tajanstva, jer su blizu toj tajni.

***
Teško li se nama odraslima! Kako smo mi daleko od tajni kje u sebi kriju stvorenja, zbog grijeha koje smo u životu pocinili! Kako smo mi daleko od tajne svijeta, s ovim našim grešnickim prohtjevima koji ne vjeruju ni u šta mimo materije! Teško li nama odraslim, kako smo mi daleko od bilo kakve radosti! Naš grijesi, tako mi Allaha, od svega cemu bismo se trebali radovati, nacinili su maltene nešto cega se stidimo.
***

O bašce beharom iskicene,
o ptice raspjevane,
o stabla razgranata,
o zvijezde treperave u iskonskom sjaju,
vi ste svako na svojoj strani,
ali, svi ste na jednom mjestu,
u dušama te djecice
kad su praznicni dani.

Eticki znacaj mubarek dana

Nasušna je potreba nas muslimana za ispravnim razumijevanjem svojih mubarek dana, da ih docekujemo i ophodimo se prema njima onako kako zaslužuju. Krajnje vrijeme je da nastupe srecni dani ispunjeni aktivitetom, dani koji bi nam ukazali na neprolazna mubarek znamenja i duše nam preporodili njihovim znacajem, a ne ovakvi mracni i posunovraceni neradni dani, lišeni bilo kakvog smisla, dani ciji najveci rezultati se iskazuju u obnavljanju odjece, ustanovljenju neradnog vremena dodavanje osmjeha licemjerju.
Mubarek dan je ono što se u tom danu dešava, a ne sam taj dan. Onako kako ljudi razumijevaju taj dan tako ga i docekuju. Mubarek dan je u islamu bio prigoda za pobožne misli, a sada je postao prigoda za beskorisnu zabavu. Bio je prigoda bogoslužja idejom koja je sjedinjavala cjelokupni islamski ummet u jednoj istoj želji, obistinjenju istine, a postao je prigoda isprazne namisli što zajednicu okuplja na osnovama tradicionalizma koji nema ništa zajednicko s izvornom tradicijom. Sveo se na manifestaciju užitka bez ikakvog smisla i znacenja.
Mubarek dan je bio poprište jacanja duhovnog života ummeta s najtanahnijim slojevima znacenja tih sadržaja, a postao je poprište ogrezavanja u nagonskim porocima s najraznovrsnijim oblicima i vidovima ispoljavanja. Bio je dan uvijek poželjnog obnavljanja snage, a postao je dan narastanja slabosti iz niskosti. Bio je dan principa i morala, a pretvorio se u velicanje materijalnosti.
***

Mubarek dan nije ništa drugo nego obznana ovom ummetu da ima snagu da mijenja dane, ne obznana da su se dani promijenili. Mubarek dan za ummet je dan u kom pokazuje ljepotu svoga socijalnog sistema, tako da je to dan kada svi imaju iste osjecaje, i kada se na jeziku sviju iste rijeci ponavljaju. To je dan kada se osjeca snaga i sposobnost da se mijenja stanje, a ne moc da se mijenja odjeca. Mubarek dan bi, dakle, trebao biti kao mali predah družini na ratnom poprištu, poželjan oružju da se malo ohladi.
Mubarek dan je pouka ummetu kako se uspostavlja i širi duh dogovora. Ovo u skladu s nužnošcu da se ponovo uspostavi mocna država koja bi cijeloj zajednici bila kao jedna kuca. Da joj bude kuca u kojoj se bratstvo ostvaruje u prakticnom smislu, u kojoj se potvrduje vrijednost privrženosti svakoga svakome, u kojoj ljudi jedni drugima poklanjaju cisto srce i iskrenu ljubav. Mubarek dan bi, umjesto satelita, trebao lansirati jedinstvenu porodicu, jedini odgovarajuci obrazac uredenja cjelokupne zajednice.
Mubarek dan je prilika da ovaj narod pokaže svoje pozitivno naslijede, da dokaže da može ukorak sa životom, da druge uvjeri da nije slaba zajednica, jer samo porobljene zajednice su lišene aktivnosti. Mubarek dan bi trebao biti glas snage koji ummet poziva: 'Izadite na dan vašeg veselja! Izadite kao u danima kad ste ostvarivali pobjede'!

Mubarek dan je prilika da se pokaže posebna društvena zajednica koja ima posebna narodna obilježja, zajednica neovisna o strancima. Trebali bi biti zaodjeveni djelom svojih ruku, da na svoj mubarek dan daju do znanja da su ekonomski i politicki nezavisni, manifestujuci snagu svoje vjere i stamene naravi, pokazujuci ponos znacajem svoje uloge i svog tržišta. Kao da je mubarek dan ustinu dan u kojem cjelovetan narod veseli se zbog svojih osobenosti.
Mubarek dan je prilika za susret starih i mladih u smislu radovanja uspješnom životu koji se krece ka stalnom progresu. To je i prilika da madi starijima održe pravu lekciju kako se treba veseliti i ponositi, da dokažu kako se nekim rijecima, koje su kod starih izgubile svoje sadržaje, mogu oživjeti izvorna znacenja, da im pokažu kako se sticu sve istinske ljudske vrline, na nacin kako prijatelj s prijateljem postupa a ne na nacin na koji se ophodi posvadani s posvadanim. Mubarek dan je, dakle, dan u kojem živost i aktivnost obuhvata cijelu zajednicu.

Mubarek dan je prilika da se ummet uvjeri da vlastitom snagom može odredivati kretanje vremena ka jedinstvenom razumijevanju i kad god to poželi. Potrebne osnove joj je iznijela uzvišena vjera, da na njima zasniva svoja znamenja, i da domovini uprilici mubarek dan materijalnog mubarek stanja u kojem bi se dirhem dirhemu osmjehivao, i da industriji odredi njen mubarek dan, da nauku udostoji njenim mubarek danom, umjetnosti iznalaziti posebne mogucnosti da se ljepotom iskaže, drugim rijecima, svemu odrediti odgovarajuce dane proslavljanja, da lideri, kao nekad vojskovode, narod stalno vode u istinske nove pobjede.

***
Radi ovih snažnih politickih znacenja u islamu je uspostavljen mubarek dan, kao naslijede i znak vremena, da bi svaka generacija naslijedenom mogla pridodati znakove svoga vremena, kao posvjedocenje trajnog hijeropovijesnog pregalaštva ummeta kroz potvrdivanje njenog uma u službi njenih vitalnih interesa.
Džuma-namaz za koju je potrebno imati hatiba, minber i džamiju u propisima je kao sedmicni mubarek dan samo da bi bila uvod i priprema za gore spomenuta znacenja. Svakih sedam dana muslimanima stigne dan u kojem treba ljude podsjecati na mjesto i znacaj vojskovode u cjelovetnom narodu. Kamo srece da s naših mimbera govore ljudi iz cijih pluca grme topovi, umjesto onih 'u cijim rukama su drvene sablje'.
(Iz djela Nadahnuce pera)