ljubav prema allahu…

Djela Poslanika Muhammeda, salallahu alejhi ve selem, se razlikuju obzirom na obaveznost njihovog slijedenja. Tako razlikujemo obicaje i prirodne poslove kao što su ustajanje, sjedjenje, spavanje, pijenje i slicno od postupaka koji su iskljucivo vezani samo za Muhammeda (s.a.v.s.) i od ibadeta. Obicaji i prirodni poslovi koje je cinio Poslanik savs mogu biti obvezujuci ili pohvalni u slucaju da je za to došao jasan dokaz. Primjer za to je jedenje desnom rukom, pijenje sjedeci u tri navrata, spavanje na desnoj strani, itd. A u slucaju da je Poslanik (s.a.v.s.) obicavao obavljati neki od prirodnih poslova a nije nam došao tekst koji upucuje na obaveznost slijedenja u tome, to u osnovi biva mubah (dozvoljeno) za sve slijedbenike Resulullaha.(El-Muvafekat liš-Šatibijj: dio 2 str. 108.) U ovu vrstu spadaju stvari koje je Poslanik (s.a.v.s.) cinio zato što su bile obicaj u njegovo vrijeme kao npr. oblacenje džubeta, saruka (omot oko glave), puštanje duže kose i sl. Kao što smo vec spomenuli postoje postupci koji su obvezujuci iskljucivo Resulu, salallahu alejhi ve selem. Islamski ucenjaci navode vadžibe, harame i mubahe iskljucivo vezane za Poslanika. U mubahe iskljucivo vezane za Poslanika (s.a.v.s.) spada ženjenje sa više od cetiri žene, brak bez mehra-darovani brak; u vadžibe spada nocni namaz; a u harame jelo od sadake i hrana koja ima neugodan miris kao što je luk (bijeli i crveni). Ovo važi samo za Poslanika (s.a.v.s.) i ni za koga drugog.(Vidjeti: El-Ahkamu lil-Amidijj, dio 1. str. 228.) Kaže Eš-Ševkani: "Nema slijedenja u onome što je propisano Resulullahu (s.a.v.s.) osim ako dode jasan dokaz da se to odnosi i na nas, u tom slucaju se slijedi."(Iršadu El-Fuhul: str. 35-36. ). Isti propis je i za neke ashabe koje je Poslanik zadužio necim, kao što je svijedocenje Huzejme, klanje kurbana od strane Ebu Bekra.(El-Mvafakat liš-Šatibij, dio 2. str. 245-246.) A od ovoga je i Resulullahova zabrana njegovoj porodici da jedu hranu od sadake. Što se tice obožavanja, tj. djela vezanih za ibadet, njih šerijat zahtijeva, i zbog toga je obavezno slijediti Poslanika (s.a.v.s.), a osnova je ono što je on (s.a.v.s.) cinio. Kaže Uzvišeni: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor." (Prijevod znacenja, El- Ahzab, 21.)

OBICAJI, SPECIFICNOSTI i IBADETI

Naša vjera se temelji na Objavi. Pa ako je došla naredba ili zabrana bilo u Kur'anu ili Sunnetu, obaveza nam je izvršiti je bezuvjetno, bilo da se radi o izvršavanju ili oživljavanju nekog postupka. Obaveza muslimana je da potraži vjerski dokaz i uvjeri se u njega prije cinjenja doticnog djela u svim životnim poslovima. Ovakvo slijedenje vjerskih propisa rezultira stvarnim slijedenjem Muhammeda. Kaže Eš-Šatibij: "Svako onaj ko unese u vjeru što nije propisno u njoj, suprostavio se Šerijatu, i ta djela su mu neispravna (batil), i ne prihvata se rad onoga što nije propisno u Islamu”. (El-Mvafakat: dio 3. str. 333.) Svaka stvar koju nije radio Poslanik (s.a.v.s.) od ibadeta, a bio je u mogucnosti da je cini, smatra se novotarijom, a ostavljanje takvih djela je Sunnet. Od uvedenih novotarija najpoznatije su obilježavanje mevluda, Isra i Mi'radža te Nove hidžretske godine. Kaže Allahov Poslanik: "Ko ucini nešto u vjeri što nije propisano, ucinio je ono što nece biti primljeno". (Muslim: dio 3. str. 1344, br. hadisa 1718.) Kaže imam Malik: "Šta toga dana nije bila vjera (tj. u vrijeme Poslanika) pa to isto nije ni danas naša vjera."(El-I'tsam lilš-Šatibijj: dio 1. str. 49) Sve ono što je potrebno covjeku u vjeri i njenim znanostima na dunjaluku i Ahiretu, u bilo kojoj situaciji, Šerijat je objasnio. Kaže Uzvišeni: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao Uputu i Milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju." (Prijevod znacenja, En-Nahl, 89.) I kaže Milostivi: "Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat vam Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera." (Prijevod znacenja, El Maide, 3.)

