ebu hanife doprinos hadiskoj znanosti

Šefik Kurdić | Novi Horizonti br/str. 9

Velikani hadiske znanosti



Ebu Hanife bio je islamski genije. Superiorna inteligencija, suptilna pobožnost i poslovicna strpljivost svrstavaju ga u najvece umove koje je iznjedrila islamska povijest. Ljubav prema znanju, napose rješavanju šerijatsko-pravnih enigmi, ucinice ga nezaobilaznim izvorom u islamskim naucnim krugovima i s pravom ce biti prozvan El-Imamu-l-a'zam/Najveci imam. Ebu Hanifin doprinos hadiskoj znanosti bio je veoma znacajan. Medutim, u islamskoj literaturi nailazimo na kontradiktorne stavove kada je u pitanju njegov doprinos ovoj znacajnoj islamskoj disciplini. Zato cemo u ovom radu, uz neophodne podatke iz njegove biografije, potcrtati i njegov ogroman doprinos hadisu i hadiskoj znanosti.

Ebu Hanifino znanje i inteligencija ostali su paradigmaticni sve do danas. To najbolje ilustriraju rijeci Alije b. Asima, koji kaže: Ebu Hanifina inteligencija bi prevagnula ako bi se mjerila sa inteligencijom ostalih stanovnika Zemlje!
Konstatacija Jezida b. Haruna slicna je prethodnoj. On kaže: Sreo sam mnoge ucenjake, ali od Ebu Hanife nisam vidio inteligentnijeg, vrednijeg i pobožnijeg!
Šeddad b. Hakim veli: Nisam vidio znanijeg od Ebu Hanife!


Otuda poznati islamski ucenjak Abdullah b. el-Mubarek priznaje: Da me Allah nije pomogao sa Ebu Hanifom i Sufjanom es-Sevrijem, bio bih kao i ostali ljudi!
Hudžr b. Abdu-l-Džebbar prenosi da je jednom prilikom Kasim b. Ma'n upitan: Želiš li biti Ebu Hanifin ucenik, obzirom da nijedan naucni kružok nije jaci niti korisniji od njegovog? Kasim ga je zamolio da ga odvede Ebu Hanifi. Kada se u to uvjerio, postao je njegov ucenik, a kasnije je govorio: Nisam sreo nikoga poput njega! Ebu Hanife bio je islamski genije. Superiorna inteligencija, suptilna pobožnost i poslovicna strpljivost svrstavaju ga u najvece umove koje je iznjedrila islamska povijest. Ljubav prema znanju, napose rješavanju šerijatsko-pravnih enigmi, ucinice ga nezaobilaznim izvorom u islamskim naucnim krugovima i s pravom ce biti prozvan El-Imamu-l-a'zam/Najveci imam.

Ebu Hanifin doprinos hadiskoj znanosti bio je veoma znacajan. Medutim, u islamskoj literaturi nailazimo na kontradiktorne stavove kada je u pitanju njegov doprinos ovoj znacajnoj islamskoj disciplini. Zato cemo u ovom radu, uz neophodne podatke iz njegove biografije, potcrtati i njegov ogroman doprinos hadisu i hadiskoj znanosti.
Ebu Hanife živio je sedamdeset godina u pokornosti Allahu kroz ucenje, poucavanje drugih, namaz, post, širokogrudost, darežljivost i brojne druge moralne vrednote koje su ga krasile za njegova plodna života. Ovom prilikom spomenucemo samo neke vrline kojima je bio obasut:


Nije, onda, cudo kada je imam Malik na upit imama Šafije: Da li si sreo Ebu Hanifu?, odgovorio: Vidio sam covjeka koji je imao tako jake argumente da, kada bi htio nekoga ubijediti da je najobicniji stub od cistoga zlata, on bi to, doista, mogao uciniti!
Prethodna izreka cini nan se sasvim bliskom predaji po kojoj Ebu Hanife nikada u diskusiji i dijalogu nije bio nadmašen niti pobijeden!
Tajna njegovog poslovicnog znanja, možemo slobodno reci, krije se u cinjenici koju spominje Rebi' b. Junus, koji kaže: “Ebu Hanife je jednoga dana ušao kod halife El-Mensura kod koga je vec sjedio Isa b. Musa, koji se obratio halifi: Ovo je danas najveci ucenjak na svijetu! Halifa ga je upitao: Nu'mane, od koga si uzimao znanje? On je odgovorio: Uzimao sam od Omerovih, r.a, ucenika a oni od njega, od Alijinih, r.a, ucenika a oni od njega, od ucenika Abdullaha b. Abbasa, r.a, a oni od njega, a zar je na Zemlji za vrijeme Abdullaha b. Abbasa. r.a, bilo znanijeg od njega?! Tada je halifa priznao da ga je uvjerio u utemeljenost svoga znanja! “

