KAD SE NE STIDIŠ, RADI ŠTA HOCEŠ
Imam El-Džunejd ibn Muhamed kaže da je stid svijest o Allahovim blagodatima i o sopstvenom uskracivanju u zahvali na tim blagodatima i u ibadetima, tako da se stanje izmedu te dvije stvari naziva stidom, a suština stida je u tome da odvraca od svega što je ružno, kao i od uskracivanja prava drugoga.
Kaže hafiz El-Munavi: "Postoje dvije vrste stida: duševni, sa kojim je svaka duša stvorena, poput stida od otkrivanja stidnih mjesta ili stida od polnog opcenja pred drugim ljudima, i imanski stid, a to je stid koji zabranjuje muslimanu da cini zabranjena djela zbog straha od Allaha, s.v.t.."
U objašnjenju ovog kratkog hadisa, koji i pored svoje kratkoce sadrži brojne pouke, ucenjaci su rekli dvije stvari:
Drugo znacenje hadisa je: Ukoliko se za djelo koje želiš da pociniš na stidiš, niti od Allaha, s.v.t. , niti od ljudi, zato što je to ibadet, plemenito djelo ili neka prosta i prirodna dozvoljena stvar, onda to i uradi. Kaže imam Ibnul-Kajim u svojoj knjizi "Ed-da'u ved-deva'u": "Znacenje po prvom govoru uleme je prijetnja kao i u govoru Allaha s.v.t. kada se obraca nevjernicima: "...Radite šta hocete, On, zaista, vidi šta vi radite." (Prijevod znacenja - Fussilet, 40.), a po drugom govoru je dozvola za rad. Nije dozvoljeno razumijevati i tumaciti ovaj hadis sa oba znacenja istovremeno, zato što se prijetnja i dozvoljavanje medusobno negiraju." Takoder kaže u knjizi "Medaridus - salikin": "Prvo tumacenje je ispravnije i ono je govor vecine uleme."
Stid je kljuc svakog dobra, zato što je to osobina koja covjeka najviše odvraca od pokvarenosti i upadanja u grijehe. Pored toga, to je i osobina koja nagoni na cinjenje dobrih i plemenitih stvari, a Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Stid ne dolazi osim sa dobrom," (mutefekun alejhi) a u drugom rivajetu: "Stid je svako dobro."
Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Stid i iman su uvijek jedno pored drugog, pa ako jednog nestane, nestace i drugog." (Hakim)
Kaže Kadi Ijjad el-Malikijj: "Stid je dio imana zato što može biti stecen kao i ostala dobra djela. Ponekad stid može biti uroden, ali njegova primjena u skladu sa Šerijatom zahtijeva sticanje znanja i iskustva tako da i po tome biva od imana. Poneko može reci, znajuci da je svojstvo imana da odvraca od grijeha i nagoni na dobro: "Kako to, a vidimo neke nevjernike koji pri sebi imaju stida?" Na ovo pitanje je odgovorio imam Ibn Kutejbe sljedecim rijecima: "Zaista stid sprjecava svoga vlasnika da cini grijehe kao što ga i iman sprecava, pa je zbog toga i nazvan imanom. Stid je temelj bogobojaznosti i pocetak imana, ali prisutnost pocetka neke stvari ne znaci i prisutnost te stvari, kao što ni temelj ne cini zgradu. Naravno da prisutnost temelja ili pocetka neke stvari ukazuje na to da je i ta stvar skoro prisutna, ali nemoj da te zavaraju neki nevjernici koji posjeduju nešto stida, zato što nema toga na dunjaluku kome nije dato nešto stida, i samo njihova nemarnost ih sprjecava da u njima izraste stablo imana, tako da je stidljivi nevjernik poput onoga koji je skoro prošao kroz vrata, ali još uvijek nije ušao."
Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Zaista je Allah Stidljiv i Plemenit. On se stidi da ruke Njegovog roba, koji ih je podigao prema Njemu, vrati prazne i izjalovljene." (Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže)
Kaže imam Ibnul-Kajjim: "Što se tice stida Allaha, s.v.t., od Njegova roba to je drugacija vrsta stida koja se ne može shvatiti, niti razum može pojmiti na koji nacin se odvija. A On je zaista Stidljiv, i Plemenit, i Dobrocinitelj, i Darežljiv i Uzvišen. On je Onaj Koji se stidi Svoga roba koji digne svoje ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne, i On je Onaj Koji se stidi da kazni svoga roba koji je osijedio u Islamu."
Stid je osobina draga Allahu, s.v.t., i drag Mu je onaj ko je posjeduje.
Stid je najljepša odjeCa kojom se Covjek moŽe ukrasiti
Stid je jedna od najvažnijih osobina poslanika i od najvažnijih stvari kojima su pozivali.
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Musa, a.s., je bio veoma stidljiv covjek, koji se uvijek pokrivao tako da se od njegove kože nije moglo ništa vidjeti cega bi se stidio." (Ahmed, Buharija i Tirmizi).
