S obzirom da te dvije radikalne struje imaju sve veci uticaj na politicka zbivanja u savremenom svijetu, njihovi stari vjerski snovi sve su bliži realizaciji, narocito ulaskom covjecanstva u treci milenijum. Jevreji su u Palestinu iz raznih krajeva svijeta došli upravo radi Kudsa. A Kuds je u žiži njihovih interesovanja samo radi njihovog svetog hrama kojeg oni smatraju svojom kiblom izgubljenom još prije više od dvije hiljade godina.
Gurion je još tada rekao: “Zaista moj narod, koji se sada nalazi na pragu Svetog hrama po treci put, nece imati strpljenja kao što su ga imali njihovi preci.” Uistinu, nakon Guriona došla je generacija jevreja koja sebe smatra odgovornom pred vjerom i historijom za realizaciju tog plana.
To je potvrdio svojim rijecima i zvanicni predstavnik Natanjahuove vlade, u obracanju Kongresu koji je održan 17.9.1998 g., pred više od sedam hiljada jevrejskih ekstremista, rekavši: “Mi smo generacija Hrama koji je srce i duh jevrejskog naroda.” A voda jedne od najpoznatijih ekstremistickih grupa Ibn Kahana je, tom prilikom, izjavio:“Mi smo danas pozvani da na tom putu žrtvujemo svoje živote i sve što posjedujemo. Sveta zadaca ove generacije je oslobadanje Hrama uklanjanje svakog vida prljavštine od njega.” A zatim je rekao:
“Iznad zemlje Hrama ce se zavihoriti zastava Izraela. Tamo više nece biti ni Stijene, ni Kupole, ni džamija, nego samo zastava Izraela. To je sveta zadaca naše generacije.” Po jevrejskom ubjedenju ne postoji drugo mjesto za Hram izuzev zemlje na kojoj pociva Kuds i džamija iznad stijene sa koje je Poslanik, s.a.v.s, krenuo na Mi’radž.Zbog toga, nema drugog nacina za realizaciju njihovog dugogodišnjeg sna izuzev rušenjem ove dvije džamije. U tome leži glavni problem i sigurno je da se jevreji nece odreci Kudsa jer se u njemu nalazi njihova kibla, a s druge strane, to je grad u kojem oni ocekuju silazak svog posljednjeg poslanika i vladara koji ce ih spasiti svih nevolja a za koga smatraju da ce se pojaviti prije Subote, t.j. prije sedme hiljade starosti dunjaluka.
Zato su jevreji za jedan od svojih simbola uzeli svijecnjak sa sedam svijeca. To je, iskljucivo, njihov vjerski simbol. Vecina jevreja danas vjeruje, kako tvrdi Imanuel Hejman, u svojoj knjizi “Jevrejski radikalizam”, da jevreji sada žive u fazi poslije koje neposredno slijedi silazak jevrejskog Mesiha kojeg oni ocekuju.Jevreji smatraju da se pojava njihovog Mesiha može ubrzati ili usporiti ovisno o njihovim aktivnostima na pripremama tog dogadaja. Oni vjeruju da su svi, bez izuzetka, dužni da rade na tom planu. Jedan od osnovnih projekata koji ce, po njima, ubrzati dolazak njihovog Mesiha, nakon uspostave države ciji ce glavni grad biti Kuds, jeste izgradnja Svetog hrama, jer ce on biti minber sa kojeg ce Mesih držati propovijedi.
Taj veliki dogadaj ce, po njima, pratiti i niz drugih znacajnih dogadaja, kao što je pomno traganje za odredenom kravom koju ce jevreji zaklati neposredno pred njegov dolazak i koja ce, nakon klanja biti spaljena da bi se tom žrtvom ocistio jevrejski narod.
Isto tako predstoji ozbiljan rad na pronalsku “Tabuta svjedodžbe” koji predstavlja poseban vjerski simbol kod jevreja. To je tabut koji je sadržavao svete predmete za jevreje i oni su uobicajavali da njime traže pomoc u borbi protiv svojih neprijatelja, narocito u znacajnijim bitkama.
