sirk

STRAH, LJUBAV I VELICANJE KROZ PRIZMU ŠIRKA

Onaj ko misli da je Allah ljude ostavio prepuštene samima sebi, neovisne i iskljucene iz Allahove naredbe i zabrane i da im nije slao poslanike i objavio knjige, vec da ih je ostavio poput stoke - on o Allahu loše misli

Ostale stvari koje poništavaju tevhid i izvode iz vjere.

1. Loše mišljenje o Allahu

Lijepo mišljenje o Allahu je jedan od zahtjeva tevhida, a suprotno tome, loše mišljenje o Allahu poništava tevhid i izvodi covjeka iz Islama. Allah, dž.š., je opisao munafike da oni misle o Allahu ono što nije istina i kaže: "Misleci o Allahu ono što nije istina, kao što pagani misle, i govoreci: "Gdje je pobjeda koja nam je obecana?"Reci: "O svemu odlucuje samo Allah!" (Prijevod znacenja - Ali Imran, 154.)

U drugom ajetu Allah, dž.š., za njih kaže da imaju loše mišljenje o Allahu: "... i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboškinje, koji o Allahu zlo misle - neka zlo njih snade! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio za Džehennem, a grozno je on boravište.” (Prijevod znacenja - Feth, 6.)

Mnogi ljudi loše misle o Allahu i misle o Allahu ono što nije istina, u onome što je vezano za njih, njihov život i što je vezano za druge, osim onih kojima se Allah smilovao i koji su istinski spoznali Allaha, Njegova imena i svojstva i svekoliku mudrost u svemu što je stvorio i odredio.

Tako, onaj ko ocajava u pogledu Allahove milosti i ko je izgubio nadu u Allahovu milost, on loše misli o Allahu. Ko smatra da ce Allah kazniti istinske mu'mine i pored njihovog dobrocinstva i iskrenosti i izjednaciti ih sa Allahovim neprijateljima, nevjernicima - on o Allahu loše misli.

Onaj ko misli da je Allah ljude ostavio prepuštene samima sebi, neovisne i iskljucene iz Allahove naredbe i zabrane i da im nije slao poslanike i objavio knjige, vec da ih je ostavio poput stoke - on o Allahu loše misli.

Onaj ko misli da Allah nece sakupiti ljude nakon smrti radi nagrade i kazne na drugom svijetu, gdje ce svaki dobrocinitelj biti nagraden za svoje dobrocinstvo, a svaki grješnik kažnjen za svoj grijeh i gdje ce ljudima biti objašnjeno ono oko cega su se razilazili i gdje ce se jasno pokazati da su poslanici istinu govorili i da su nevjernici bili lašci - taj o Allahu loše misli.

Onaj ko misli da je vjerovanje u sve ono što je Allah o Sebi rekao u Kur'anu od Njegovih svojstava i djela na osnovu vanjskog znacenja bez ikakvog tumacenja, da je to neistina, i poistovjecivanje Allaha sa stvorenjima i ostavljanje istine, i da Allahova svojstva predstavljaju daleke simbole koji aludiraju i ukazuju na nešto tajanstveno i koja imaju dvosmisleno znacenje: taj o Allahu loše misli. I Allah preko Svojih uzvišenih svojstava želi da ljudi napregnu svoje mozgove i svoju pamet kroz tumacenje Allahovog govora po svom mišljenju i nahodenju, koje u stvari znaci mijenjanje Allahovih rijeci i njihovo izbacivanje sa njihovih mjesta - taj o Allahu loše misli. Ako takav kaže da Allah, dž.š., nije u mogucnosti da objasni istinu jasnim i svakom shvatljivim izrazom taj pripisuje Allahu nemoc i loše misli o Allahu. Ako kaže da je Allah svemocan, ali i pored toga nije objasnio istinu na jasan nacin vec se njegove rijeci mogu dvosmisleno tumaciti sa stalnom mogucnošcu upadanja u grešku u vjerovanju, zbog pogrešnog tumacenja, taj o Allahovoj mudrosti i milosti - loše misli. (Vidjeti Zadul-mead od Ibnul-Kajjima)

1. Ismijavanje sa bilo cime što predstavlja zikr (velicanje Allaha)

Obaveza je svakog muslimana da izražava dužno poštovanje prema Allahovoj knjizi, Kur'anu, sunnetu Njegovog poslanika, Muhammeda , a.s., i islamskim ucenjacima (ulemi) i da upozna propis vezan za ismijavanje i izigravanje sa Allahom, dž.š., Islamom, Kur'anom, Poslanikom, a.s., itd. jer onaj ko se izigrava sa bilo cime od islamskih svetinja on cini kufr - nevjerstvo i izlazi iz Islama.

Kaže Uzvišeni Allah: "A ako ih upitaš oni ce sigurno reci: "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.” Reci: "Zar Allahu i rijecima Njegovim i Poslaniku Njegovom, da se rugate? Ne pravdajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici." (Prijevod znacenja - Tevbe, 65.-66.)

