POSJETITE KURAN.BA
 
 

o, razumom obdareni…

Semir Imamovic | Saff br/str. 29

Islam nareduje traženje znanja koje ce razviti i upotpuniti covjekov razum i zabranjuje sve što šteti ispravnom covjekovom poimanju.




Filozofski i racionalisticki pokreti su htjeli da proslave razum i uzdignu ga na posebno mjesto, kako to oni kažu, ali nisu, niti ce ikada moci da mu ukažu ni stoti dio pocasti koju mu je ukazao Islam. Razum, sa islamskog gledišta, zauzima posebno mjesto, ne uzdiže se na stepen božanstva, niti mu se oduzima vrijednost do te mjere da njegov vlasnik nalici životinjama (tj. kao da nema razuma). Nema ni jednog ubjedenja (vjerovanja) koje poštuje covjekov razum, njime se ponosi i na njega oslanja u svome utemeljenju, kao što je to Islam. Nema ni jedne knjige koja je razumu dala slobodu, podigla mu cijenu i ukazala pocast, kao što je to Kur'an Casni. On na mnogo mjesta potencira upotrebljavanje razuma kako bi odigrao ulogu za koju ga je Allah, dž.š., stvorio. Najznacajnije manifestacije uvažavanja razuma u Islamu su sljedece:


- Poziv na iman (vjerovanje) zasniva se na razumskom ubjedenju.


Islam ne traži od covjeka da ugasi svjetiljku razuma i vjeruje (bude ubijeden), nego ga poziva da upotrijebi razum i iskoristi sve njegove potencijale na putu stizanja do stvari koje ce ga potpuno ubijediti, a vezane su za njegov život. Metode kojima Islam usmjerava covjekove razumske (racionalnim) potencijale su:


Poziv na razmišljanje i pažljivo proucavanje. Allah, dž.š., poziva ljude na razmišljanje o Kur'anu, kao što kaže: "A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrjecnosti." (Prijevod znacenja - En-Nisa, 82.)


I kaže: "Zašto oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci?" (Prijevod znacenja - Muhammed, 24.) Poziva na razmišljanje o Njegovim stvorenjima, kao što kaže: "Za one koji i stojeci i sjedeci i ležeci Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju: "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sacuvaj nas patnje u vatri!" (Prijevod znacenja - Ali Imran, 191.)


I kaže: "Pa zašto oni ne pogledaju kamile - kako su stvorene, i planine - kako su postavljene, i zemlju - kako je prostrta?" (Prijevod znacenja - El Gašije, 17., 20.)


Zatim izaziva ljudski razum da nade i najsitniju manjkavost u necemu od Njegovih stvorenja, pa kaže: "Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio - ti u tome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li kakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled ce ti se vratiti klonuo i umoran." (Prijevod znacenja - Mulk, 3.) Zatim poziva na razmišljanje o Njegovim zakonima, kao što kaže: "U odmazdi vam je - opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili." (Prijevod znacenja - El-Bekare - 179.)


"A bolje vam je, neka znate, da postite." (Prijevod znacenja - El-Bekare - 184.)


Islam posvecuje pažnju probudivanju ljudskog razuma kako bi pažljivo razmislio o ovim propisima i sproveo ih na najbolji moguci nacin. Potom na razmišljanje o prijašnjim narodima i onome što im se dogodilo zbog grijeha i nepokornosti Allahu.


"Reci: Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali." (Prijevod znacenja - El-En'am, 11.)


"Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima smo na Zemlji mogucnosti davali kakve vama Mi nismo dali i kojima smo kišu obilatu slali i ucinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uništili, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali?" I na kraju poziv je upucen na razmišljanje o dunjaluku i njegovoj prolaznosti.


"Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može." (Prijevod znacenja - El-Kehf, 45.)


Razmišljanje o stvarima koje smo naveli, ne traži se tek tako, samo radi sebe, nego da bi urodilo korisnim plodovima. Dakle, ne radi se o pustom filozofiranju i natjecanju u zapetljavanju govora i njegovom odvosmišljavanju, nego na popravljanje srca, ubjedenja i života u skladu sa ispravnim vjerskim programom.


ZNANJE ZAHTIJEVA DJELOVANJE


- Druga manifestacija uvažavanja razuma iskazana je u pozivu na usmjeravanje svih razumskih potencijala ka nadziranju društva s ciljem popravljanja stanja, kao što kaže Allah, dž.š.: "Neka medu vama bude onih koji ce na dobro pozivati, naredivati da se cini dobro, a zlo zabranjivati, - oni ce što žele postici." (Prijevod znacenja - Ali Imran, 104.)


