vrijednost i znacaj donosenja salavata

Mensur Valjevac | Novi Horizonti br/str. 11

Slava i hvala pripadaju Allahu Uzvišenom, salavat i selam na Allahova Poslanika, porodicu njegovu i ashabe sve.


Jedini imperativ koji nam je došao od strane Allaha Uzvišenog u cijem izvršavanju sudjeluje i Allah Uzvišeni je donošenje salavata na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, što svakako ukazuje na važnost i znacaj toga imperativa, ali i vrijednost njegova izvršavanja.
Allah Uzvišeni kaže:
“Uistinu Allah Uzvišeni i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O pravovjerni, donosite i vi na njega salavat i selam.” (1)
Rijec salavat je množina od arapske rijeci salat. U našem jeziku uobicajna je upotreba ove rijeci sa znacenjem u jednini. Tako se kaže uciti, donositi salavat. Ucenje ili donošenje salavata mogli bismo najjednostavnje definisati kao ibadet koji se ubraja u kategoriju spominjanja Allaha Uzvišenog, tj. zikrullaha, kao što je ucenja Kur’ana, izgovaranja tehlîa, tesbîha, tahmîda i drugo i ima posebno mjesto i znacaj.

Podsjeticemo se: zikrullah je spominjanje Allaha Uzvišenog, imperativ koji se odnosi na sve vjernike i koji nije ogranicen preduvjetima kao što su vrijeme, prostor ili kolicina.


Allah Uzvišeni kaže: “O vjernici, cesto i mnogo Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navece Ga velicajte.” (2)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: “Ljudi, Allah ima grupe meleka koje se svracaju i zaustavljaju na mjestima gdje se Allah spominje i zikr cini na Zemlji, pa se odmorite u džennetskim bašcama.” Pitali su: “A gdje su džennetske bašce?” Odgovorio je: “Mjesta spominjanja (Allaha Uzvišenog). Izlazite pocetkom dana i krajem dana (tj.osvicite i omrkavajte) u spominjanju Allaha i sami sebe podsjecajte na Njega. (3) Ko bi volio da zna na kakvom je mjestu kod Allaha neka pogleda na kakavom je mjestu kod njega Allah. Allah, uistinu, postavlja roba u odnosu na Sebe ondje gdje Njega rob postavlja u odnosu na sebe.” (4)


U Kur’anu i hadisu može se evidentirati sedam vrsta salavata:
Salavat Allaha Uzvišenog na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme,
Salavat Allaha Uzvišenog na vjernike (mu’minun),
Salavat meleka na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme
Salavat meleka na vjernike,
Salavat Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, na/za vjernike,
Salavat vjernika kao obavljanje salata, tj. namaza i
Salavat vjernika na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme
Defincija i analiza svake vrste pojedinacno bila bi isuviše duga, pa cemo, ukratko, s dozvolom Allaha Uzvišenog, kroz dostupnu nam literaturu pokušati definisati navedene vrste salavata, a posljednju vrstu cemo i analizirati.

Salavat Allaha Uzvišenog na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme:
Ova vrsta je evidentirana u citiranom ajetu sure El?Ahzab. Ebul?Alije, radijallahu anhu, poznati muffesir iz generacije tabiina ovako je definiše: “Allahov salavat je Njegova pohvala (senâuhu) na Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kod meleka. Hafiz Es?Sehavi kaže: “Intencija ovoga ajeta je da Allah Uzvišeni obavijesti Svoje robove o položaju Njegova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, u najodabranijoj eliti (el?meleul?e’ala), tj. da ga On hvali kod bliskih meleka, a i da meleki donese salavat na njega, zatim nareduje stanovnicima nižeg svijeta da donose salavat i selam na njega kako bi se objedinile pohvale stanovnika višeg i nižeg svijeta.” Po predaji od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, znacenje salavata Allaha Uzvišenog je “milost (rahmet).”

