beskorisno trosenje vremena i energije

Koliko samo ima onih koji pišu i prevode knjige s ciljem da bi odgovorili nekome i iznijeli svoj stav sa nekom mes’elom iz fikha ili akide i koji dokazuju da je ovaj drugi pogriješio i da je njegovo ispravno. Naravno, malo ko ostane ravnodušan i ništa ne poduzme tako da se iznova pocinje sa pisanjem i odgovaranjem i tako se nastavlja sa time ne naziruci mu kraja.




Najopasnija vrsta razilaženja je razilaženje u vjerovanju. Razilaženje muslimana oko tumacenja, oko nekih prakticnih propisa ili oko jacine dokaza ne mogu se porediti sa razilaženjem muslimana koja se vežu za akidu (vjerovanje), jer ona obicno rezultiraju dijeljenjem u sekte, pravce, džema'ate, koji su na stanovištu da je njihovo shvatanje Islama i njihov program rada za Islam najispravniji. Allah, dž.š., i Poslanik, s.a.v.s., nas upozoravaju na ovo, pa tako, uceci Kur'an naici cemo na ajete koji nam nareduju jedinstvo u vjeri i koji osuduju podvajanje i razilaženje. Kaže Allah, dž.š., u suri ’Ali Imran’ u prijevodu znacenja: "Svi se cvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte." Zatim u istoj suri kaže: "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili, kad su im vec jasni dokazi došli." Zatim u suri Enfal: "I ne prepirite se, da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali." A što se tice, Poslanika, s.a.v.s., hadis nas obavještava i kaže da je Allah, dž.š., zadovoljan sa troje, a mrzi troje, pa kaže: "Zadovoljan je da Ga obožavate i da mu u tome ne pripisujete druga, da se pokoravate onome kojeg vam Allah, dž.š., odredi da upravlja vama, i da se cvrsto Allahova užeta držite i da se ne razilazite."

NEPRIJATELJSKA DJELOVANJA DRUGIH

Muslimani danas u Bosni, a i u cijelom svijetu trpe i podnose nepravdu od nemuslimana i pripadnika drugih vjera i ideologija. Danas najviše ubijaju muslimane. Rat u Bosni, Kosovu, Alžiru, Kašmiru, Afganistanu, Filipinima, Ceceniji i drugim mjestima je pokazao da su muslimani najvece žrtve ratova. Ateisti, sekularisti te mnogi kršcansko-židovski misionari svoje vrijeme ispunjavaju aktivnostima kojima je krajnji cilj borba protiv svega što je islamsko, te promicanje njihovih ideja. I pored svih ovih nabrojanih, tu su i munafici iz samog muslimanskog naroda koji takode daju svoj doprinos borbi protiv Islama i od kojih ummet danas trpi i zadobija najteže rane. Oni sa gore spomenutim, kao peta kolona, danonocno rade protiv Islama i muslimana.

