POSJETITE KURAN.BA
 
 

ovisnost o opojnim srestvima

Smajil Durmisevic | Saff br/str. 43

Tokom sedamdesetih godina ovoga stoljeca Evropu, kao i našu zemlju, zapljusnuo je talas narkomanije, jednog sasvim drugog tipa po motivu korištenja, po populaciji koja je obolijevala i po kolektivnom uživanju u zloupotrebi droge



Narkomanija, kao klinicka pojava, poznata je u medicini od davnina. U ranijim vremenima javljala se u onim oblastima gdje se alkohol nije koristio kao opojno sredstvo ili tamo gdje se droga koristila u okviru religioznih rituala. U savremenom dobu nastajala je kod onih koji su se sretali sa preparatima namijenjenim stišavanju bola (npr. stišavanje bola morfijem u medicini) ili kod onih koji su rukovali tim preparatima, te usljed radoznalosti ili nekog slucaja upoznali dejstvo tih preparata. U Mezopotamiji opijum je bio poznat 5000. prije nove ere, a spominje se i u asirskim i sumerskim medicinskim tekstovima, iz kojih se vidi da su ovi staru narodi gajili kulturu maka i od njega spravljali opijum.

Oko 3500 godina kasnije, stari egipatski ljekari upotrebljavaju opijum kao anestetik, dok u kineskim farmakološkim raspravama i 2737. godine prije nove ere nalazimo izvještaj o marihuani i njenom dejstvu. Stari Grci su poznavali svojstva ekstrakta maka koji je opijajuce djelovao na ljude i vodio ih u cudesne snove. Herodot, Aristotel i Hipokrat govorili su o opijumu u svojim djelima. Rimljani su u cast Cerere, kojoj su se kljanjali, pili makov sok. U jednoj urni, koja je iskopana u blizini Berlina, za koju se pretpostavlja da potice iz 500-te godine prije nove ere, nadeni su ostaci marihuane, dok neki drugi podaci upucuju da su drogu u Evropu donijeli krstaši tek u XII stoljecu, vracajuci se sa svojih vojnih pohoda na Istoku.


Stari Egipcani, Kinezi, Arapi, Asirci, Asteci, Inke i mnogi drugi narodi išcezlih civilizacija poznavali su, gajili i upotrebljavali mnoge biljke sa narkoticnim dejstvom u vjerskim ritualima i obredima, ili kao poticajno sredstvo u borbi. Droga je imala ogroman znacaj u životu ljudi toga vremena, pa se u nekim išcezlim kulturama može govoriti o postojanju kulta droge. Medu spomenicima naroda minojske civilizacije pronaden je kip "boginje maka", a kultura Asteka ostavila je u džunglama Južne Amerike mnoge skulpture gljiva koje su ovi narodi ocito slavili i smatrali ih "božanstvima", zbog njihovog halucinogenog dejstva, koje su tumacili kao "božiji dar". Polovinom XVI stoljeca, sa puta po južnoamerickom kontinentu, pod vodstvom Pizara vojnici od Inka preuzimaju kokain i od tada on postaje jedna od najraširenijih droga na zapadnom narkomanskom tržištu. Danas preko pet miliona ljudi na Zapadu, u manjoj ili vecoj mjeri, zloupotrebljavaju kokain. Nova era opijuma pocinje u XIX stoljecu otkricem aktivnih principa: alkaloida morfija, kodeina, heroina, kokaina i drugih. Tokom sedamdesetih godina ovoga stoljeca Evropu, kao i našu zemlju, zapljusnuo je talas narkomanije, jednog sasvim drugog tipa po motivu korištenja, po populaciji koja je obolijevala i po kolektivnom uživanju u zloupotrebi droge. To je bila narkomanija mladih i to vec onih u pubertetskom uzrastu, pa sve do onih u dobu kasne adolesecencije.

Šta je droga i šta je narkomanija?


Pod drogom se danas podrazumijeva svaka hemijska supstanca koja alterira raspoloženje, percepciju i svijest, odnosno koja na bilo koji nacin mijenja mentalnu aktivnost i psihicko stanje.

Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije zavisnost od droge ili narkomanija je stanje periodicnog ili hronicnog trovanja štetnog po pojedinca i društvenu zajednicu, prouzrokovano ponavljanim uzimanjem prirodnih ili sintetskih droga.


