"cuvaj allaha cuvat ce te"

Cijenjena braco i sestre, treba da budemo svjesni velicine i vrijednosti Allahove zaštite i cuvanja koji predstavljaju jednu od najvecih ovodunjaluckih nagrada koju Allah, s.v.t., daje onima koji ga se budu bojali, izvršavali Njegove naredbe, klonili se Njegovih zabrana i ne budu prekoracivali Njegove granice (tj. granice Njegovog Zakona - Šerijata).

Kada jednom gradu ili mjestu prijeti opasnost od njihovog neprijatelja, sigurno da ce se njegovi stanovnici osjecati bezbjednim ako se unutar toga podrucja nalaze hrabri vojnici koji ce ih odbraniti od napada tih neprijatelja. Rekli smo da ce se stanovnici tada osjecati bezbjednijim, sigurnijim, smirenijim, pa zamislimo vjernika, njegov smiraj, uzdanje i bezbjednost kada bude svjestan da je Allah Taj Koji ce ga zaštititi od bilo kakve štete, nesrece ili zla koje mu želi nanijeti šejtan i njegova skupina. Pogledajmo šta nam porucuje naš Plemeniti Gospoar, Allah, dž.š.: "Ako se budete Allaha bojali i budete strpljivi, onda vam njihove spletke nece moci nimalo nauditi." (Prijevod znacenja Ali Imran 120.)

No, vratimo se samom naslovu u kojem se ne kaže samo "cuvat ce te Allah", nego stoji prije njega "cuvaj Allaha", kao što ovim ajetom Allah, dž.š., garantuje da nam spletke naših neprijatelja nece moci nauditi samo pod uslovom da pri nama budu dvije krupne stvari, dva dragocjena dragulja: bogobojaznost i strpljenje. Naslov koji sam odabrao nije ništa drugo do dio hadisa kojeg je zabilježio Imam Tirimizi od Abdullaha ibn Abbasa koji sigurno spada u red onih hadisa iz kojih se mogu izvuci velike opomene i koristi, i koji samo potvrduju da je našem Poslaniku, s.a.v.s., dat sadržajan govor u kome bi malo rekao, a dosta bi stvari, temelja vjere, obuhvatilo. Normalno, da bismo razjasnili ovaj hadis moramo se obratiti na adresu velikana ovoga ummeta, casnih ucenjaka kojima je Allah, s.v.t., davao zbog njihove bogobojaznosti da najbolje razumiju govora Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Kaže Ibn Redžeb (rod. 736-795. god. po H.): "Cuvaj Allaha" znaci: "Cuvaj Njegove naredbe, zabrane, prava i granice." Allahove naredbe ceš cuvati tako što ceš ih izvršavati. Njegove zabrane ceš cuvati tako što ceš ih se kloniti, a Njegova prava ceš cuvati tako što ceš ih ispunjavati i Njegove granice ceš cuvati tako što ih neceš prekoracavati - neceš prelaziti granicu naredbe niti ceš prelaziti granicu zabrana. Allah, dž.š., je takve pohvalio u Kur'anu i nazvao ih cuvarima kada kaže: "Ovo je ono što je obecano svakome pokajniku i cuvaru." Abdullah ibn Abbas je, tumaceci rijeci Allaha, dž.š., "cuvati", rekao je da je to onaj koji cuva (bdije) Allahove granice.Iz ovoga vidimo koliko je neosnovana izreka koja je prisutna u našem narodu i koja se, nažalost, pripisuje našem Gospodaru Allahu, dž.š., a ona je: "Cuvaj se ti, cuvat cu te i Ja," jer je Poslanik, s.a.v.s., u ovome hadisu jasno izjavio koga ce Allah cuvati; onoga koji bude cuvao Njegove naredbe, zabrane, prava i granice.

CUVAJ ALLAHA

Naveli smo uopceno znacenje Poslanikovih rijeci: "Cuvaj Allaha," a sada cemo prijeci na njihovo detaljno objašnjenje, nastojeci pri tome iznijeti ono najvažnije.