Kršcani, takoder, smatraju Kuds svetim, zato što je Kuds grad u kome ce se pojaviti Mesih i što ce Kuds biti mjesto njegovog djelovanja nakon povratka. Po njima ce, povratak Mesiha, koji se ocekuje pocetkom treceg milenijuma biti upravo u Kudsu, i njegova misija zapocece u Hramu koji ce po treci put biti izgraden u Kudsu. Na to ukazuju i mnoga književna djela kršcana utemeljena na Tevratu i Indžilu, neka od njih su i javno publikovana.
Zato se saradnja kršcana sa jevrejima, u njihovim vjerskim projektima koji se ticu Kudsa, može lakše razumjeti, jer i oni, kao i Jevreji, vjeruju u pojavu Mesiha-Izbavljivaca pred kraj ovoga svijeta, upravo u Kudsu. Medutim, oni se razilaze kada je rijec o licnosti dolazeceg Mesiha. Dok jevreji smatraju da je to njegov prvi, kršcani tvrde da je to njegov drugi dolazak, a zajedno vjeruju da je on iz potomstva Davuda, a.s. Kršcani, a pogotovo protestanti, ponekad su agilniji i od samih jevreja u borbi za Kuds i Hram zato što vjeruju da ce današnji jevreji istinski povjerovati u Mesiha i postati kršcani, i da ga nece zanijekati i biti mu neprijatelji kao što su radili prije. Zato kršcani ne vide nikakva razloga da današnji jevreji zavladaju Kudsom, sruše islamske svetinje i sagrade Treci hram, jer ce oni sutra biti kršcani.Americka književnica Li Obrin, u knjizi “Americke organizacije i njihova pomoc Izraelu” na stranici broj 286 kaže: “Najveci dio kršcana protestanata smatra da je osnivanje države Izrael realizacija tevratskog predskazanja i da je sakupljanje jevreja u Palestini, samo konkretna priprema za njihovo pokrštavanje pred drugi silazak Mesiha.
z svega navedenog možemo shvatiti razmjere zajednicke zavjere jevreja i kršcana protiv Kudsa i El-Aksa džamije u njemu. To je, dakle, kršcansko-jevrejska zavjera, a ne kako mnogi misle samo jevrejska, iako su jevreji žustriji i jasniji zagovornici.
Onaj ko pomno prati dogadaje u Palestini primijetice i zajednicku zavjeru protiv islamskih svetinja u Kudsu i s druge strane.
Najznacajni dogadaj šesdesetih godina bio je upad vrhovnog rabina Izraelske vojske u dvorište Aksa džamije, u vojnoj uniformi sa automatom, kada je odredio lokaciju najsvetijeg mjesta za jevreje koje ima posebnu važnost i u njihovim molitvama. Nakon njegove smrti otkriveno je da je on tada pozvao izraelsku vojsku da iskoristi nastali metež i odmah zapali džamiju Aksa, ali to nisu uradili jer su se bojali reakcije islamskog svijeta. Šesdesetih godina desio se i sramni cin paljevine el-Aksa džamije, koju je pocinio australijski kršcanin Majkl Denis.
Zatim dolaze sedamdesete godine u kojima se nastavlja proces napada na džamiju El-Aksa, medu kojima posebno mjesto pripada odluci Izraelskog suda, nakon nemira izmedu muslimana i jevreja, da jevreji imaju pravo da za mjesto svojih vjerskih obreda uzmu bilo koji dio dvorišta Aksa džamije. To se desilo 1976. g. što je bilo zeleno svjetlo ekstremnim jevrejskim organizacijama da mogu nasilno upadati u dvorište Aksa džamije, kad god to hoce, pod izgovorom obavljanja molitve.To se uistinu i dešava osamdesetih godina. Odmah na samom pocetku, u januaru 1981., zatim avgustu iste godine, martu, aprilu i maju 1982., avgustu 1983. i januaru i julu 1984. g. Narednih godina upadi su ucestali i prilikom gotovo svakog od njih bilo je po nekoliko žrtava i više ranjenih. Na samom kraju osamdesetih desio se dogadaj koji je ”krunisao” sve te napade, kada je predsjednik udruženja “Povjerenici Hrama” 15.10.1989 g., sa nekolicinom svojih sljedbenika, na samom ulazu u džamiju El-Aksa postavio kamen-temeljac za Hram. Tom prilikom izjavio je:
“Postavljanje kamen-temeljca Hrama pocinje nova faza u historiji izbavljenja jevrejskog naroda”.Jevrejska vlada je u proteklom periodu uradila ono što sve jevrejske ekstremne organizacije nisu mogle uciniti zajedno. Izvršila je iskopavanje ispod same džamije El-Aksa, pod razlicitim izgovorima, kao što su npr: traganje za jevrejskim svetim predmetima, probijanje tunela ispod Harema radi bržih komunikacija i sl. Medutim, najopasnije u svemu tome je ugrožavanje temelja Džamije i uklanjanje zemlje ispod njih, kako bi postali osjetljivi na bilo kakav prirodni ili vještacki potres iole jace snage.