Medutim, Ibn Hadžer el?Askalani kaže da je to milost vezana za uzdizanje, ukazivanje pocati, poštivanja (ta’zîm). Ibn Kesir i drugi mufessiri navode predaju od Ata ibn Ebi Rebbaha, takoder mufessira iz generacije tabina, da je rekao: “Salavat Allaha Uzvišenog glasi: ’Subbuhun, Kuddusun - Moja milost (rahmet) pretekla je Moju srdžbu.’.”
Salavat Allaha Uzvišenog na vjernike (mu?minun)
Ova vrsta je evidentirana 157. ajetom sure El?Bekare: “To su oni na kojima su salavati od Gospodara njihova i milost…” i 43. ajetom sure el?Ahzab: “On na vas salavat donosi, a i meleki Njegovi da bi vas On iz tmina na svjetlo izveo…”, a i brojnim hadisima, koje cemo kasnije citirati iz kojih se jasno vidi da Allah Uzvišeni donosi salavat na onoga ko donosi salavat na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Mufessiri kažu da je znacenje i ove vrste salavata pohvala Allaha Uzvišenog na doticnog roba i Njegova milost prema njemu, ali posebnom znacenju milosti prema Njegovim robovima vjernicima, kako se i završava ovaj ajet: “A prema vjernicima On je Premilostiv (Rahîm). Salavat je vid milosti Allaha Uzvišenog ogranicen iskljucivo na poslanike, vjerovjesnike, odabrane robove i pravovjernike (el?mu’minun).

Salavat meleka na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme.
Evidentiran je 56. ajetom sure El?Ahzab od strane islamskih ucenjaka definisan kao dova meleka za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, tj. njihovo traženje posebne milosti za njega u znacenju uzdizanja, ukazivanja pocasti i poštivanja (ta’zîm) Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Ibn Abbas kaže da rijeci Allaha Uzvišenog “donose salavat na njega” znace “traže bereket za njega (juberrikune)”


Salavat meleka na vjernike

Evidentiran je 43. ajetom sure El?Ahzab “On na vas salavat donosi, a i meleki Njegovi” i hadisom: “Meleki neprestano donose salavat na onoga koji donosi salavat na mene, pa neka to rob umanji ili uveca.” (5) Definisan je kao traženje oprosta za vjernike, pa je naše ucenje salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, meleksko traženje oprosta za nas. Allah Uzvišeni kaže: “Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega velicaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošcu i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sacuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obecao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, i one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela– Ti si mu se smilovao, a to ce, zaista, veliki uspjeh biti!” (6)

Salavat Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, na/za vjernike:
Allah Uzvišeni kaže: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove salavate (salavatir?Resul) zasluže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah ce ih sigurno milošcu Svojom obasuti, jer Allah prašta i samilostan je.”(7) i “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime ocistiš i blagoslovljenim ih uciniš, i donesi salavat njih, salavat tvoja ce ih sigurno smiriti. – A Allah sve cuje i sve zna.”(8) Abdullah ibn Ebi Evfa kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, bi na ljude koji su donosili zekat donosio salavat. Kada je moj babo donio zekat rekao je: “Allahu, donesi salavat na porodicu Ebu Evfaovu.” (9) Džabir ibn Abdullah prenosi da je neka žena zatražila od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme: “Donesi salavat na mene i muža mog.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je odgovrio: “Allah donio salavat na tebe i na muža tvog.” (10) Salavat Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, na/za vjenike je dova Allahu Uzvišenom onima koji su je dostojni. Ashab Huzejfe, radijallahu anhu, kaže da se dova/salavat Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve selleme, za nekog covjeka, proteže i na njegovo dijete i dijete njegovog dijeteta, tj. unuce.11

Salavat vjernika kao obavljanje salata, tj. namaza:
Ova vrsta salavata je jasno evidentirana u Kur’anu i adisu, a definisana je kao cin koji se sastoji od kijama, rukua, sedždi i dr.

Salavat vjernika na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme:
Ovaj salavat je evidentiran kao imperativ od strane Allaha Uzvišenog, u 56. ajetu sure El?Ahzab: “O pravovjerni, donosite i vi na Njega salavat”. Definisan je kao dova od strane vjernika za Allahaova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u znacenju da mu Allah Uzvišeni ukaže i daruje posebnu milost u znacenju uzdizanja, ukazivanja pocasti i poštivanja (ta’zîm) kakva nikome nije darovana od prethodnih poslanika, alejhimus?selam.