1. Najbitnija stvar ili bolje receno prva stvar koju treba da nastojimo cuvati (paziti) jeste namaz. Kaže Allah, dž.š.: "Cuvajte (izvršavajte) namaze, a narocito onaj u sredini i pred Allahom ponizno stojte." (Prijevod znacenja, El-Bekare 238.)Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "...onaj koji ga bude cuvao (tj. namaz) on ce mu biti svjetlost, dokaz i spas na Sudnjem danu, a onaj koji ga ne bude cuvao, nece mu biti svjetlost, niti dokaz, niti spas na Sudnjem danu, i na Sudnjem danu bice sa faraonom Karunom, Hamanom i Ubejjom ibn Halefom."Ovaj hadis ucenjaci uzimaju kao dokaz da je onaj koji ostavlja namaz (ne izvršava ga) nevjernik. Kaže Ibnu-l-Kajjim: "To što ce na Sudnjem danu biti sa poglavarima nevjerstva (faraonom, Karunom, Hamanom i Ubejjom ibn Halefom), dokaz je da je nevjernik." Bitno je napomenuti da nije dovoljno samo obavljati namaz nego taj namaz mora biti obavljen na vrijeme, a ne odgadati ga i da taj namaz mora biti obavljen u džematu što je stav najveceg broja ucenjaka. Cak oni koji kažu da je namaz u džematu pritvrdeni sunnet kao dokaz uzimaju govor Abdullaha ibn Mes'uda: "Namaz u džematu je od sunneta (upute) i ne ostavlja ga niko do munafik (licemjer)." Jasno se vidi da, iako kažu da je to pritvrdeni sunnet, smatraju onoga koji ga ostavi grešnim.Šta onda da kažemo za hadis u kome se prenosi od Ebu Hurejre da je slijepac došao kod Poslanika, s.a.v.s., i tražio od njega olakšicu da klanja u svojoj kuci, jer kako je rekao nema nikoga ko bi ga odveo do mesdžida. Poslanik, s.a.v.s., mu je bio dozvolio, a kada se htio vratiti svojoj kuci pitao ga je Poslanik, s.a.v.s.: "Da li cuješ ezan?" Kaže: "Da." "U tom slucaju nema olakšice, odazovi se," rece Poslanik, s.a.v.s.

2. Od onoga što smo obavezni cuvati jeste stomak (unutrašnjost), polni organ i jezik jer su to organi zbog kojih je covjek najcešce izložen haramu i koji ce biti najveci uzrok ulaska ljudi u Džehennem.

Stomak treba cuvati od jedenja i pijenja harama kako bi naše srce bilo cisto i podobno za dospijevanje Allahovog svjetla (upute) u njega, jer jedenje haram hrane jedan je od najvecih uzroka zbog kojih ljudi ne mogu shvatiti istinu i biti upuceni, kao što se prenosi od nekih ucenjaka. Svjedoci smo da veliki broj ljudi danas, nastojeci najesti i napiti stomak, ne preza ni od kakvog nacina niti sredstva da dode do onoga što ce mu u tome pomoci. Neka znaju oni koji sticu haram imetak da ce biti kažnjeni još na dunjaluku tako što ce Allah dati da propadne ili u njemu nece dati bericet, kao što se dogodilo velikom broju muslimana da su imali kuce i vile koje su u vecini slucajeva bile napravljene preko haram imetka ili se u njima cinio haram, a zatim su sa zavežljajem u ruci sve to ostavili i spali na prosjacki štap.Polni organ je isto upropastio veliki broj ljudi i ucinio ih njegovim poniznim robovima. Možda ce se neko zapitati kako to da su ljudi postali robovi polnom organu. Onome koji bi postavio takvo pitanje odgovaramo: Zar je ovaj nemoral, razvrat, golotinja na sve strane, bestidnost nastao kao produkt icega drugog do zadovoljavanja strastima kojima rukovodi polni organ. Zar to nije svojevrsno obožavanje? Jeste, dakako.Ako pogledamo zapad naci cemo da se na njemu danas vode žucne borbe oko toga da li ce se homoseksualcima i lezbejkama dozvoliti da žive kao normalne kategorije slobodnih gradana, da li ce se legalizovati opcenje žene sa životinjama i mnoge druge stvari od kojih covjeku pamet zastaje.

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Ko mi garantuje za jezik i polni organ, ja mu garantujem Džennet."