Da bi slijedenje bilo ispravno neophodno je da se temelji na sljedecim pravilima:

Postojanje ispravnog razloga koji je utemeljen u Šerijatu. U suprotnom, ako insan obožava Allaha sa šerijatski nepropisanim ibadetom to je cinjenje novotarije koja se ne prima od roba, kao npr. klanjanje nocnog namaza dvadeset sedme noci mjeseca redžeba smatrajuci da je to noc El-Isra ve El-Mi'aradž. Klanjanje jeste ibadet, ali kada se spoji sa vremenom koje nije šerijatski ustanovljeno postaje novotarija.

Vrsta - ako covjek obožava Allaha ibadetom koji nije šerijatski ustanovljen, takvo djelo se ne prima, kao npr. klanje konja za kurban. Ova vrsta životinje ne odgovara, jer kurban biva od kamila, krava ili sitne stoke (ovaca, koza i sl.).

Kolicina i broj - ako insan hoce da doda na broj dnevnih namaza, ili na broj rekata, samo jedan namaz ili rekat to je neispravno i smatra se novotarijom, te se vraca pociniocu, jer se suprostavio šerijatskim propisima brojem.

Nacin - Ako bi rob promjenio redoslijed uzimanja abdesta ili klanjanje namaza, ne bi se primio taj abdest niti namaz pošto se suprostavio Šerijatu u nacinu obožavanja Allaha, dž.š.

Vrijeme - Ako bi rob zaklao bajramski Kurban u redžebu, ili stajao na Arefatu devetog dana zu-l--kade, ne bi se primila takva djela, jer nije ispoštovao Šerijatom propisano vrijeme.

Mjesto - Ako bi se covjek zadnjih deset dana Ramazana osamio u svojoj kuci, a ne u mesdžidu, ili stajao na Muzdelifi, a ne na Arefatu ne bi mu se primilo, jer nije ispoštovao Šerijatom propisano mjesto. (El- Ibda' fi bejan kemal Eš- Šer' ve hatar El- Ibtida' li-bni Usejmin str.21-22 ).

Svi koji su zaduženi vjerskim propisima moraju da cine ibadet ne osvrcuci se puno na mudrost toga ibadeta, cak i onda kada smatraju da nema potrebe za takvim ibadetom niti vide u njemu mudrost. Traženje mudrosti u ibadetu nije zabranjeno, naprotiv, dozvoljeno je, i na to nas upucuju ajeti Uzvišenog: "Da bi ste bili pametni" ,"da bi ste uspjeli", "da bi ste se pobojali". Medutim, nerazumijevanje odredenog propisa nikako ne daje za pravo da se taj propis osuduje. (Radž' mebhas Eš-Šaribijj En-Nefis fi zalik fi El-Muvafakat dio 2 str. 300 - 310).

Poteškoce nisu cilj Islama, pa je u vezi toga Resulullah (s.a.v.s.) rekao jednom starcu koji se zavjetovao da nece više uzjahati jahalicu, a sinovi su ga potpomagali dok je hodao: "Allahu tvoj zavjet ne doprinosi ništa, On je bogat i bez toga", te mu je naredio da uzjaše jahalicu. (Muslim dio 3 str. 1263 br. hadisa 1642). Kaže El-Iz ibn Abdu es-Selam: "Ne približava se rob Gospodaru cineci sam sebi poteškocu, jer put ka Gospodaru svjetova je castan, a nije ubitacan i težak”. (Kavaid El- Ahkami fi muslihin El-Enam dio 1. str. 30)

