biljana platno belese

Rukometna reprezentacija BiH

Izgleda da vec postaje tradicija da najvece uspjehe ostvarujemo u onim sportovima koji su na samoj margini interesa sportske ali i šire javnosti. Bilo kako bilo, bosanskohercegovacki rukometaši ostvarili su najveci uspjeh u historiji bh reprezentativnog rukometa – plasman u baraž za Evropsko prvenstvo. Drugo mjesto u grupi sa Turskom, Grckom i Gruzijom daje nadu da se sljedece godine možemo naci na završnoj smotri u Švedskoj i odmjeriti snage sa najjacim ekipama Starog kontinenta, a kako je sve što valja u rukometu, barem kada je onaj reprezentativni u pitanju stacionirano u Evropi to znaci da nam slijedi odmjeravanje sa najvecim svjetskim rukometnim velesilama. Put do baraža nije bio nimalo lahak. Poceli smo teškim porazom protiv Grcke, ali smo im zato kod kuce vratili istom mjerom još ubjedljivijom pobjedom. Onda je slijedila tijesna pobjeda nad Turcima u Konjicu i nešto pristojniji poraz u Istanbulu. Kvalifikacije smo završili sa dvije pobjede nad solidnom selekcijom Gruzije i zauzeli drugo mjesto, iza Turske. U prethodna dva pokušaja za plasman na Evropsko prvenstvo bh rukometaši nisu se baš proslavili, i uglavnom su glumili autsajdere. Ali dolaskom novog strucnog štaba sa selektorom Seadom Hasanefendicem na celu, izgleda da su neke stvari u bh.rukometu konacno došle na svoje mjesto. Svakako da od naših reprezentativaca ne treba ocekivati puno u završnici Evropskog prvenstva, ako prethodno prodemo baraž ,jer je i ovo što su do sada napravili prilicno veliki uspjeh. Uspjeh koji ce zbog posebnog mentalitetskog sklopa ovdašnjeg puka ostati u sjeni ispodprosjecnih i trivijalnih rezultata 'A' nacionalne nogometne selekcije.

Vlada FBiH

Koordiniranim djelovanjem federalne Vlade i Visokog predstavnika penzioneri Federacije BiH, po ko zna koji put dovedeni su na rub egzistencije. Prvo ih je nasamario Volfgang Petric, koji je znatno snizio i onako niske penzije i koji je proglasio novi zakon o PIO, koji je podrazumijevao da ce penzije biti isplacivane u iznosima koji zavise od visine doprinosa prikupljenih za mjesec dana. Kako ce ici isplata penzija po novom zakonu možda najbolje ilustruje konstatacija ministra socijalne politike Sulejmana Gariba, koji je istakao da je isplata znatno umanjenih penzija od 117 KM dovedena u pitanje sa sadašnjom dinamikom priliva sredstava u PIO. Oko pocetka primjene ovog zakona dugo ce se lomiti koplja izmedu federalne Vlade i medunarodne zajednice, ali se možda najdrskijom cini najava bivšeg federalnog premijera Edhema Bicakcica da ce fond PIO 3. januara isplatiti odgovarajuce penzije što, se, naravno, nije desilo. U meduvremenu, bivši premijer se povukao u drugu fotelju, a na njegovo mjesto nije došao niko, iz jednostavnog razloga što vlasti kako na entitetskom tako i na državnom nivou nisu konstituirane. To znaci da trenutno niko nije kriv za katastrofalno stanje dvjesto hiljada penzionera kojima, po svemu sudeci,i ne preostaje ništa drugo do da cekaju naredna 2-3 mjeseca na isplatu svojih bijednih 117 KM.