Izraelski poznati strucnjak za arheologiju je 18.8.1990. g. izjavio: “Mi cemo izgraditi Treci hram na mjestu Aksa džamije koju Izrael može jednostavno srušiti, koresteci se savremenim metodama.”U septembru 1996 g. zvanicno je otvoren podvožnjak “Hošmonajim” koji prolazi tacno ispod El-Aksa džamije, što omogucuje jevrejima da u svako doba i bez ikakvih prepreka dodu u bilo koji dio dvorišta harema. Taj potez je, svojevremeno, bio razlog duže obustave mirovnog procesa.
U istoj godini je pocelo podizanje ogromnog zida cija dužina iznosi 360 km. A visina 3 m, kako bi se razdvojio jevrejski teritorij od palestinskog. Izgradnja zida ce mnogo koštati, a Klinton je licno urucio pocetna sredstva za taj projekat u iznosu od milion dolara. To je ucinio prilikom zvanicne posjete Izraelu 1996. g. Taj zid ce palestinski teritorij pretvoriti u veliki logor i sprijeciti Palestince koji žive van Kudsa da dodu na sveta mjesta u njemu.
U martu 1997 g., kako navodi egipatska štampa, prilikom posjete Natanjahua Kairu, predsjednik Husni Mubarak mu je predocio skice projekta i makete Treceg hrama. Tom prilikom Natanjahu nije zanijekao projekat ponovne izgradnje Hrama.
U maju iste godine Jaser Arafat je na konferenciji za štampu javno obznanio jevrejske planove za rušenje džamije El-Aksa i izgradnju Hrama. Tom prilikom je Arafat izjavio novinarima da su jevrejski bogataši iz cijelog svijeta svojim donacijama za realizaciju tog projekta osigurali milijardu dolara.
U augustu 1997. g. Baruh b. Jusuf, voda organizacije zvane “Graditelji Hrama” izjavio je jednoj francuskoj novinskoj agenciji da je njegova organizacija završila sa izradom ogromnog zlatnog svijecnjaka koji je napravljen u Americi a zatim prenesen u Izrael.
U septembru 1997. g. izraelski ministar za vjere, Šimon Sirit sastao se sa Papom u Vatikanu i od njega zatražio pomoc u potrazi za starim velikim svijecnjakom koji teži 60 kg zlata. Jevreji smatraju da je taj svijecnjak donesen u Rim za vrijeme imperatora Titisa koji je srušio Drugi Hram sedamdesete godine nakon rodenja Isa’a.
Poznata jevrejska bogata porodica Levi, koja posjeduje savremene drobilice kamena, izjavila je 6.11.1997.g. da je pripremila veliki broj svetog kamenja za izgradnju Treceg hrama po tevratskim opisima po kojima se uslovljava da to kamenje ne smije dotaci ljudska ruka.
U decembru 1997. g. Natanjahu je poklonio maketu Treceg hrama patrijarhu Pravoslavne nadbiskupije Maksimusu Šalomu. Maketa je postavljena na karti na kojoj se uopce ne nalazi Aksa džamija niti Džamija stijene.
U junu 1999. g. uprava opcine Kudsa dala je odobrenje jednoj vjerskoj britanskoj organizaciji, u dogovoru sa komisijom nadležnom za proslave u Bejt Lahmu 2000 godine, za postavljanje videokamere na istocnim vratima starog Kudsa, radi snimanja momenta silaska ocekivanog Mesiha.
Na Internetu je otvorena posebna stranica za tu kameru pod imenom “Mesihova kamera”