Ako bi neko postavio pitanje: “Zar je potrebno uciti dovu i tražiti bilo kakvu milost i odabranost za onoga koji je milost svim svjetovima, koga je Allah Uzvišeni odabrao, dao mu prednosti nad svima drugim odabranicima i ukazao mu pocasti od stvaranja, preko radanja, cjelokupnog životnog puta, položaja na Sudnjem danu, u Džennetu, itd.?”, odgovor bi glasio: “Da, i to prema hadisu: “Nikoga nece uvesti u džennet njegova djela.” Ashabi su pitali: “Zar ni tebe, Allahov Poslanice?” Odgovorio je: “Ne, ni mene, osim da me Allah obaspe i pokrije izobiljem i milošcu. Budite umjereni, ali ustrajni. Nastojite da bude što bliže onome što je ispravno i neka niko od vas ne priželjkuje smrt, jer ako je dobri možda ce još više uciniti dobra, a ako je loš možda ce ostaviti grijehe i pokajati se.”(12) “Budite umjereni, ali ustrajni, nastojte da bude što bliže onome što je ispravno i budite ozareni, jer nikoga u Džennet nece uvesti njegova djela.” Ashabi su pitali:: “Zar ni tebe, Allahov Poslanice?” Odgovorio je: “Ne, ni mene, osim da me Allah obaspe i pokrije milošcu od Sebe. Znajte da je Allahu najmilije djelo ono na kome se je ustrajno, makar bilo i malo.”13

Nakon što smo definisali ovaj imeprativ u svim njegovim kategorijama važnost koju ima nalaže nam da ga u potpunosti i analiziramo.



A N A L I Z A

IMPERATIV

Jedini imperativ koji nam je došao od strane Allaha. Uzvišenog u cijem izvršavanju sudjeluje i Allah Uzvišeni jeste donošenje salavata na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, što svakako ukazuje na važnost i znacaj toga imperativa, ali i vrijednost njegova izvršavanja. Na narednim stranicama pokušacemo dati odgovor na pitanje kako, u kojoj mjeri, i kada se on izvšava. Zatim kakav smisao i koje znacenje ima njegovo izvršavanje. No, prije toga citiracemo neke predaje koje govore o njegovoj vrijednosti.
VRIJEDNOST

Pored ovog nedvosmislenog kur’anskog imperativa bezbrojni su hadisi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u kojima nas on bodri i podstice da što više donosimo salavate na njega. Citrat cemo samo neke:
“Najpreci ljudi na Kijametskom danu su mi oni koji najviše donose salavate na mene.”(14)
“Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset.”(15)
“Ko donese na mene jedan salavat Allah, za taj jedan, donese na njega deset i upiše mu deset dobrih djela (hasenata).”(16)
“Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata i umanji mu deset grijeha (hatiata).”(17)
“Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata, umanji mu se deset grijeha i podigne deset stepeni (deredžat).”(18)
“Meleki neprestano donose salavat na onoga koji donosi salavat na mene, pa neka to rob umanji ili uveca.”(19)
“Mnogo i cesto donosite salavat na mene, jer je vaš salavat na mene oprost za vaše grijehe.”(20)
“Ponižen i osramocen bio covjek kod koga se ja spomenem, a on ne donsese salavat na mene; ponižen i osramocen bio covjek koji doceka ramazan, pa mu prode prije nego mu se oprosti; ponižen i osramocen bio covjek kod kojeg roditelji docekaju starost, a ne uvedu ga u Džennet.”(21)
Jedan ashab je pitao: “Allahov Poslanice, šta misliš, ako bih ja sve svoje dove zamijenio donošenjem salavata na tebe?”(22) Odgovorio je: “Tada ce ti Allah Slavljeni i Uzvišeni biti dovoljan za ono što te brine od tvoga dunjaluka i tvoga ahireta.”(23)
KAKO DONOSITI SALAVAT