Bilježi Ibn Džerir i drugi od Ibn Omera, Muhammeda ibn Ka'ba, Zejda ibn Eslema i Katade, da je povod objave ovog ajeta bio slucaj sa jednim od munafika koji je o pohodu na Tebuku rekao: "Nismo vidjeli ljude slicne ovim isposnicima, a da su veci proždrljivci i lašci i vece kukavice od njih.", (aludirajuci na Allahovog Poslanika a.s. i njegove ashabe). Na to mu je Avf ibn Malik rekao: "Slagao si i ti si munafik. Obavijesticu Allahovog Poslanika o ovome.” I otišao je Avf Allahovom Poslaniku, a.s., da ga obavijesti, ali ga je Objava pretekla (Allah je vec bio objavio ovaj ajet i obavijestio Svog Poslanika o tome). Došao je nakon toga ovaj covjek Allahovom Poslaniku govoreci: "O Allahov Poslanice, mi smo se samo zabavljali i razgovarali da bi ubili dosadu i skratili vrijeme.”

Abdullah ibn Omer veli: "Kao da sad gledam (tog munafika) kad se objesio o kolan Poslanikove deve, a kamenje mu je izranjavalo noge, govoreci: "Samo smo se zabavljali i igrali.", (preklinjuci i ubjedujuci Allahovog Poslanika).

A Muhammed, a.s., mu je ucio ovaj ajet: "Zar Allahu i rijecima Njegovim i Poslaniku Njegovom da se rugate? Ne pravdajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” Kaže šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab: " Što se tice jasnih rijeci ili govora koji znaci ruganje i ismijavanje, to je ono što je spomenuto u ovom dogadaju i sl. tome. A što se tice djela koje znaci izigravanje sa Islamom i njegovim propisima, to je podizanje usana ili plaženje jezika ili namigivanje okom, kao znak ismijavanja, kod spominjanja namaza ili zekata i slicno, pa kad je tako sa ovim islamskim propisima, pa kako je tek sa tevhidom. U izigravanje i ismijavanje slicno ovom spada i izigravanje sa sunetom Allahovog Poslanika a.s., kao što je izigravanje sa puštanjem brade i potkresivanjem brkova, izigravanje sa nikabom, misvakom, izigravanje sa naredivanjem dobra i zabranjivanjem zla itd. U izigravanje spada i omalovažavanje islamskog šerijata opisujuci ga prevazidenim, nedostatnim za ovo vrijeme i smatrajuci njegove propise i kazne surovim i okrutnim.

Stvari koje praktikuju neki ljudi, a one predstavljaju širk ili su sredstvo do širka.

Postoje mnogobrojne stvari koje su na stepenu izmedu velikog i malog širka koje praktikuju i cine mnogi ljudi, a nespojive su sa cistom islamskom akidom i koje mute i prljaju njenu cistotu. Ove stvari najviše praktikuju obicne muslimanske mase, koje ne poznaju islamsku akidu i koje se slijepo povode za zabludjelim, pokvarenim i samozvanim ucenjacima, koji su skrenuli sa ispravne staze i postali šejtanovi sljedbenici kome se potpuno pokoravaju i izvršavaju njegove naredbe, zavodeci i obmanjujuci na taj nacin i druge ljude.

2. Stavljanje i nošenje odredenih narukvica i koncica s ciljem otklanjanja nesrece i zaštite od nje.

Ovo djelo spada u djela džahilijjeta i paganizma i ubraja se u mali širk koji vodi ka velikom širku, zavisno od toga kako se doticna osoba odnosi prema tome i koliko vjeruje u takve stvari.

Danas mnogi ljudi praktikuju ove stvari i obrazovan i neobrazovan, samo ako nisu upoznati sa islamskom akidom i ako ne slijede Allahovu uputu. Tako ceš vidjeti mnoge ljude da vješaju cipelicu svog djeteta u autu ili potkovicu i slicne stvari za koje su culi da mogu zaštiti od uroka i od drugih belaja, medutim i pored toga, takve osobe žive u stalnom strahu i neizvjesnosti, jer ono što oni cine i cime se pokušavaju zaštiti jeste najgori vid sujevjerja koje nema nikakve veze sa istinskom vjerom i sa uputom, i koje donosi samo tugu i poniženje i život pun straha i neizvjesnosti.

Ovo je još jedan od dokaza koji govore o važnosti islamske akide i njenog upoznavanja i izgradnja života na njenim temeljima. Musliman koji dobro poznaje Islam i živi i radi po njemu, nece nikada zapasti u ovakvo stanje. Njegov jedini oslonac i utocište je Allah, dž.š., Gospodar svih svjetova. On je svjestan da mu se ne može desiti ništa bez Allahove volje i odredbe i da mu nikakvi zli duhovi, niti džini, niti šejtan, a ni ljudi ne mogu nanijeti zlo ako to Allah nece, niti mu mogu priskrbiti korist, ako to Allah nije odredio.