Stid je islamska osobina
KORISTI I PLODOVI STIDA
cinjenje svakog oblika pokornosti prema Allahu, s.v.t. iz ljubavi prema Njemu, iz želje za onim što je kod Njega i iz stida zbog našeg uskracivanja u ibadetima prema Njemu. Kako da se ne stidimo zbog našeg uskracivanja u ibadetima prema Njemu kada vidimo meleke koji Mu nikada nepokornosti ne uciniše, niti im je dosta sedžde i tesbiha, a još ce na Sudnjem danu reci: "Slavljen neka si Ti! Nismo te obožavali onako kako si Ti dostojan."
a. Srce postaje mrtvo. Kaže Omer el-Faruk, r.a.: "Ciji stid opadne, opašce i njegova pobožnost, a cija pobožnost opadne, njegovo srce ce umrijeti."
c. Pomanjkanje stida je od znakova nesrece, kao što kaže "pobožnjak dvaju harema" Fudajl ibn Ijjad: "Pet stvari su znakovi nasrece: Tvrdo srce, oci koje ne placu iz straha od Allaha, s.v.t., pomanjkanje stida, želja za dunjalukom i dugo nadanje (tj. mišljenje da je smrt daleko)."
e. Ulazak u vatru, zato što je izmedu pomanjkanja stida i cinjenja grijeha veoma jaka veza, tako da svako od to dvoje vodi ka onome drugom. Kaže hafiz Ibn Hibban: "Kada se covjek drži stida, tada su uzroci dobra pri njemu, a bestidnik ako se drži razvratnosti je uskracen prisutnosti dobra, a svako zlo mu postaje blisko zato što je stid brana izmedu covjeka i svega prezrenog. Upravo sa snagom stida smanjuje se i covjekov pristup svemu prezrenom, a sa slabljenjem stida svako zlo ce ciniti još više."
Kaže imam Ibnul-Kajjim: "Od kazne grješnicima je i odlazak stida koji predstavlja supstancu života srca i koji je osnova svakog dobra, pa tako odlazak stida predstavlja odlazak svakog dobra. Do mene je dopro sahih hadis: "Stid je svako dobro," a smisao je u tome da grijesi slabe covjekov stid toliko da ga možda potpuno nestane tako da se covjek ne osvrce na znanje drugih o njegovom lošem stanju ili na to što ga oni gledaju. Kada covjek zapadne u ovo stanje, tada je ostalo vrlo malo nade za njegov oporavak, a ko nema stida, on je mrtvac na dunjaluku, a nesrecnik na Ahiretu."
Pohvalan stid je onaj stid koji odvraca od svega što je ružno i koji zabranjuje uskracivanje tudih prava. Ovaj stid se poznaje po svojim plodovima: ukoliko prouzrokuje dobro onda je pohvalan, a ukoliko prouzrokuje zlo onda je to samo slabost i posljedica šejtanskog uplitanja, poput stida zbog kojeg se krije istina ili narušavaju tuda prava. Kaže Allah, s.v.t.: "I u Poslaniku vam je dat najbolji uzor," i kaže Poslanik, s.a.v.s.: "....a najbolja uputa je Muhamedova uputa...", pa kaže imam Sufjan ibn Ujejne: " Poslanik, s.a.v.s., je najbolje mjerilo i prema njemu se porede sve stvari: Prema njegovom ponašanju, životu i uputi, pa ako se poklapaju, onda su istina, a ako se razilaze, onda su batil."
I pored visokog položaja koji daje stidu, Islam zabranjuje stid na nekim mjestima, a sve to zbog štete, zakidanja prava i kršenja Allahovih granica koji se dešavaju zbog stida u tim prilikama. Gledajuci ashabe koji su bili primjer u stidu, vidimo da se oni nisu stidjeli u dostavljanju šerijatskih propisa prilikom poducavanja drugih ljudi. To su preuzeli od Poslanika, s.a.v.s., koji im je rekao jednog dana: "Ja vas poducavam kao što roditelj poducava svoje dijete: "Kada dodete u "gait", ne okrecite se kibli licem, a ni ledima (gait-mjesto udaljeno od kuca i namijenjeno za obavljanje nužde)." (Ebu Davud i Ibn Madže)
Ovakve su bile i majke mu'mina kako prenosi Seid ibn Musejjib da je Ebu Musa el-Ešari rekao Aiši, r.a.: "Hocu da te nešto pitam, ali se stidim." Ona rece: "Pitaj i ne stidi se, jer ja sam tvoja majka." Pa ju je pitao o covjeku koji opci sa svojom ženom, ali ne polucira, na šta mu ona rece: "Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Ako se polni organi spoje, kupanje postaje obavezno." (Ahmed, Muslim i Tirmizi)
Da se muškarac rukuje sa ženom kojoj nije mahrem tvrdeci da to radi zbog stida od nje. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Da neko od vas bude uboden iglom u glavu, bolje mu je nego da dotakne ženu koja mu nije dozvoljena." (Taberani, Bejheki, a Albani kaže da je sahih)
Da neko dopusti nerazumnom covjeku da troši njegov novac stideci se da mu to zabrani. Od Ebu Musaa el-Ešarije, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Trojica ce prizivati Allaha, s.v.t., pa im se nece odazvati: Covjek cija ce žena biti pokvarena, pa je on ne pusti, covjek koji ce imati neki imetak kod drugog covjeka, pa ne uzme svjedoke za to i covjek koji da nerazumnom covjeku svoj imetak, a Allah, s.v.t., je rekao: "I ne dajite nerazumnim ljudima vaše imetke." (Hakim, a Albani kaže da je sahih)
Neustajanje iz sijela u kome se vodi beskoristan i lažan govor, ili što je još gore, sijela u kome se napada vjera, ismijava Allah, s.v.t., Njegovi ajeti ili Poslanik, s.a.v.s.. Kaže Uzvišeni: "0n vam je vec u Knjizi objavio: kad cujete da Allahove rijeci poricu i da im se rugaju, ne sjedite sa onima koji to cine dok ne stupe u drugi govor, inace, bicete kao i oni." (Prijevod znacenja - En-Nisa, 140.)