Sudija u medusobnim sporovima

Slijedenje Poslanika, salallahu alejhi ve selem, se ogleda kroz citav niz postupaka, a medu najznacajnije spadaju:

Poštovanje šerijatskih izvora (kur'ansko - hadiskih tekstova). Postiže se poštivanjem i držanjem za neprikosnovenost šerijatskih izvora i neodvajanje od njih i vjerovanje da je Uputa u njima a ne mimo njih. Takoder, poštovanje podrazumijeva izucavanje i razumijevanje tih izvora, te rad i sudenje po njima, a ne odvajanje od njih. To je bio put i Uputa ispravnih prethodnika, ashaba i tabi'ina i onih koji su ih slijedili. Pricao je Ibn Sirin jednom covjeku hadis Allahovog Poslanika (s.a.v.s.), pa mu je covjek rekao: "Ali taj I taj kaže tako i tako", pa mu je Ibn Sirin odgovorio: "Ja ti govorim hadis Resulullaha, a ti mi kažeš, kaže taj i taj, tako i tako, tako mi Allaha, nikad više necu pricati sa tobom”. (Ed-Dermijj dio 1,str.124, br. 447)

Strah od zablude i skretanja sa istine. Ashabi su dobro shvatili opasnost skretanja sa Poslanikova puta. Najbolji medu njima, Ebu Bekr Es-Sidik kaže: "Nema ni jedne stvari koju je Poslanik, s.a.v.s. cinio a da ga nisam slijedio u tome, i bojim se ako ostavim bilo šta od njegove prakse da ne zalutam od istine." Komentarišuci ove rijeci Ibn Batih kaže: "Ovo je draga braco, Ebu Bekr sa najvecim stepenom straha za sebe, straha od zablude ako bi se odvojio od puta Poslanika u velikom ili malom. Pa šta reci o nama i vremenu u kome se ismijavaju poslanici i ono sa cime su došli? Šta reci o ljudima koji se ponose time što se suprostavljaju Resulullahu i izigravaju se s njegovom Sunnetom? Molim Allaha da nas sacuva propasti i spasi zla naših dijela”. (Kelimetu - Es-Sidik ve Ta'kib ibn Bath fi: El-Ibnetu El-kubra)

Šerijat sudi medu Allahovim robovima, a kada se razidu vracaju se njemu. Kaže Uzvišeni: "I tako mi Gospodara Tvoga oni nece biti pravi vjernici dok za sudiju u sporovima medusobnim tebe ne prihvate" (Prijevod znacenja: En-Nisa, 65.) Vracanje Šerijatu kao sudiji posvetivši mu sve u svim životnim sferama je jedna od osnovnih vrlina slijedbenika istine, i istovremeno razlika izmedu slijedbenika istine i slijedbenika strasti koji su zalutali i druge u zabludu odvode, bilo slijedeci svoj razum, emocije, materijalne koristi, poredak, partiju, imama i slicno.

Zadovoljstvo sa Poslanikovom presudom i njegovim Šerijatom. Od Ibn Abasa se prenosi da je cuo Poslanika kada je rekao: "Osjetit ce slasti imana onaj ko bude zadovoljan sa Allahom Gospodarom, Islamom vjerom i Muhammedom, salallahu alejhi ve selem, Poslanikom". Znak zadovoljstva sa Šerijatom Muhammeda (s.a.v.s.) je uzimanje Poslanika za sudiju u svemu i slijedenje Poslanika osjecajuci zadovoljstvo sa svim sa cime je došao Poslanik. Spoznaja Allahovih blagodati kojom nas je ucinio sljedbenicima ove vjere i sljedbenicima najboljeg Allahovog roba, Muhammeda, (s.a.v.s.) cini nas smirenim. Kaže Uzvišeni: "O ljudi, vec vam je stigla poruka od Gospodara Vašeg, i lijek za vaša srca i upustvo i milost vijernicima. Reci: Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju." (Prijevod znacenja: Junus, 57-58) Zadovoljstvo se ogleda u prihvatanju i slijedenju Istine i nema zadovoljstva bez istinske predanosti i potpunog slijedenja, bilo spoljašneg bilo unutrašnjeg, onoga s cime je došao Poslanik (s.a.v.s.) od svoga Gospodara.