POSJETITE KURAN.BA
 
 

daija treba biti…

Nedim Haracic | Saff br/str. 33

"Treba težiti da se nauka što više uzima sa izvora" - "Naš student pored arapskog jezika treba savladati i jedan evropski jezik" - "Djelo je efektnije nego vaz"




Saff: Reis efendija, najprije Vam zahvaljujem na onom što ste u svome prethodnom obracanju kazali studentima, posebno što ste vec odgovorili na neka pitanja koja sam Vam namjeravao postaviti. Prvo moje pitanje je usmjereno Vama kao nekadašnjem studentu islamskih nauka i sada vjerskom lideru bošnjackog naroda: šta smatrate bitnim i potrebnim da jedan student uradi, pored njegovih redovnih obaveza na fakultetu, a što ce mu biti potrebno u njegovom radu nakon studija kada se vrati u Bosnu?


Nema jednostavnog odgovora na to pitanje. Medutim, sama cinjenica kako je pitanje postavljeno daje nadu da cemo naci odgovor, jer da bi znali odgovor, trebamo prvo znati postaviti pitanje. Dok je student na fakultetu, on se treba dati izucavanju onog gdje je, dakle, treba se dati nauci. To je opci princip. Što se tice studenata koji idu na univerzitete gdje se izucava islamsko znanje, za njih bi trebalo da važe dva pravila. Prvo, težiti da se nauka što više uzima sa izvora. Usto, treba dobro savladati arapski jezik, njegovu širinu i bogatstvo. Drugo, napraviti selekciju klasicnih djela, literature koju potom treba temeljito, precizno i do u detalje savladati i izuciti. Jer, zapravo, u jednoj knjizi, najcešce, može se naci odredeno znanje, ali ne u cijeloj knjizi, nego u njenim pojedinim dijelovima, a ostalo se, uglavnom, može procitati i u drugim knjigama. U tom studiju na izvoru, treba se uciti kako misliti i kako vladati odredenom literaturom, jer studij nije ništa drugo nego osposobljavnje studenta da se koristi izvorima nauke na jednostavan i efikasan nacin. To znaci da se ne može za vrijeme studija obuhvatiti cijela nauka i svo znanje, ali se na fakultetu može nauciti koji je najkraci put do izvora gdje se nalazi svaka nauka. To je svrha univerziteta i studija. I još jedna stvar koja je vezana za ovaj opci princip: naš student, student iz Bosne, pored arapskog jezika mora savladati još jedan evropski jezik. To je jedna velika potreba, a osim toga, tada on može, u usporednom smislu, daleko bolje shvatiti ljepotu arapskog jezika - tj. ljepotu kur'anskog jezika. Takoder, specificno za studenta koji se želi vratiti ovamo i angažirati ovdje jeste: energiju koju troši na studiju treba da usmjeri prema afirmaciji Islama na ovom podrucju. To je ono što ce pridonijeti širenju lijepog mišljenja o Islamu, to je ono što ce u Bosni ostavljati lijep utisak i raznositi radosne vijesti o Islamu. I na kraju, svršenik fakulteta kada se vraca u Bosnu treba sa sobom nositi mudrost koju dobro oslikava ona prica o studentu koji je završio fakultet u Istanbulu, pa mu je šejh rekao da ostane još jednu godinu uciti marifetluk - mudrost, ali je student rekao da mu to ne treba, te se vratio u jedan džemat u kojem je zatekao nekog hodžu koji je svašta naopako pricao narodu. Zatim je organizirao takmicenje s njim pred džematlijama, da vide koji je od njih uceniji. Trebalo je napisati rijec "vo", pa je student to napisao svojim krasnopisom, a hodža koji nije ni znao ni citati ni pisati nacrtao je vola u pravom obliku. Onda je pitao džematlije šta im više lici na vola, a oni su naravno pokazali na sliku. I student se vrati u Istanbul i tamo provede godinu dana, te se ponovo vrati u isti džemat i kaže džematlijama: da vi znate kakvog mubarek hodžu imate, svako bi od vas po jednu njegovu dlaku iz brade trebao da ima, a evo ja cu prvi išcupati jednu. Potom se cijeli džemat tada sruci na hodžu da mu cupaju dlake iz brade. Dakle, ovo je prica, ali je poruka vrlo jasna: mudrost je neophodna i svako treba biti vrlo svjestan toga.

Saff: Sa pozicije na kojoj ste u prilici najbolje ocijeniti duhovne potrebe našeg naroda, koji vid da'vetskog angažmana smatrate prioritetno bitnim i u tom angažmanu na šta dati poseban akcenat?


Prvo, ja bih želio da razmišljate o da'vi kao našoj obavezi, imajuci u vidu da nije samo znanje garancija uspjeha. Baška pamet, baška ilum! Znaci, treba ujediniti pamet i ilum da bi se odredeni cilj postigao. U našem konkretnom slucaju da'va znaci biti na usluzi ljudima rješavajuci njihove probleme, dajuci im izlaz iz njihovih dilema. Na taj nacin ceš im se približiti i uticati da u pozitivnom smislu promjene svoje mišljenje i stav prema Islamu. Naš narod je plemenit narod. I kao što Alejhiselam kaže da je poslan da usavrši ljudsku cud (li utime ahlakakum), potrebno je, dakle, pronalaziti ono lijepo u covjeku, nadogradivati ga i oplemenjivati, a ne ruštiti sve u njemu. Poziv misonarstva ili da've je proces koji traje, koji se ne završava do posljednje minute koju živimo. Medutim, ovdje ima jedno pravilo koje je vrlo bitno - djelo je efektnije negoli vaz. Propovijed ima manju snagu od licnoga primjera. Nekada ne morate cak ni objašnjavati, ali ako ste to ucinili vlastitim primjerom, onda ste održali najbolji vaz. Bolji nego kada izgovarate jako slatke rijeci. Vi znate za onu definiciju koja kaže da je Islam dijeljenje hrane i lijep govor, dakle, mora se ispuniti i jedno i drugo. Neko hrani, ali prigovara, prema tome nije dobro, a neko ima sladak govor, ali nema djela što isto nije dobro. Znaci, to dvoje kada se spoji, onda je to najbolja da'va.

Saff: Ja bih, još da preciziram pitanje, naime kada se spominje da’vetski angažman, nije li on moguc kroz simpozije, tribine, putem medija ili djelovanjem organizacija ili individualnim inicijativama? Nije li neko od spomenutih instanci svojevrsnim angažmanom mogao primjetiti neumjesnu upotrebu terminologije “sveti” ili “uzoriti” od strane javnih medija, i reagirati, umjesto što je to ucinio Rijaset, koji je na kraju to mogao samo potvrditi?