uci, u ime gospodara tvoga…

Muhamed Porča | Saff br/str. 30

Lahko se da zakljuciti da pitanje akide-vjerovanja ima posebno mjesto u Islamu, a samim tim i u Allahovoj knjizi Kur'anu azimu šanu, kao njegovom glavnom izvoru. Sama cinjenica da je Resulullah, salallahu alejhi ve selem, trinaest godina svoje poslanicke misije u mekkanskom periodu radio na poucavanju i ucvršcivanju akide, dovoljno govori o njenoj važnosti. Nakon što su principi Allahove jednoce (tevhida) postali jasni, shvaceni i prihvaceni kod te zlatne generacije muslimana, lahko je bilo kasnije, u medinskom periodu kroz samo deset godina sve propise prihvatiti i primijeniti s jedne i odreci se svega lošeg i pokudenog nakon zabrane istog s druge strane. Ljudska djela koliko god bila lijepa i korisna bezvrijedna su bez istinskog i ispravnog vjerovanja i namjere. Ovo je važan temelj na kome su zasnovani i islamska akida i Šerijat.

OBJAVA POCINJE AKIDOM


Na osnovu ovoga sasvim nam je jasno i razumljivo doticanje pitanja akide u prvom ajetu pocetka objave Kur'ana a.š. Prva rijec je "uci" što ukazuje da naša vjera i postupci treba i mora da budu iz saznanja i uvjerenja, a ne iz obicaja i pukog slijedenja svega onoga što je naslijedeno od predaka bilo dobro ili loše. Ovo ucenje i razumijevanje može biti samo sa cistog izvora, od Stvoritelja, Gospodara i Upucivaca ljudi, od Sveznajuceg, Svevišnjeg i Svemocnog. Ovo ucenje mora biti samo u ime tvog Gospodara koji stvara, da bi bilo plodonosno i svrsishodno. Ovakvo ucenje i saznavanje je pokornost Uzvišenom Allahu a samim tim i ibadet (boguugodno djelo) kojim se Svevišnjem približavamo. To je ustvari tevhidul-uluhijjet koji je kruna vjerovanja. Pošto su mušrici cinili širk upravo u ovom dijelu tevhida, Allahove jednoce, onda zakljucujemo kolika je važnost potcinjanja prve objave ovakvim nacinom i ovom porukom. To stoga što je na pocetku najvažnije zacrtati cilj i trasirati put, jasno naznaciti svrhu rada i djelovanja da bi se obezbjedila ustrajnost i ostanak na Pravom putu. Saznati istinu je nešto uzvišeno i vrijedno, a ustrajnost na istini je još važnije i vrijednije. Kaže Uzvišeni: "Onima koji kažu: "Naš Gospodar je Allah,” a zatim ustraju na tome dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite i radujte se Džennetu koji vam je obecan." (Prijevod znacenja Fussilet, 30.) Ovo ucenje sa pravog i cistog izvora i u ime Uzvišenog je, sa Allahovom pomocu, garancija ispravnosti puta kojim covjek ide svome Stvoritelju.


IBADET UZVIŠENOM


Cilj ljudskog života je ibadet Allahu dž.š. tj. biti Mu u pokornosti što obuhvata uvjerenje, rad i rijeci sa kojima je On Uzvišeni zadovoljan jedne i klonjenje svega što je zabranio i pokudio Sveznajuci s druge strane. To potvrduje jasni ajet: "Samo sam džine i ljude stvorio da Mi ibadet cine." (Prijevod znacenja, Zarijat 56.)


Tako je cijeli život jednog mu'mina u pokornosti Stvoritelju i u Njegovoj službi i ibadetu. Upravo cista i ispravna namjera izrecena u Allahovim rijecima "U ime tvoga Gospodara" cini ucenje ibadetom i garantira traženi rezultat. Kada se tome pridoda cistoca i sigurnost izvora sa kojeg se crpi znanje te milost i želja Odgajatelja da uputi covjeka (" u ime tvoga Gospodara") i Njegova mogucnost da to ucini (Gospodar), onda to ukazuje na cvrsto uvjerenje koje ništa ne može poljuljati, iz kojega proizilazi ogromna pokretacka snaga ne samo onome ko se njom ojaca vec i drugim oko njega. Svaka žrtva, na tom putu je lahka. Tako mu'min sebe svrstava u red Allahovih dobrih robova koji rijecima iskazuju a djelima potvrduju: "Moj namaz, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posveceni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saucesnika, to mi je naredeno i ja sam prvi musliman." (Prijevod znacenja, El-En'am, 162.-163.)


Tako oni uspostavljaju Allahov Zakon na zemlji, šire istinsku pravdu i otklanjaju zulum (nepra-vdu) svake vrste, prvenstveno najveci njegov oblik a to je širk Uzvišenom Allahu koji kaže: "Zaista je širk velika nepravda.” (Prijevod znacenja, Lukman, 13.) To pravo i ovlaštenje im je dao Sam Uzvišeni, jer On kaže: "U ime tvog Gospodara” i zato što pomažu pravu vjeru i zalažu se za njenu pobjedu. Iz ajeta se da razumjeti i da Allah dž.š. pomaže takvim Svojim robovima, jer nakon naredbe i obaveze te upute kako je izvršiti, dolazi olakšanje i osnaženje i nadzori isticanje pocasti, ukazane covjeku i sve to sadržano u rijeci "Rabbik"-tvoj Gospodar. tj. Koji je mocan da ti pomogne, Koji te nadzire i prati izvršenje Njegove naredbe, Koji nagraduje pokorne i kažnjava asije (neposlušne), Koji te je pocastio Objavom pa istice da je tvoj Gospodar. Upotreba rijeci Rabbik ukazuje na drugi dio tevhida a to je tevhidurrububijjeh tj. priznanje da je Uzvišeni jedini istinski Gospodar, Opskrbitelj, Stvoritelj, Onaj Koji daje život i smrt, prima dovu… Za veliko cudo mušrici su vjerovali u ovaj dio tevhida što nam i Casni Kur'ran potvrduje: "Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, cije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim"? - "Allah"! - reci ce oni - ,a ti reci: "Pa zašto Ga se onda ne bojite ?", "To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmecete ?" "Tako ce se obistiniti rijec Gospodara tvoga da vjerovati nece oni koji u grijehu žive." (Prijevod znacenja, Junus, 31., 32., 33.)


Ali im to nije bilo dovoljno da ih izvede iz kruga širka i nevjerovanja, pa se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio protiv njih i dozvolio njihovu krv i imetak. To zato što ih vjerovanje samo u Allahovo dž.š gospodarstvo nije sprijecilo da drugima pored Njega ibadet cine i da traže posrednika u obracanju i obožavanju Njega kao što kaže Uzvišeni: "Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajuci vjeru ! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" - Allah ce njima, zaista, presuditi o onome u cemu su se oni razilazili. Allah nikako nece uputiti na pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik." (Prijevod znacenja,Ez-Zumer, 2.-3.)