Donijeti salavat na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, makar jedan puta u životu, stroga je dužnost (fard), shodno ovom kur’anskom imperativu. Pored toga možemo govoriti o donošenju salavata u namazu i van namza.
U namazu na posljednjem sjedenju, po šafijskom mezhebu, obavezno (vadžib) je donjieti salavat i ukoliko je salavat izostavljen namaz je neispravan, za razliku od drugih mezheba, po kojima je to prtivrdeni sunnet.. Cak, po jednom mišljenju u šafijskom mezhebu obavezno je donijeti salavat i na porodicu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.(24) Po drugima, donijeti salavat na njegovu porodicu je u kategoriji sunneta, jer je to utvrdeno praksom Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.

Van namza salavate možemo uciti kao poseban ibadet, tj. jedan vid zikrullaha – spominjanja Allaha Uzvišenog, kako je vec ranije istaknuto, ili ih donositi prilikom spomena Poslanikova imena, sallallahu alejhi ve selleme.


Van namaza, u formi ibadeta, salavat donosimo na nacin kojim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, poducio ashabe. Jednu od tih svi poznajemo, jer to ucimo u namazu na posljednjem sjedenju poslije “Et?tehijjatu”. U literaturi je taj salavat poznatkao “salati?ibrahimijja”. Pored toga, zabilježene su i druge forme donošenja salavata od samog Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, sa neznatnim razlikama i proširenjima u odnosu na spomenuti salavat, kao što je spominjanje supruga (ve ezvadžihi ummehatil?mu’minin), potomstva (zurrijjetihi) i najuže porodice (ehli bejtihi). Ibni Kesir u svome Tefsiru bilježi ralicite forme salavata od: hazreti Alijje, Abdullaha ibn Abbasa i Abdullaha ibn Mes’uda. Postoje brojne zbirke razlicitih autora u kojima su sabrane razne forme i vidovi izražavanja salavata, koji su sacuvani od ashaba, tabina, etbai?tabiina, prvih generacija (selefi?saliha) i drugih islamskih velikana i autoriteta. Najpopularnije djelo takve vrste je poznati “Delailul?hajrati”, šejha Sulejmana el?Džezulija koje se uci svakodnevno širom islamskog svijeta. Dosada su napisane desetine komentara na to djelo. Kao i u drugim ibadetima, treba nastojati svu svoju snagu i pažnju usmjeriti i skoncentrisati na ono što se uci.

Van namaza, prilikom spomena Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, najjednostavniji nacin donošenja salavata je da kažemo alejhis?selam, ili alejhis?salatu ve ses?selam. To cemo reci i prilikom spomena drugih Allahovih poslanika i vjerovjesnika, ukoliko ih spominjemo pojednicano, ili alejhimus?selam, ukoliko ih spominjemo skupno. Potpuniji nacin je da kažemo sallallahu alejhi ve selleme, kako je manje-više uobicajno u literaturi i konverzaciji širom islamskog svijeta. Još potpuniji nacin je da se spomene i porodica, tj. da kažemo sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, što je takoder zastupljeno u literaturi i u govoru, u slucaju nekih autora i govrnika više, a u slucaju drugih – manje. Ranije smo spomenuli da je to obligatna dužnost (vadžib) po šafijskom mezhebu. U 19 razlicitih predaja zabilježenih u hadiskim zbirkama o nacinu donošenja salavata, u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, odgovrajuci na upit ashaba kako se donose salavati na njega, osim sebe spomenuo je i svoju porodicu, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. U nekim predajama, kazali smo da se spominju i njegove supruge, majke vjernika, njegova uža porodica i njegovo potomstvo.

Salavat na ashabe nije zabilježen u ovim predajama, ali možemo kazati da za to nema utemeljenja, jer salavat je dova. Ako je iko zaslužan da bude spomenut, nakon porodice Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve selleme, u ovom kratkom salavatu koji se donosi prilikom spomena njegova imena onda su to njegovi ashabi, radijallahu anhum. Možemo zakljuciti da bi van namaza, a prilikom spomena njegova, imena najpotpunij nacin bio da kažemo: sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve selleme.