Islam je ucinio svakog pojedinca odgovornim za ono što se dogada u društvu i zaprijetio je žestokom kaznom onome koji bude znao, a ne bude popravljao, pa makar on sam bio dobar. Kaže Allah dž.š.: "Izbjegavajte ono što ce dovesti do smutnje koja nece pogoditi samo one medu vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava." (Prijevod znacenja - El-Enfal, 25.)


Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Svi ste vi pastiri i svi cete biti pitani za svoje stado." (Prenosi ga Buhari 13/100, Muslim br. 189 od Ibn Omera)


- Islam ne prisiljava covjekov razum da vjeruje, nego mu je ostavio da izabere izmedu vjerovanja i nevjerovanja, nakon što mu je iznio dokaze. Kaže Allah, dž.š.: "Nema prisile u vjeru." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 256.)


"I reci: Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoce - neka vjeruje, a ko hoce - neka ne vjeruje!" (Prijevod znacenja - El-Kehf, 29.)


- Islam nastoji da odnos izmedu covjeka i njegovog Gospodara bude zasnovan na jasnoj racionalnoj osnovi u ubjedenju (vjerovanju) i zakonodavstvu.


Islam ne želi da covjeka, kojeg ubijedi svojim dokazima, okuje u okove isposništva, jer nema isposništva u Islamu. Isposništvo ogranicava covjekov razum, za nemaruje potencijale covjecanstva i suprotstavlja se zakonima života, jer bi nestalo života na Zemlji ako bi se svi ljudi posvetili isposništvu.


- Islam kori one koji se slijepo povode i ne upotrebljavaju vlastiti razum. Takoder upozorava na slijepo slijedenje praznih teorija i bezvrijednih mišljenja kojima su izvor legende i prohtjevi.


Kaže Allah, dž.š.: "A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" - oni odgovaraju: "Necemo, slijedicemo ono na cemu smo zatekli pretke svoje." - Zar i onda kad im preci nisu ništa shvacali i kad nisu na pravom putu bili?!" (Prijevod znacenja - El-Bekare, 170.)


Allah, dž.š. je, naredio ljudima da dobro provjere odredenu stvar prije nego u nju povjeruju i za njom se povedu: "Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to ce se zaista odgovarati." (Prijevod znacenja - El-Isra, 36.)


- Islam nareduje traženje znanja (obrazovanje) i podstice na njega kako bi se upotpunio i razvio covjekov razum.


Kao što se tijelo razvija uzimanjem hrane, tako se i razum razvija uzimanjem znanja. Cak šta više, Allah, dž.š., je spomenuo ucenjaka zajedno sa Sobom i melecima: "Allah svjedoci da nema drugog boga osim Njega, - a i meleki i uceni - i da On postupa pravedno..." (Prijevod znacenja - Ali Imran, 18.) Zbog toga je Islamu nepoznat pojam "vjerskog covjeka", tj. onoga koji posjeduje monopol nad znanjem, dijeli oprosnice i ima pravo da zabranjuje i dozvoljava. U Islamu postoji pojam "vjerski ucenjak", a to je onaj kome se ljudi obracaju u slucaju da su im nejasne neke vjerske stvari i koji, oslanjajuci se na punovažne dokaze u Šeriatu, daje objašnjenje. Ucenjak ne smije obavezati nikoga od ljudi da se drži necega što nema potporu bilo u Kur'anu, bilo u Sunnetu, bilo u konsenzusu muslimana.


- Islam je zabranio sve što negativno utice na razum i može biti uzrokom njegovog slabljenja ili potpunog gubljenja. Tako je zabranio alkohol i sve ono što opija.


Kaže Allah, dž.š.: "O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite." (Prijevod znacenja - El-Maide, 90.)


Prenose Buhari (10/25) i Muslim (2.003) od Abdullaha ibn Omera da je rekao Poslanik s.a.v.s.: "Sve što opija je haram." Cak šta više, zabranio je i najmanju kolicinu nekog od opojnih sredstava, iako u suštini ta kolicina ne opija. Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Sve što opija u vecim kolicinama, zabranjeno je i u malim kolicinama." (Šejh Albani ocjenio ga je vjerodostojnim u Irvan-l-galilu 2.375) Zatim, propisao je krvarinu za onoga ko prouzrokuje gubljenje razuma kod nekog od ljudi.