On je smiren u svom ubjedenju i kroz život koraca smjelo i ponosito. Siguran u Allahovu zaštitu i pomoc ukoliko bude slijedio put i program života koji je Allah, dž.š. uspostavio i odredio. S tim u vezi, Imran ibn Husein prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., vidio covjeka koji je imao zlatnu narukvicu na ruci, pa ga je upitao: "Šta ti je to?". Rekao je: "To je zaštita od slabosti i nemoci.” Muhammed, a.s., mu na to rece: "Skini je, jer ona ti nece povecati ništa osim slabost i nemoc. I kad bi umro sa tom narukvicom ne bi se nikad spasio.” (Ahmed, Ibn Hiban kaže da je sahih)

2. Vješanje hamajlija, zapisa i talismana

Pod ovim se prije svega misli na lancice koje su žene stavljale djeci protiv urokljivih ociju. Ovi lancici mogu biti od staklenih bobcica, kosti, drveta (kod nas je poznato tisovo drvo) i sl. Ovo je haram vješati i time se ne postiže ništa osim grijeh prema Allahu, dž.š. i izaziva Allahova srdžba. U Sahihu se prenosi od Ebu Bišra el Ensarija da je on bio sa Allahovim Poslanikom, a.s., na putovanju, pa je Resul, a.s., poslao jednog covjeka i rekao mu da ne ostavi na vratu deva ni jednu kožnu ogrlicu (koncic), a da je ne otkine.

Begavi u djelu "Šerhu-s-sunne" navodi rijeci Imama Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik, a.s., naredio skidanje ogrlica sa deva, zbog toga što su ih ljudi stavljali kao zaštitu od uroka oka i smatrali su da te ogrlice cuvaju životinje od bolesti. Zato je to Resul, a.s., zabranio, objasnivši da ništa ne može sprijeciti Allahovu odredbu.

Ebu Davud spominje predaju od Zejnebe, žene Abdullaha ibn Mesuda, koja je rekla: "Abdullah je vidio na mom vratu konac i rekao: "Šta je ovo?" "To je lancic na kome je zapis.", odgovorila sam. Zatim ga je on otkinuo, rekavši: "O porodico Abdullahova, vi ste oslobodeni od širka. Cuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Zaista su zapisi, hamajlije i talismani širk." Ovdje je važno napomenuti da postoji dozvoljena vrsta rukje (zapisa), a to je ucenje Kur'ana i pritvrdenih dova od Allahovog Poslanik, a.s., u svrhu lijecenja od džinna, uroka i sihra. Ova vrsta rukje nije zabranjena, naprotiv cesto puta je potrebna da bi se uz Allahovu pomoc otklonila šteta i izlijecila bolest!

3. Sihr

Što se tice same definicije sihra, vecina ucenjaka ne pravi razliku izmedu jezickog i šerijatsko-terminološkog znacenja sihra i kažu to je "ime za svaku stvar ciji je uzrok tajnovit i delikatan i koja se pokazuje i pricinjava suprotno svojoj prirodi, i dešava se putem krivog prikazivanja, obmanjivanja i opsjene." Zove se tim imenom jer se dešava na nacin skriven za oko.

Sihrom se naziva i u sihr ulaze amuleti, zapisi, odredene vrste govora, te neke vrste lijekova i droga. Posljedica sihra je negativan trag na srce i tijelo. On prouzrokuje bolest tijela, a takoder uzrok je teškim duševnim stanjima i poremecajima koja mogu izazvati ubistvo, razvod braka i slicno.

Sihr je šejtansko djelo i ne dešava se osim uz šejtansku asistenciju i pomoc, te obožavanje njega od strane onih koji se sihrom bave, rijecju i djelom, zatim cinjenjem harama i ružnih djela. Sve ovo je kufr i širk i nije dozvoljeno muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan da se bavi time. Dokazi da je onaj ko se bavi sihrom i ko poucava sihru kafir su mnogobrojni, a mi cemo spomenuti 102. ajet iz sure El-Bekare prijevod znacenja: "I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - šejtani su nevjernici uceci ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga ucili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Ucili su ono što ce im nauditi i od cega nikakve koristi nece imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada nece nikakve srece na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!”

U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: "Sihirbaz nece uspjeti ma gdje došao." (Prijevod znacenja - Taha, 69.) Islamska ulema je složna da se sahir (onaj ko se bavi sihrom) ubija (važi za islamsku državu). Muhammed, a.s., je u mnogim hadisima upozorio na opasnost i pogubnost sihra.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s. rekao: "Cuvajte se sedam upropaštavajucih djela." Rekli su: "O Allahov Poslanice, koja su to djela?". Odgovorio je: "Širk, sihr, bespravno ubistvo, jedenje kamate, jedenje imetka siroceta, bježanje sa bojnog polja i potvora cestitih vjernica." U drugom hadisu kojeg takoder prenosi Ebu Hurejre, Resul, a.s., je rekao: "Ko ode vracaru ili gataru i povjeruje u ono što je on rekao, ne prima mu se namaz 40 dana.” A u drugoj predaji: "Nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, a.s.” (Ebu Davud)