Jezik, isto tako, predstavlja veliku opasnost ako ga ne zaustavimo i ne sacuvamo od slobodnog djelovanja. Kolika je njegova opasnost najbolje nam govori cinjenica da se iz takvog malog organa izrada veliki broj harama kao što su: ogovaranje, prenošenje tudih rijeci, laž, kleveta, poricanje istine, napadanje Allahove vjere, Njegovog Poslanika i vjernika, psovka, proklinjanje (mislim na proklinjanje roditelja njihove djece), lažno svjedocenje, lažno zaklinjanje, pjesma u kojoj se spominje ili velica razvrat, šala kojom se nastoje nasmijati ljudi, a ono što je sadržano u njoj je neistina, izgovaranje bestidnih rijeci, pozivanje u zabludu.

3. Druga stvar kojoj isto tako treba da posvetimo pažnju i da je cuvamo jesu zakletve (zavjeti), jer smo njima cesto izloženi i podložni. Kaže Uzvišeni: "I cuvajte svoje zakletve." (Prijevod znacenja - El-Maide, 89.)

Vjernik treba paziti kod zakletve sljedece stvari:

a) Da se ne zaklinje bez potrebe. Primjetno je da je veliki broj ljudi u nas uobicajio ili uveo kao stalnu izreku: "Boga mi!" "Allaha mi!" što ne dolikuje, jer Allahovo ime je Uvišeno, Veliko i ono treba biti spominjano samo pri uzvišenim i velikim stvarima.

b) Da se, ako se vec zaklinjemo, zaklinjemo samo Allahom, jer se zaklinjanje necim drugim ubraja u širk (pripisivanje Allahu druga), kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim: "Onaj ko se zakune necim drugim mimo Allaha, ucinio je širk."

c) Da ako se covjek zakune da ce nešto uraditi pa ne uradi, na njemu je da se iskupi tako što ce nahraniti 10 siromaha ili ih opremiti ili osloboditi roba, a ako ne može ništa od ovoga troga postit ce tri dana, o cemu nam govori naš Gospodar u suri El-Maide u 89. ajetu: "Allah vas nece kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali ce vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha nahranite obicnom hranom kojom svoju celjad hranite ili da ih odjenete ili da roba ropstva oslobodite."

"CUVAT CE TE ALLAH"

Ovaj dio hadisa ukazuje nam na jedno pravilo koje važi od Allaha, s.v.t., a to je: "Nagrada je one vrste kakvo je i djelo." Da je ova tvrdnja tacna potvrduju nam i drugi ajeti kao što su: "Ako Allaha pomognete i On ce vas pomoci." (Prijevod znacenja, Muhammed, 7.)

"Sjetite se vi Mene, sjetit cu se i Ja vas." (Prijevod znacenja, El-Bekare 152.)

Nakon kratkog govora o onome što svaki vjernik treba cuvati da bi bio od onih koji "cuvaju" Allaha, dolazi govor o nagradi koju zaslužuju takvi robovi, a ona je sadržana u našem podnaslovu: "CUVAT CE TE ALLAH".

To cuvanje biva na dva nacina:

1. Allah, dž.š., ce sacuvati njegove dunjalucke interese, tj. sacuvat ce njegovo tijelo, imetak i porodicu.

Kaže Allah, dž.š.: "Uz svakog od njih su meleki, ispred njega i iza njega - po Allahovom naredenju nad njim bde." (Prijevod znacenja, Er-Rad, 11.)Rekao je Mudžahid u tumacenju ovoga ajeta: "Tj. Allah, dž.š., daje ljudima cuvare od meleka koji ga cuvaju od ljudi, džina i zvijeri, pa kada mu se neko od njih približi (da bi mu naudio) kažu mu meleki: "Odmakni se," sve dok Allah ne htjedne da ga nešto zadesi. Onaj koji bude svoje tijelo u mladosti cuvao od onoga što je Allah, dž.š., zabranio, Allah, dž.š., ce njegovo tijelo sacuvati u starosti. Prenosi se da je jedan od selefa u svojim poznim godinama iznenada poskocio, zbog cega je bio ukoren. Uzvratio je rijecima: "Kao što smo mi sacuvali svoje organe u mladosti od harama, Allah, dž.š., ih je sacuvao u starosti."S druge strane onaj koji ne bude cuvao svoju vjeru u mladosti i zaboravio na Allaha, i Allah ce njega zaboraviti u njegovoj starosti. Prenosi se da je jedan od ucenjaka vidio starca kako prosi na što je rekao: "Ovaj starac je zaboravio na Allaha u mladosti, pa je Allah zaboravio na njega u starosti."