Koliko je Ebu Hanife bio respektiran i od strane uleme svoga vremena, najbolje ilustrira sljedeci dogadaj. Kada jeEbu Hanife došao na jedan naucni skup, Sufjan es-Sevri ustao je, zagrlio ga i smjestio ga ispred sebe, što su osudili Abdullah b. Idris i Ebu Bekr b. Ajjaš. Kada je skup završen, oni su iznenadeni pitali Sufjana kako je mogao on, kao predstavnik hadiske škole, ukazati takvu pocast jednom predstavniku racionalne škole/Ehlu-r-re'j, koju predstavlja Ebu Hanife?! On im je odgovorio: Zašto me kritikujete zbog toga?! Ebu Hanife je covjek sa velikim naucnim dignitetom! Ako pred njim ne bih ustao radi njegovog znanja, ustao bih, onda, radi njegovih godina! Ako ne bih ustao zato što je stariji, ustao bih radi njegovog fikha! A ako ne bih ustao ni radi njegovog fikha, onda bih ustao radi njegove pobožnosti!!! Ibn Ajjaš je, nakon toga, izjavio: Sufjan mi je ovim zatvorio usta, tako da mu na to ništa nisam imao reci! Ne cudi onda što je Ibn Ajjaš, nakon što je upoznao Ebu Hanifine kvalitete, izjavio: Ebu Hanife je najvredniji covjek svoga vremena!


Ocito je da je Ebu Hanife svoj izuzetno veliki znanstveni opus ostvario metodom duge šutnje i stalnog meditiranja, kao što primjecuje Šerik en-Neha'i: Ebu Hanife je puno šutio, konstantno razmišljao i vrlo malo govorio sa ljudima!
O Ebu Hanifinom znanju najbolje se izrazio Ibn Džurejdž kada je, pogoden viješcu o njegovoj smrti, izjavio: Koje je znanje sa njim otišlo?!
Fikh – islamsko pravo

Ebu Hanife predstavlja, bez sumnje, jednog od najvecih islamskih pravnika koje je povijest iznjedrila. On je najstariji od cetverice najpoznatijih fakiha. Svi oni ucili su od njega. Nije, onda, cudo što je imam Šafija izjavio: Ljudima je neophodan Ebu Hanifin fikh!
On je zajedno sa svojim ucenicima, koji ce kasnije i sami postati islamski autoriteti u raznim islamskim disciplinama, razmatrao i riješio 1.270.000 šerijatsko-pravnih pitanja.
Abdullah b. el-Mubarek kaže: Sreo sam najpobožnijeg, najbogobojaznijeg, najznanijeg i u fikhu najjaceg covjeka: najpobožniji covjek je Abdulaziz b. Ebi Davud, najbogobojazniji je Fudajl b. Ijad, najznaniji je Sufjan es-Sevri, a u šerijatskom pravu najjaci je Ebu Hanife! U toj oblasti nisam sreo slicnog njemu!

Jednom prilikom Abdullah b. el-Mubarek bio je upitan: Ko je veci islamski pravnik fakih (Malik ili Ebu Hanife)? Odgovorio je: Ebu Hanife!
Mulejh b. Veki'a kaže da je cuo svoga oca kako istice: Nisam sreo veceg fakiha od Ebu Hanife. Takode, nisam sreo nikoga da ljepše klanja od njega!
Slicnu konstataciju bilježi i Harun b. Se'id od Imama Šafije: Nisam našao nikog jaceg u fikhu od Ebu Hanife!
Nadr b. Šumjel primjecuje: Ljudi su spavali u fikhu, dok ih nije probudio Ebu Hanife!
Ibn Kesir navodi izuzetne pohvale na racun ovog genija, koje su izgovorila ta dvojica islamskih velikana: Sufjan es-Sevri i Abdullaha b. el-Mubarek. Oni tvrde: Ebu Hanife bio je najveci pravnik na Zemlji u svoje vrijeme!
Hafs b. Gijas interesantno zakljucuje: Ebu Hanifin fikh tanahniji je i prefinjeniji od poezije! Njemu mahanu samo neznalica može naci!
Jahja b. Se'id el-Kattan, poznati hadiski ekspert, izjavljuje: Ne možemo Allahu lagati! Ništa ljepše nismo culi od Ebu Hanifinog mišljenja i promišljanja. Najveci dio njegovog promišljanja mi smo usvojili!