ZABRANJENO ZNANJE


Nužno je znati da je Islam ogranicio polje djelovanja razuma i ako razum pokuša da izade iz tog polja zasigurno ce zalutati. Ovo se takoder može smatrati poštivanjem razuma, jer nema sumnje da on ima ogranicene mogucnosti i sposobnosti i ne može dokuciti sve cinjenice bez obzira koliko jasno i precizno bilo njegovo zapažanje i primjecivanje. Ako pokuša da dokuci ono što ne može dokuciti, mnoge stvari postat ce mu nejasne i zapast ce u tmine iz kojih se nece lahko izvuci. Zbog toga je nužno da se razum pokori i preda onome što je došlo u Šerijatu, cak i onda kada ne bude znao mudrost i uzrok toga. Prvi grijeh, koji je pocinjen prema Allahu dž.š., dogodio se upravo zbog nepokoravanja onome što dolazi od Njega i upotrebljavanja razuma ondje gdje mu nije mjesto. Naime, kada je Allah, dž.š., naredio Iblisu da ucini sedždu Ademu on se uzoholio i odbio da izvrši ono što mu je naredio, obrazlažuci to time da je on bolji od Adema (a.s.). "Rece: "Ja sam bolji od njega; mene si stvorio od vatre, a njega od ilovace." (El E'araf, 12.) Odbio je da se pokori naredbi, tražeci da mu se objasni razlog zbog kojeg bi se on trebao pokoriti nekome ko je manje vrijedniji od njega. Pošto njegov razum nije dokucio razlog naredbe, odbio ju je i na sebe navukao vjecno Allahovo prokletstvo i kaznu. Islam nije dozvolio razumu da zalazi u stvari koje ne može dokuciti kao što je Allahovo bice, duša i njena kakvoca (suština) i slicno tome. Kaže Poslanik (s.a.v.s.): "Razmišljajte o Allahovim blagodatima, nemojte razmišljati o Allahu." (Hadis je spomenuo šejh Albani u Silsiletu-l-ehadisi-ssahihati 1.788) Poslanik kaže: "Ljudi ce neprestano postavljati pitanja, dok na kraju ne budu upitali: - Dobro, ovo su Allahova stvorenja, a ko je Allaha stvorio? Ako neko od vas primijeti takvo nešto kod sebe neka kaže: "Vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika." (Prenose Buhari, Muslim i Ebu Davud od Ebu Hurejre) Prve generacije su dobro shvatile dokle smije ici covjekov razum i u šta se ne smije upuštati, a šta mora ostaviti - predati mu se. Znali su izbjegavati one koji su bili poznati po slijedenju strasti, a koji su pitali o manje jasnim ajetima. Prenosi Darimi u Sunenu (1/55-56) da je Salig ibn Isl volio pitati o manje jasnim ajetima, dok nije došao u Egipat (Misr) odakle ga je Amr ibn El-As poslao Omeru r.a.. Kada je Omer r.a. procitao poruku sa kojom je došao izaslanik, rekao je: "Gdje je taj covjek? Pogledaj! Ako bude otišao, žestoko cu te kazniti." Kada su ga doveli rece mu Omer: "To što radiš je put novotarije." Zatim ga je udario i naredio da se vrati u svoje mjesto. Porucio je Ebu Musau el-Ešariju (pod cijom je upravom bio ovaj covjek) da niko od muslimana ne smije sjediti sa njim. Kaže Ebu Usman en-Nehdi: "Da nas je bilo stotinu, a on došao medu nas, razišli bi se." Ovo ne znaci da je islamsko društvo u svakom vremenu bilo sacuvano od iznimnih mišljenja, nego se cak u Poslanikovo vrijeme znalo dogoditi nešto takvo, samo što je Poslanikovo postojanje i silazak Objave sa nebesa bilo uzrokom sasjecanja tih stvari u korjenu.