I NAS SAMIH

Kada tome dodamo nejedinstvo muslimana upotpunjava nam se slika naše sadašnjice. Medutim, i pored svih ovih neprijatelja danas mnogi muslimani ne posvecuju pažnju i ne trude se u tome da se što bolje suprotstave i odbrane od ovog jasnog neprijatelja, nego su se zabavili onima do sebe koji su im najbliži. Bore se protiv njih, suprostavljaju im se, staju na put njihovom uticaju i radu i u tome troše svoje vrijeme i energiju. Tako da nerijetko mes'ele (pitanja) koja su riješena idžtihadom ucenjaka bivaju razlogom razilaženja i medusobne netrpeljivosti kojoj se ne nazire kraj. Kada se razgovara o ovome uglavnom saglasni su svi da ni po koju cijenu ne smiju ovakva pitanja biti razlogom podvajanja i nejedinstva. Medutim, u isti cas kada se osuduje nejedinstvo i dok se govori protiv podvajanja i razilaženja, kod mnogih ostaje briga i bojazan i šta ce biti sa njegovim mišljenjem, pravcem ili ako se radi o organizaciji ili džematu i šta ce se desiti sa simpatizerima, da li ce se povesti za nekim drugim i onda se nanovo razmišlja o tome kako bi ipak bilo lijepo kada bi se svi okupili oko “našeg” mišljenja, naše stvari, jer to je nekako najbolje. Primjer ovakvih razilaženja su razilaženja oko fikhskih pitanja. Svima je poznato da one ne smiju biti razlogom da se za nekog kaže da je grješnik, ili da je u zabludi ili pak da je novotar. Jer razilaženje oko ovoga nije razilaženje oko istine i zablude nego je razilaženje oko ispravnog i ispravnijeg. Medutim, cesto se dešava kada pored nas klanja neko ko stavlja ruke na prsa, a mi ih stavljamo na stomak ili obrnuto, da se osjeca netrpeljivost prema takvoj osobi i zaboravlja se da je to pitanje oko koga su se razišli ucenjaci, i oko kojeg su svi složni da ne ulazi u i vadžibe namaza, ili ako se radi o jedenju mesa, neki ucenjaci postavljaju više šartova da bi meso bilo halal, neki manje, i jedni i drugi imaju jake dokaze za svoje mišljenje.

OD MIŠLJENJA DO PRAVCA

Medutim, kada primjetimo da neko prakticira drugo mišljenje osjecamo nelagodnost i odmah se osuduje takav postupak. Mnogo je ovakvih ili slicnih pitanja zbog kojih nastaju nepotrebne rasprave i zbog kojih se promijeni mišljenje o bratu muslimanu samo zbog toga što je uzeo mišljenje koje je suprotno našem. Takoder, ima dosta onih koji pitanja idžtihada povezuju sa svojim pravcem u vjeri, cime se povecava razjedinjenost i nesloga kao da nije dovoljno postojece nejedinstvo muslimana i kao da se traži neki povod koji bi produbio razilaženje. Drugi primjer mes'ela oko kojih se muslimani razilaze su pitanja koja su vezana za našu stvarnost. Ovakva pitanja su podložnija za razilaženje od mes'ela koje su vezane za fikh. Jer za fikhska pitanja uglavnom postoje dokazi i opšta pravila kojima se rješavaju takva pitanja, dok o pitanjima vezanim za našu stvarnost rijetko postoji jasan i izricit tekst u Kur'anu i sunnetu koji bi doprinio rješavanju takvog problema. Svako dolazi sa svojim dokazom i mišljenjem smatrajuci da je najispravnije. Vecinu ovakvih pitanja nalazimo u stvarima koje su vezane za šerijatsku politiku.

TRI UVJETA ZA ISPRAVNU STVAR

Svako onaj koji nastoji da riješi ovakva pitanja i da zauzme ispravan stav prije toga treba da kod sebe posjeduje tri svojstva: Prvo je da dobro poznaje šerijat i njegove osnove. Kaže Allah, dž.š.: "U Knjizi Mi nismo ništa izostavili.", a kaže Poslanik, s.a.v.s., "Nisam ostavio stvar koja ce vas približiti džennetu, a udaljiti od vatre, a da vas o njoj nisam obavijestio." Dakle, obaveza je onome ko se susrece sa ovakvim pitanjima i nastoji da zauzme ispravan stav da prije toga se okiti šerijatskim znanostima. Drugo je poznavanje stvarnosti i okolnosti u kojoj je nastao problem. Nepoznavanjem stvarnosti i okolnosti pod kojim je nastala mes'ela ne može se dati ispravan sud o tom problemu, pa makar se znao i cijeli Kur'an napamet, hadis, usul i druge šerijatske znanosti, jer šerijatsko pravilo glasi: “zakljucak nad necim je izvod predocenog.” Trece je da je kod covjeka izražena sposobnost zapažanja i shvatanja problema, jer mnogi griješe upravo zato što ne shvate ispravno probleme sa kojima se susrecu.