Mu'ammer kaže: Ne poznajem covjeka da ljepše obrazlaže fikh, da ga bolje poznaje i da se bolje snalazi u analogiji od Ebu Hanife!
Mišljenje slicno prethodno iskazanim imao je i Ibn Ebi Dža'fer er-Razi, koji je rekao: Nisam sreo veceg fakiha, niti pobožnijeg covjeka od Ebu Hanife!
Poznati islamski pravnik Mis'ar b. Kidam, priznaje: Samo sam dvojici ljudi u Kufi zavidio: Ebu Hanifi zbog njegovog fikha i Hasanu b. Salihu zbog njegovog zuhda/odricanja od ovoga svijeta!
Sufjan b. Ujejne, poznati islamski ucenjak, kaže: Dvije stvari prevazilaze okvire i granice Kufe, osvjetljavajuci svjetske horizonte. To su: Hamzin kiraet i Ebu Hanifin fikh!

Hasan b. Ali veli: Cuo sam kada je jedan covjek upitao Jezid b. Haruna: Halide, ko je najveci fakih kojeg si sreo? Odgovorio je: Ebu Hanife!
Ibn Mubarek zakljucuje: Ako iko ima pravo da kaže svoje mišljenje, onda najvece pravo na to ima Ebu Hanife!
Muhammed b. Bišr kaže: Bio sam kod Sufjana es-Sevrija koji me je upitao: Odakle dolaziš? Odgovorio sam: Dolazim od Ebu Hanife! On mi rece: Došao si od najveceg fakiha na Zemlji!



Pobožnost

Ebu Hanifina pobožnost i bogobojaznost ispunila je brojne stranice u islamskoj literaturi. Po tome je bio prepoznatljiv u svom vremenu. Abdullah b. el-Mubarek kaže: Kada sam stigao u Kufu, pitao sam za najpobožnijeg covjeka, pa su mi odgovorili da je to Ebu Hanife! Identicna predaja bilježi se i od Hasana b. Muhammeda el-Lejsija.
Islamski ucenjaci sa krajnjim respektom govore o toj njegovoj pobožnosti, koja se danju manifestirala kroz namaz, post znanje, saznavanje, predavanja i dr, a nocu kroz dobrovoljni namaz, dove popracene skrušenošcu i placom, ucenje Kur’ana i duboko razmišljanje o kur’anskim ajetima i brojnim fikhskim pitanjima i neriješenim enigmama. Otuda je njegovo lice svijetlilo nurom imana, kao što primjecuje veliki islamski ucenjak Jahja b. Se'id el-Kattan, koji veli: Sjedili smo sa Ebu Hanifom i slušali ga. Kada bih uputio pogled ka Ebu Hanifi, na njegovom licu vidio sam, tako mi Allaha, da se boji Allaha!

Išcitavajuci islamsku literaturu istraživac ce primijetiti da se brojne izreke islamskih ucenjaka o vrlinama ovog velikana granice sa gotovo nemogucim. U pocetku sam mislio da se radi o mezhebskoj pristrasnosti. Medutim, kada se konsultiraju djela najvecih islamskih ucenjaka koji ne pripadaju hanefijskom mezhebu, kao što su Hatib el-Bagdadi, Ez-Zehebi, Ibn Kesir, Ibn Hadžer el-Askalani, sve hafizi u hadisu, dolazi se do zakljucka da je Ebu Hanife, doista, bio osoba izuzetnih vrlina i kvaliteta, koje uvažavaju i isticu i pripadnici drugih mezheba!
O ovom segmentu njegovog života, za ovu priliku, izdvojicemo samo nekoliko recenica koje ce biti sasvim dovoljne da onima koji ga uvažavaju potvrde lijepo mišljenje o njemu, a skepticima da rasprši sumnje koje su vremenom, iz neznanja ili zavisti, nataložene!


Sufjan b. Ujejne kaže: Allah se smilovao Ebu Hanifi. Puno je klanjao. Na drugom mjestu, veli: U naše doba u Mekku nije ušla osoba sa više namaza od Ebu Hanife!
Jahja b. Ejjub ez-Zahid kaže: Ebu Hanife uopce nocu nije spavao! Zbog njegovog dugog, mirnog i skrušenog stajanja u namazu, prozvan je, kako bilježi Ebu Asim en-Nebil, stubom/veted.
Hafs b. Abdurrahman veli: Ebu Hanife je oživljavao noc tako što bi proucio kompletan Kur'an na jednom rekjatu! To je radio punih trideset godina! Ovu konstataciju u slicnoj verziji prenosi i Zafir b. Sulejman.
Esed b. Omer istice: Ebu Hanife klanjao je sabah-namaz sa jacijskim abdestom cetrdeset godina! Gotovo svaku noc bi proucio cijeli Kur'an na jednom rekjatu! Toliko bi plakao nocu da bi ga susjedi sažaljevali! Bilježi se da je proucio kompletan Kur'an sedam hiljada puta na mjestu gdje ce umrijeti! Hafiz Ibn Kesir navodi da to nije ucinio sedam hiljada vec sedamdeset hiljada puta!!!