2. Druga vrsta cuvanja koja je puno bitnija od prve vrste jeste cuvanje u vjeri. Znaci, onaj koji bude cuvao Allahove granice i ne bude ih prelazio, izvršavao njegove naredbe i klonuo se njegovih zabrana, Allah, dž.š., ce sacuvati njegovo srce od sumnji koje mogu potpuno upropastiti njegovo vjerovanje. Isto tako, Allah uputi njegov razum da se zaustavlja kod stvari koje ne može dokuciti i da kaže: "Istinu je rekao moj Gospodar," bez ulaženja u dubinu i raspravljanje o onome što Allah, dž.š., nije otkrio njegovom slabašnom mozgu. Kod nekih stvari u vjeri možemo dokuciti mudrost njihovog propisivanja, a kod nekih ne, kao što neke ajete i hadise možemo shvatiti, a druge ne. U takvom slucaju predajemo se onome što je došlo u Kur'anu ili vjerodostojnom hadisu, ako hocemo biti od onih za koje je Allah rekao: "Oni koji su dobro u vjeru upuceni govore: 'Vjerujemo u to, sve to dolazi od našeg Gospodara.' A samo razumom obdareni ce pouku primiti." (Prijevod znacenja, Ali Imran, 7.)

Mnogi su zalutali samo zbog toga što su smatrali da sve što dolazi u Kur'anu ili u vjerodostojnom hadisu mora proci kroz njihovu slabašnu pamet, pa ako se ona složi sa onim što je spomenuto u tom ajetu ili hadisu prihvatili bi, a ako njihova pamet ne bi mogla pojmiti odredenu stvar negirali bi je kako to njima odgovara. Zbog toga je vrlo bitno moliti Allaha da naša srca sacuva od sumnji i da nas uputi na shvatanje vjere onako kako su je shvatali selefi (dobri prethodnici) koji kada bi im došlo nešto od Kur'ana ili Sunneta Allahovog Poslanika, a bilo je vezano za vjerovanje (akidu), ne bi puno raspravljali i predali bi se tome pa makar i ne mogli dokuciti mudrost toga. Prenosi se da su se jednog dana kod Fahruddina Razija iskupili mnogi ljudi, pa je jedna starica upitala jednog covjeka: "Ko je ovaj covjek oko koga su se iskupili ljudi?" Rece joj covjek: "Zar ne znaš Fahruddina Razija, covjeka koji zna hiljadu dokaza o postojanju Allaha!?" Rece starica: "Da nije imao 1000 sumnji ne bi imao ni hiljadu dokaza."U drugoj predaji se prenosi da je došao covjek kod Imama Malika i rekao mu: "Kako se Allah uzdigao (iznad Arša)?" Na što mu je Imam Malik odgovorio: "Uzdignuce (Allaha, dž.š.) je poznato. Kako je ono bilo je nepoznato. Vjerovanje u njega je vadžib, a pitanje o njemu je novotarija." Zatim je rekao: "Izbjegavajte ovoga covjeka, jer je on novotar." Vidimo Imama Malika kako ne dozvoljava svome razumu da ceprka po hadisima u kojima se spominju Allahova svojstva ili postupci koja su poznata samo Allahu, dž.š., te da je covjeku obaveza da se preda Kur'anu i hadisu, pa makar ne mogao dokuciti njegovu mudrost ili znacenje. Isto tako, Allah, dž.š., cuva srca takvih ljudi od strasti ili prohtjeva kao što je sacuvao Jusufa, a.s., od zinaluka kad su bili svi izgledi i uslovi za to. Kaže Uzvišeni: "Tako smo Mi njega sacuvali od zla i razvrata, jer je on bio od Naših iskrenih robova."

Sacuvati iman i djelo do smrti ne može osim onaj koga Allah, dž.š., u tome pomogne.