PROSTI STAVOVI O KOMPLICIRANIM PITANJIMA

Danas kada pogledamo našu stvarnost naci cemo mnogo pitanja koja su važna za današnjicu i za koja je potrebno uložiti mnogo truda da bi se o njima donio ispravan stav. Vecina ljudi o njima govori bez poznavanja tih problema ili se upoznala djelimicno sa njima i odmah daje svoj sud, što je najcešce uzrokom podvajanja i razilaženja. Primjeri ovakvih pitanja su pitanja džihada u Afganistanu, te džemata i organizacija koje su djelovale tokom dugogodišnjeg sukoba, zatim džihad muslimana u našoj zemlji. Kod mnogih velikih alima današnjice dugo vremena to je bio predmet rasprave. Ulazak u parlament i osnivanje islamskih stranaka, zatim rad u udruženjima i organizacijama u kojima je rasprostranjeno zlo takoder su predmet rasprave. Za ovakva pitanja neophodno je dobro poznavanje šerijatskih znanosti, zatim poznavanje stvarnosti, i izražena sposobnost zapažanja i shvatanja tih problema. Ovakvim pitanjima treba idžtihada i ona ne mogu i ne smiju biti razlogom razilaženja i odvajanja jednih od drugih. Dakle, pitanja koja su vezana za stvarnost zahtijevaju medusobno razumijevanje i udaljenost od bilo kakvog obracunavanja i sukoba sa neistomišljenicima, ili da budu razlogom prijateljevanja ili odricanja.

METODE DAVETA-KAMEN SPOTICANJA

Treca vrsta pitanja oko kojih je cesto razilaženje su pitanja da've, pozivanja u Allahovu, dž.š., vjeru. Pored toga što se svi slažu da je pozivanje u Allahovu, dž.š., vjeru vadžib, (obaveza) nalazimo kod onih koji pozivaju u Islam i koji su iste akide razilaženje i neslaganje u mnogim pitanjima. Pitanje džemata i organizacija koje rade na da'vi davanje prednosti jednih nad drugima, zatim pristrasnost sljedbenika tih džemata, te razilaženje oko sredstava koja se koriste, jesu li ta sredstva odredena i uvijek ista, tj. da li nam je dozvoljeno koristiti samo ona sredstva koja su koristili poslanici u svom pozivanju ili su ta sredstva pitanja idžtihada, tj. pravo svakog pojedinca je da koristi bilo koje sredstvo koje je korisno, a koje nije zabranjeno šerijatskim dokazom, zatim pitanje prioriteta u da'vi sa cime poceti i cemu dati prednost u pitanjima koja su ostavljena na slobodni izbor. Ovi i prije navedeni primjeri su pitanja oko kojih se daije, oni koji pozivaju u Allahovu, dž.š., vjeru, te studenti islamskih univerziteta nekada razilaze i koji bivaju razlogom cijepanja saffa i rušenja jedinstva medu muslimanima i naravno, neizbježne su posljedice koje proizilaze iz ovoga i na koje je potrebno ukazati.

ODGOVARANJE BEZ KRAJA

Od tih posljedica je iskvarenost srca, u srca se uvlaci mržnja i netrpeljivost, te prezir prema drugima i loše mišljenje. Zatim u ovome se izgubi puno dragocjenog vremena koje je blago svakog vjernika, tako da ima dosta onih koji potroše više vremena u rekla-kazala i u govoru o nekoj orgnizaciji nego što ga provode u ucenju Kur'ana i sunneta Poslanika, s.a.v.s. Takoder od posljedica je i gubljenje snage koju nam je Allah, dž.š., podario kao što nas o tome obavještava Allah, dž.š., u suri ’Enfal: ’I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali. Koliko samo ima onih koji pišu i prevode knjige s ciljem da bi odgovorili nekome i iznijeli svoj stav u vezi sa nekom mes'elom iz fikha ili akide i koji dokazuju da je ovaj drugi pogriješio i da je njegovo ispravno. Naravno malo ko ostane ravnodušan i ništa ne poduzme tako da se iznova pocinje sa pisanjem i odgovaranjem i tako se nastavlja sa time ne naziruci mu kraja.