izmedju demokratije i totalitarizma

Ulazimo u još jednu školsku godinu u kojoj se, kako se može nazrijeti, bije bitka za ideološko usmjeravanje i odgajanje daka, a ta bitka još više ce se rasplamsati, s obzirom da se ocekuje da ce partije koje su protiv vjeronauke ojacati u svim sferama vlasti, tako da ce se mogucnost njihovog djelovanja na ukidanje vjeronauke povecati.

Imajuci u vidu da su protiv vjeronauke u Bosni i Hercegovini, uglavnom, sve snage koje su javno ili tajno ratovale protiv bošnjackog naroda, onima medu Bošnjacima koji su za vjeronauku predstoji duga borba ukoliko žele da ostvare to elementarno ljudsko pravo i svoju djecu odgajaju onako kako oni, kao roditelji, žele, a ne kako žele drugi.
Muslimane koji želi da odgajaju svoju djecu u islamu i da ih ideološki usmjeravaju u tom pravcu, posebno zabrinjava cinjenica da organi Islamske zajednice nedovoljno odlucno nastupaju u odbrani vjeronauke, tog elementarnog ljudskog prava, a posebno im teško pada cinjenica unutar Zajednice ima zagovornika ideje da muslimanska djeca, pored islama, uce o katolickoj, pravoslavnoj i židovskoj vjeri.

Šta šerijatsko i medunarodno pravo kažu o pravu na odgoj djeteta?

Po šerijatu, vrsta odgoja i ideološko usmjeravanje djece u domenu je neprikosnovenog prava roditelja. Poslanik Muhammed, s.a.v.s, kaže da se sva djeca radaju u prirodnoj vjeri (islamu) pa ih njihovi roditelji ucine židovima, kršcanima ili obožavaocima vatre. (Vidi: Sahihu-l-Buhari, ”Kitabu-l-dženaiz”, br. 1359) Kur’an eksplicitno kaže: “Nema prisiljavanja u vjeru..” (El-Bekare, 256) Dakle, po šerijatu, roditelji daju odgoj i ideologiju djetetu i oni imaju pravo da se njihovo dijete odgaja u vjeri u kojoj oni žele. Ukoliko se vjera roditelja razlikuje, tada šerijat propisuje da se dijete odgaja u vjeri roditelja za koju šerijat smatra da je bolja.

Što se medunarodnog prava tice, ono je sukladno šerijatu uvezi s pitanjem prava roditelja da odgajaju djecu u kojoj vjeri oni žele.
U Deklaraciji o ljudskim pravima koju su usvojile Ujedinjene nacije, dvadesetšesti clan, alineja 3, kaže se da “...roditelji imaju prvenstveno pravo u odabiru vrste odgoja svojoj djeci.”
Prema tome, po Deklaraciji, koju je potpisala i država Bosna i Hercegovina, roditelj musliman ima pravo da odabere svome djetetu islamski odgoj, ljevicari mogu svoju djecu odgajati u marksizmu, oni u Islamskoj zajednici koji žele da im djeca, uz islamsku, uce i katolicku, pravoslavnu i židovsku vjeru, imaju na to neotudivo pravo.

Bosna i Hercegovina je sekularna država. Prema tome, mi muslimani ne možemo partije na vlasti prisiliti da postupaju po šerijatu, ali možemo ih prisiliti da primjenjuju zakone medunarodnog prava koje je Bosna i Hercegovina potpisala.
Na osnovu prethodnog, treba da je jasno, i vlasti i narodu, da svako ko prisiljava djecu na odgoj drugaciji od želje roditelja krši osnovna ljudska prava zagarantovana medunarodnim, a i našim zakonima, nastupa nedemokratski i cini krivicno djelo za koje može sudski biti gonjen. Partije koje namecu bilo koju ideologiju nastupaju nedemokratski i suprotno medunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.
Kao gradanin, uz iskustva sa demokratskim vlastima u Evropi, smatram da je to iskustvo interesantno i za nas u Bosni i Hercegovini. Npr. kao musliman u Velikoj Britaniji, cini mi se da nisam imao posebnih problema u prakticiranju islama. Ljudi oko mene su uvažavali moje posebnosti. Škola u koju su išla moja djeca brinula se da sve njihove potrebe budu ispunjene. Kada sam djecu upisivao u školu dobio sam od Upravnog odbora škole Uputstvo o pravilu ponašanja u školi u kom su bila objašnjena moja prava kao roditelja i prava moje djece.
S obzirom da uputstva, poput spomenutog, mogu biti putokaz kako pitanja koja muce mnoge naše roditelje mogu biti dostojanstveno riješena, prenijecu ih u cijelosti.

Osnovna škola FFYNNOBEDR

Pravila ponašanja:
Cilj škole je da integrira dake iz svih kulturnih podneblja u tekuce aktivnosti škole, koliko je to moguce, u nadi da ce imati koristi od cjelokupnog obrazovnog okruženja. Medutim, škola uvida da postoje specificne vjerske i kulturne razlike i radice s osjecajem da obezbijedi da nikakva uvreda djetetu ili roditelju ne bude ucinjena neuvažavanjem i nepoštivanjem tih razlika. Škola je podredena razlicitim edukativnim zakonima koji odreduju vjersku naobrazbu i molitvu.
Sljedeca uredba o ponašanju propisuje školsku politiku u ovim i drugim pitanjima u vezi s tim. Ona je u skladu s uputama koje su izdale vlasti odgovorne za obrazovanje u pokrajini Dyfed.