'B' nogometna reprezentacija

Pred polazak u Indiju na tradicionalni Milenijum kup, gotovo niko im nije davao nikakve šanse za uspjeh, i svi su mislili da ce se raditi o još jednom bespotrebnom izletu koji ce se okoncati blamažom i uskladištenjem izabrane nacionalne vrste negdje oko stotog mjesta FIFA ljestvice. Ali kako u ovoj državi sve funkcioniše suprotno od ocekivanog, tako ni slucaj sa B reprezentacijom nije cinio nikakav izuzetak u tom pogledu. Zvuci nevjerovatno, ali je ipak istinito da je nogometna reprezentacija, sastavljena mahom od igraca iz domace Premijer lige, na prvom nastupu odmah dogurala do finala gdje su poraženi u drugom omjeru sa Jugoslavijom. Na tom putu pomrsili su racune prvim favoritima turnira kao što su Urugvaj i cile, dok se Jugoslavija izvukla sa jednim bodom. Uspjeh je utoliko veci što je rijec o mladicima koji nemaju nikakvog internacionalnog iskustva, za razliku od njihovih starijih i mnogo poznatijih kolega koji muku muce u kvalifikacijama sa mnogo slabijim reprezentacijama od onih kojima su se uspješno suprostavili 'rezervisti'. Za selektora Smajlovica to treba biti jasan znak da bez ikakve bojazni može pozivati fudbalere iz Premijer lige i namijeniti im uloge u mecevima vadnijim od onih u Indiji. Oni, sigurno, takvo povjerenje nece iznevjeriti, jer su rezultatom u Indiji pokazali da imaju srca i patriotizma da se bore za nacionalni tim, za razliku od arogantnih 'zvijezda' prepunih znanja i novca, i velikih samo u onim dresovima koji nemaju nacionalno obilježje.

Biljana Plavšic

Možemo samo zamisliti koliko se Momcilo Krajišnik 'obradovao' kada je saznao da je dobio cimerku u švenigenskom zatvoru, bivšu predsjednicu manjeg bh entiteta i koleginicu iz SDS-a. Dakle, sredinom januara Biljana Plavšic se, po novinskim izvorima, dobrovoljno predala Haškom sudu. Da ne bi bilo zabune, ne radi se ni o kakvom Plavšickinom moralnom otrežnjenju, vec o tome da je gostovanje u Hagu bilo uslovljeno prethodnim sklapanjem deala sa Tribunalom po kome bi ona trebala da svjedoci protiv Krajišnika, Karadžica, Mladica i Miloševica. Za uzvrat, bila bi oslobodena optužbe kako, javne tako i tajne, i mogla bi se slobodno vratiti u BiH. Životna karijera Biljane Plavšic, koja po mnogim ocjenama i zaslužuje jednu celiju u Hagu, po mnogo cemu je interesantna. Do pocetka bavljenja politikom radila je kao profesor biologije na Sarajevskom univerzitetu. I umjesto da studentima objašnjava prednosti i nedostatke Darvinove teorije evolucije, Plavšicka je smatrala neophodnim da pomogne svoj 'ugroženi' narod prikljucenjem Karadžicevim pulenima u SDS-u, gdje postaje jedan od najaktivnijih clanova. Svima je ostala u sjecanju po cmokanju sa ratnim zlocincem Arkanom u Bijeljini, u samo praskozorje rata. Dok je gazila po bošnjackim mrtvim tijelima, objašnjavala je stranim novinarima razliku u metodologiji mucenja Bošnjaka i Hrvata. Važila je za aktivnog pobornika Niceovsko-maltuzijanske teorije: Ako ima dvanaest miliona Srba, nije šteta da pogine 6 miliona kako bi ostalih 6 miliona mogli uživati u onome zbog cega su njihova najodabranija bra'a ginula. Nije se mnogo proslavila ni svojim oratorskim sposobnostima jer nije niti može biti zaboravljena njena antologijska recenica: 'Drago mi je što vas vidim u tolikom broju', izrecenu srpskim ratnim invalidima u vlasenickoj bolnici. I, umjesto, da je nastavila sa univerzitetskom karijerom gospoda Plavšic završila je u instituciji koja bi na pripadnicu ljepšeg spola ipak trebalo da ostavi odreCene posljedice. Da je Sud stvarno ono za što se deklarativno zalaže, vjerovatno bi prva dama RS-a tamo i okoncala ostatak svog bijednog života.