Zavisnost od droga karakteriše:

-postojanje psihicke ili fizicke, ili pak i jedne i druge, ovisnosti od droge,


-nesavladiva potreba (želja, žudnja, kompulzija) za uzimanjem sredstava ovisnosti (droge) i njenim nabavljanje po svaku cijenu,

-sklonost povecanju doze (kolicine) droge ili izmjena tolerancije,


-štetno dejstvo na osobu koja uzima drogu, uz štetno djelovanje na društvo,

-pojava apstinencijskog sindroma poslije naglog prekidanja uzimanja droge.


Vrste droga

Najjednostavnija podjela droga je ona koja ih dijeli na prirodne i vještacke. Prirodne opojne droge su one koje se dobiju preradom plodova i razlicitih biljaka (opijumskog maka, indijske konoplje itd.). Vještacke (sintetske) opojne droge su one koje se dobiju sintetskim putem (npr. LSD), ali i lijekovi koji svojom zloupotrebom mogu izazvati ovisnost.


OPIJATI


Opijum. Sirovi opijum se dobija od sušenog mlijecnog soka maka. Može se u zloupotrebi jesti ili pušiti. Izmedu ostalog sadrži i alkaloide morfijum i kodein. Morfijum ima znacajnu ulogu u medicini, ali se može zloupotrijebiti i kao droga.

Heroin. Ima slicne osobine kao i morfijum, samo sa jacim i bržim efektom. Kao droga se pojavljuje u više varijanti, u vidu sitnog bijelog praha , ili u vidu grubljeg praha koji se može pušiti. Posljednjih godina je pušenje heroina postalo sve cešce medu narkomanima Evrope i Sjeverne Amerike.


Opijati brzo izazivaju ovisnost i doze se stalno moraju povecavati da bi se dostigao pocetni stepen zanosa.

Sinteticki opijati:


Proizvedeno je par sintetickih opijata, prvenstveno u oblasti medicine. Cilj proizvodnje ovih sredstava je lijecenje ovisnosti (npr. metadon). Ova sredstva se još koriste i kao sredstva za umirenje bolova (npr.petidin). Metadon se daje narkomanima da bi se oslobodili svoje destruktivne zloupotrebe.

Štetna dejstva opijata:


Najveci rizik pri upotrebi opijata je smrtni slucaj, zbog prevelike doze ili unošenjem u sebe necistog preparata. Opijati takode izazivaju impotenciju i druge seksualne smetnje. Stopa smrtnosti kod korisnika heroina je jako povecana, uglavnom zbog neurednog nacina življenja i smanjenih odbrambenih funkcija organizma, a zbog upotrebe nesterilnih šprica korisnici heroina su narocito izloženi riziku infekcije HIV-om i oboljenjem od SIDE. Tjelesni znaci dejstva ovih sredstava su: sužene zjenice, smetenost i ravnodušnost, isprekidan govor i poremecaj ravnoteže.

AMFETAMINI


Amfetamini su sinteticki preparati koji djeluju tako što stimulišu centralni nervni sistem , raspoloženje se poboljšava, postaje se svježije i budnije, samopouzdanje i izdržljivost se povecavaju. U Americi i Evropi, narocito u Švedskoj, postoji dosta korisnika amfetamina. Zloupotrebljava se i kao sredstvo za mršavljenje.

KOKAIN


U ovu grupu se ubrajaju sredstva bazirana na listu koke, koja se tradicionalno uzgajala u Južnoj Americi. Kokainski proizvodi uticu stimulativno na nervni sistem te doprinose osjecanju blagostanja i povecane aktivnosti.

Karakteristike opijenosti amfetaminom i kokainom:


povecana aktivnost i smanjen osjecaj umora, povecano samopouzdanje, pogoršana mogucnost rasudivanja, u pocetku povecana saksualnost, a zatim i smanjena zainteresovanost.

Štetna dejstva amfetamina i kokaina:


oštecenje sluzokože i dubljih tkiva u nosu, srcani udar, grcenje mišica, smanjenje apetita, impotencija ili frigidnost, psihicke smetnje (uznemirenost, more, psihoze kao i izobliceno shvatanje stvarnosti).

Tjelesni znaci:


proširene zjenice, mršavljenje, uznemireno ponašanje.

KANABIS


U ovu grupu se ubrajaju marihuana, hašiš i drugi preparati koji se dobivaju iz indijske konoplje i djeluju psihoaktivno.