1) Vjersko obrazovanje

Po zakonu, vjersko obrazovanje ima znacajnu kršcansku dimenziju, mada sadrži i elemente proucavanja drugih religija. Roditelji mogu da povuku svoju djecu sa casova vjerske edukacije. U takvim slucajevima njima ce biti dato da obavljau drugu aktivnost, a nadati se je da ce roditelji van nastave naci aktivnost primjerenu islamu.

2) Molitva

Zakon zahtjeva od škole da organizuje redovne zajednicke molitve u grupama. Ovi skupovi imaju izražajnu kršcansku komponentu, mada su u njih ukljuceni opci principi koji važe za sve religije. Roditelji imaju sljedece mogucnosti:
1. da dozvole svojoj djeci da prisustvuju tim skupovima,
2.da svojoj djeci omoguce da prisustvuju alternativnim skupovima kojima rukovode clanovi njihove vjere, koji su pod supervizijom od strane clana nastavnog osoblja. Roditelji cija su djeca povucena sa školskih skupova bice obaviještena o osobi koja ce rukovoditi alternativnim skupom.
3. da povuku svoju djecu u potpunosti sa svih skupova. Oni ce biti pod kontrolom nekog od nastavnika.
3) Tjelesni odgoj
Tjelesni odgoj i plivanje sastavni su dio nacionalnog obrazovnog nastavnog programa i od sve djece ocekuje da ucestvuju. Medutim, korištenje odvojene svlacionice bit ce omoguceno gdje se to zahtijeva. Tekoder, djeci ce biti dozvoljeno da nose odjecu (npr. trenerke) koja u potpunosti pokriva njihovo tijelo, ukoliko se to želi. Primjetne su i kulturne razlike u vezi sa kupanjem i roditelji mogu povuci svoju djecu sa casova plivanja.

4) Muzicki odgoj

Muzicki odgoj sastavni je dio nacionalnog obrazovnog programa i ocekuje se da ce u njemu ucestvovati svi ucenici. Medutim, roditelji mogu da povuku svoje dijete sa školskih koncerata ili muzickih aktivnosti koje imaju bilo kakav vjerski sadržaj.
Roditelji koji žele da povuku svoje dijete iz bilo koje gore spomenute aktivnosti moraju to uraditi u pisanoj formi, podneskom direktoru.
Upravni odbor škole nada se da ce, u slucajevima gdje su djeca povucena iz školskih aktivnosti, roditelji voditi racuna da njihova djeca dobiju odgovarajuce elemente obrazovnog iskustva u okviru njihove kulture i vjere.

Kako prevazici postojece stanje!?

Po ugledu na spomenutu školu, predlažem da i naše škole donesu uredbe po kojima bi škole bile dužne:
1) uvažavati postojece specificne vjerske i kulturne razlike i raditi, s osjecajem, na obezbjedenju okruženja u kojem nikakva uvreda djetetu ili roditelju nece biti ucinjena neuvažavanjem i nepoštivanjem tih razlika;

2) da vjeronauka u školama bude izborno-obavezujuci predmet, te da se zakonom reguliše koliko djece treba biti u razredu, Da škola bude dužna obezbijediti odgovarajuceg nastavnika za islamsku, katolicku, pravoslavnu, židovsku ili neku drugu vjeru ili ideologiju. Ukoliko djece nema dovoljno, omoguciti roditeljima da organizuju nastavu vjeronauke za svoju djecu. Ukoliko to roditelji ne urade, škola je obavezna toj djeci obezbijediti koristan program, iz opcih predmeta koji se izucavaju u školi, u vrijeme dok druga djeca imaju vjeronauku ili neku drugu idološkousmjeravajucu nastavu.

3) da škole obezbijede dacima odgovarajuca mjesta za obavljanje vjerskih obreda;

4) da se na casovima tjelesnog odgoja poštuju vjerska osjecanja djece. Npr. da se obezbijede posebne svlacionice za mušku i žensku djecu, da se omoguci da casovi plivanja budu posebno za djecake, a posebno za djevojcice. Ukoliko za to nema mogucnosti, da se djevojcice muslimanke ne prisiljavaju da otkrivaju svoje tijelo, te da im se omoguci da ne ucestvuju u toj ili bilo kojoj drugoj aktivnosti koja je u suprotnosti sa njihovim vjerskim ili kulturnim osjecajima.

I na kraju, želim da naglasim da prisilno ideološko obrazovanje i odgoj djece, suprotno želji njihovih roditelja, pa makar se radilo i o samo jednom djetetu u školi, u koliziji je sa Deklaracijom Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima. Nadam se da ce se organizacije koje brinu o zaštiti ljudskih prava odlucno suprotstaviti nasilnoj ideologizaciji djece i uskracivanju prava roditelja da djecu odgajaju u vjeri i ideologiji koju žele.
U tom pogledu posebno je velika obaveza organa Islamske zajednice, prije svega reisu-l-uleme i muftija, da stanu u odbranu islamske vjeronauke u školama i da se bore za zaštitu prava muslimana, pa, ako treba, i sudski gone sve koji ta prava krše.