ŠERIJAT JE VODIC RAZUMA


Razum je uslov upoznavanja sa razlicitim vrstama znanosti i upotpunjavanja djela. Njime se usavršava znanje i djelo. Medutim sam razum nije dovoljan, zbog toga što je on samo vrsta sposobnosti koja se nalazi u covjeku, kao što je sposobnost vida u ocima. Ako se spoji sa svjetlom Kur'ana i imana biva kao svjetlost ociju kada se spoji sa svjetlošcu Sunca i vatre. Ako ostane sam nece moci dokuciti ono što inace sam ne može dokuciti, a ako se potpuno iskljuci, covjekovi postupci bivaju kao postupci životinja, koji nekada mogu biti popraceni ljubavlju i osjecanjima. Kaže šejhu-Islami u "Medžmu-l-fetava" 3/338, 339. str.: "Poslanici su došli sa onim što razum ne može dokuciti, a ne sa onim što je razumski nemoguce. Medutim, oni koji su prešli granice u korištenju razuma proglasili su neke stvari nužnima, neke dozvoljenima a neke nemogucima. Oslonac su im bili razumski dokazi za koje su bili ubijedeni da su sušta istina, a u stvarnosti su neistina. S tim dokazima suprostavili su se Objavi sa kojom su došli poslanici." Kaže Ibn Kutejbe u svojoj knjizi "Te'wilu muhtelifi-l-hadisi" str. 14, objašnjavajuci stvarno stanje takvih i ništavnost njihovih dokaza: "S obzirom da oni smatraju da izvrsno poznaju analogiju i da su opskrbljeni aparatima zapažanja nikako se nije smjelo dogoditi da medu njima dode do razilaženja... Šta reci kada znamo da oni prednjace u medusobnom razilaženju i da se dvojica njihovih velikana ne mogu složiti bar oko jedne vjerske stvari." Ono što smo naveli do sada upucuje nas na jedno od temeljnih pravila: "ŠERIJAT JE VODIC RAZUMA, NA NJEGA SE OSLANJA I OD NJEGA POCINJE." Medutim, ne smije se otici u drugu krajnost i zakatanciti razum. Islam zabranjuje racionalno studiranje samo onda kada se ono kosi sa vjerskim tekstovima, smatra neovisnim o Allahovom zakonu (Šerijatu) i kada mu se da prednost nad Šerijatom. Grcki filozofi maštali su o razumu koji ce biti odvojen od strasti, potpuno predan istraživanju pravih cinjenica i cist od svake primjese koja bi mogla narušiti ispravno razmišljanje i prosudivanje. To je bila mašta i svih racionalistickih pokreta poslije njih. Ljudska historija, pak, svjedoci nešto potpuno suprotno. Takav razum u stvarnosti nikada nije postojao. Nije nam poznato da su se dvije osobe složile u svim detaljima odredenog pitanja kroz dugu ljudsku historiju. Da je ikada postojao razum o kojem su maštali racionalisticki pokreti sigurno bi se složili, jer je nemoguce da bude više istina. A pored toga poznato je da covjecanstvo nije uzimalo razum za sudiju u svim stvarima i situacijama.


Stalna previranja, nemiri, ludacki ratovi koji sa sobom nose milione žrtava i velike materijalne štete, nepravedan odnos prema ljudima, svjedok su da covjecanstvo nije uzimalo razum za sudiju u svim stvarima i situacijama. Ono na što upucuju jasni dokazi jeste da se razum pokorava onome ko njime zavlada. Ako njime zavlada duša koju je Allah uputio na pravi put, njegova logika i razmišljanje bit ce ispravni i vjerno ce služiti pravom putu sa svim svojim potencijalima, a ako njime zavlada zabludjela duša, tj. strast i prohtjevi, bit ce sluga zablude sa svim svojim potencijalima i žestoko ce se raspravljati u odbrani svojih stavova.


Kaže Allah, dž.š.: "... ali je covjek, više nego iko spreman da raspravlja." ( Prijevod znacenja - El-Kehf, 54.)


Dokaz da je razum ogranicen i da se njime ne može obuhvatiti sve vjere od, jeste to da je Allah, dž.š., ukorio Jevreje, koji su se oslanjali na svoj razum u poimanju vjere. Kaže Allah, dž.š.: "Zar se vi nadate da ce vam se Jevreji odazvati i vjernici postati, a neki medu njima su Allahove rijeci slušali, pa su ih, nakon što su mislili da su ih shvatili (svojim razumom) svjesno izvrnuli." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 75.) Jedan od najjasnijih dokaza da se vjera ne može dokuciti (obuhvatiti) razumom jeste to da su najpametniji ljudi medu nevjernicima, pogotovo Kurejšijama, umrli kao nevjernici. Kaže Imam Asbehan u knjizi "El-hudždžetu fi bejani-l-mehadždžeti" 2/504, 505 str.: "Allah, dž.š., se ne opisuje imenom akil (razuman), nego se opisuje imenom Alim (onaj koji sve zna), što je dokaz da je znanje jace od razuma.”


Na kraju ove cjeline bitno je spomenuti da se razum i Objava medusobno ne iskljucuju i da ne može nikada doci do proturjecnosti izmedu zdravog razuma i bilo kojeg od kur'anskih ili hadiskih tekstova. Medutim, ako se Objavi i razumu ne dadne mjesto koje zaslužuju, tj. razum se uzme za sudiju u stvarima koje ne može dokuciti kao što su stvari gajba (nevidljivog) ili mudrosti propisivanja odredenog propisa, nužno je da dode do proturjecnosti i iskljucivanja jednog od njih.