Marihuana. Dobiva se sušenjem dijelova hašiš drveta, prvenstveno cvjetova. Marihuanu obicno puše pomiješanu sa duhanom.


Hašiš ili haš je mješavina organskih tvari, slicna smoli, koja se luci iz cvjetova hašiš drveta. U zapadnim zemljama hašiš se obicno puši pomiješan sa duhanom. Hašiš je 4 do 5 puta jaci od marihuane.

Kanabis ulje ili haš ulje je gusti tekuci ekstrakt. Ulje se obicno sipa po duhanu i puši.


Opijenost kanabisom traje izmedu jednog i dva sata. Droga djeluje umirujuce i stimulativno na nervni sistem. Gubi se osjecaj za vrijeme. Vece doze kanabisa mogu izazvati more i depresiju. Kanabis se može zadržati u organizmu i par sedmica. Novija istraživanja su pokazala da postoji dosta štetnih efekata pri upotrebi kanabisa.

Štetna dejstva kanabisa: teže koncentrisanje, smanjen imunitet, glavobolja, mucnina, stanje uznemirenosti, psihoze.


Tjelesni znaci: velike, proširene zjenice, potkrvavljene oci, suhe usne.

HALUCINOGENI


U halucinogene spada nekoliko supstanci koje se nalaze u prirodi a mogu se proizvesti i vještackim putem. Zajednicko za sve ove materije je da one izazivaju lažno psihološko “proširivanje” svijesti. Uživalac dobiva lažni osjecaj pripadnosti kosmosu, bezgranicnosti i oslobodenosti od tijela. LSD je medunarodno najpoznatiji halucinogen. To je sinteticki dobijena droga koja se prvobitno trebala upotrebljavati u psihijatriji. Danas se LSD uglavnom koristi kao droga i ima jako snažne efekte na svijest i pri jako malim dozama (0,070mg). LSD se najcešce pojavljuje u obliku tableta ali ponekad, da bi se prokrijumcarila, razmazuje se, izmedu ostalog, i po poštanskim markicama, dijelovima platna i listovima želatina. Najcešce se unosi u organizam pijenjem tableta ili lizanjem stvari premazanih LSD-om.

PCP ili EKSTAZI


"Klasicni" halucinogeni se danas ne pojavljuju u velikoj mjeri na medunarodnom tržištu droge. Osamdesetih godina je medicinski preparat PCP (angel's dust), koji se koristio u veterinarstvu, bio jako popularan u Americi, a pocetkom devedesetih se ekstazi udomacio i u Americi i u Evropi. Ekstazi je droga koja izaziva izopacivanje stvarnosti.

OSTALE VRSTE DROGA


Kat je prirodni proizvod, naime list biljke Catha edulis. List se žvace ili puši. Ova biljka se uzgaja u regionu oko Crvenog mora, Somalije, Etiopije, Sudana i Jemena.

Sredstva za rastvaranje nisu klasificirana kao droge. Uobicajeni metod uzimanja je udisanjem ili ušmrkivanjem pare. Uobicajeni rastvaraci su ljepilo, lak za nokte, aceton, benzin, benzin za upaljace. Ova zloupotreba se najcešce pojavljuje medu najmladim krugovima zbog toga što je lahko doci do ovih sredstava a i zbog niske cijene. Narocito su rasprostranjena kod tzv. “ulicne djece'' i medu djecom bivšeg Sovjetskog Saveza.


Anabolni steroidi je naziv za grupu sinteticki proizvedenih tvari cija hemijska struktura podsjeca na muški spolni hormon - testosteron. Zloupotreba anabolickih steroida uzrokuje agresivnost i sklonost nasilnickom ponašanju.

LIJEKOVI


Lijekovi koji uticu na psihološke funkcije organizma su klasificirani kao droge, ali se mogu dobiti na recept. Ova sredstva mogu izazvati ovisnost i mogu se zloupotrijebiti. Poznatiji preparati iz ove grupe su: valium, librium, mogadon, sobril, stesolid, rohypnol.

MIJEŠANA ZLOUPOTREBA


Uobicajeno je da narkomani kombinuju droge sa razlicitim preparatima kao što su alkohol, sredstva za umirenje i spavanje itd. To miješanje opojnih sredstava može dovesti do teških fizickih i psihickih oštecenja.