Ebu-l-Džuvejrija konstatira: Družio sam se sa Hammadom b. Ebi Sulejmanom, Muharib b. Desarom, Alkamom b. Mersadom, Avn b. Abdullahom i Ebu Hanifom. Nisam primijetio da iko od njih ljepše provodi noc u ibadetu od Ebu Hanife! Družio sam se sa njim mjesecima i nisam primijetio da je ikada tokom noci zaspao!
Uz veliku skrušenost za vrijeme namaza, što je bila prepoznatljiva karakteristika ovog velikana, Ebu Hanife je, kako navodi Ebu Jahja el-Hemmani, uljepšavao svoju odjecu, cešljao bradu i namirisavao se, ukazujuci time pocast namazu kroz koji se manifestira direktni kontakt sa Gospodarom svjetova!


Kada je ovahj velikan umro, zatraženo je od Ebu Amareta da ga okupa, što je on i ucinio, a nakon gusula, u prisustvu Ebu Hanifinog sina Hammada, koji i prenosi njegove rijeci, rekao sljedece: Allah ti se smilovao i oprostio ti! Postio si trideset godina i nisi zaspao u toku noci cetrdeset godina!
Ocito je da se se radi o Davudovom, a.s. postu, kada se jedan dan jede a drugi posti. Kada je u pitanju spavanje koje je neophodno za zdravlje i život svake osobe, treba naglasiti da se u islamu prakticira tzv. kajlula/odmor i spavanje izmedu podne i ikindije-namaza. Ocito je da je taj odmor bio sasvim dovoljan Ebu Hanifi da noc provede u intenzivnom ibadetu!

On je, iako to nama nemoguce izgleda, znao, kako tvrdi Jahja b. Nasr, prouciti u toku mubarek-ramazana šezdeset puta kompletan Kur'an!!!
Ahmed b. Junus prenosi da je cuo Zaidu koji kaže: Klanjao sam jaciju-namaz zajedno sa Ebu Hanifom u njegovoj džamiji. Želio sam, nakon namaza, ostati sa njim kako bih ga upitao za neka šerijatsko-pravna rješenja. Kada su se ljudi razišli, on je poceo klanjati nafilu-namaz i kada je došao do ajeta: (… pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sacuvao) , cekao sam dok završi namaz. Medutim, on je ponavljao ovaj ajet sve dok mujezin nije zaucio ezan za sabah-namaz.


Jezid b. Kumejt tvrdi da se Ebu Hanife izuzetno puno sjecao svoga Gospodara. Bojazan od Allaha bila je njegova prepoznatljiva crta. Tako je, jednom prilikom, tvrdi on, jaciju-namaz predvodio Ali b. Husejn, mujezin, koji je na jednom rekjatu ucio suru Ez-Zilzal. Za njim je klanjao Ebu Hanife. Nakon namaza, narod se razišao a Ebu Hanife je sjedio na mjestu gdje je klanjao namaz razmišljajuci, duboko dišuci i uzdišuci! Izišao sam polahko iz džamije da me ne primijeti i da ga ne ometam, ostavivši svjetiljku/lampu u kojoj je preostalo još samo malo gasa. Kada sam došao na sabah-namaz, svjetiljka se bila ugasila a Ebu Hanife, stojeci u mraku obracao se Allahu Milostivom: O Ti koji nagraduješ i za najmanji atom dobra i koji kažnjavaš i za najmanji atom zla, spasi Nu'mana, Svoga roba, od vatre i onoga što njoj približava i uvedi ga u prostranstvo Svoje milosti!
Kasim b. Me'in veli: Ebu Hanife je citavu noc, klanjajuci nocni-namaz, ponavljao ajet: (Medutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorci,) placuci i skrušeno moleci!

Mali broj osoba, kako navode islamski izvori, imao je cast i srecu prouciti cijeli Kur'an u unutrašnjosti Kjabe. Medu pocašcenima bio je i Ebu Hanife. Haridže b. Mus'ab kaže: Cetverica imama proucili su kompletan Kur'an u Kjabi. To su: Osman b. Affan, Temim ed-Dari, Se'id b. Džubejr i Ebu Hanife!
Kada bi se našao u Mekki, najveci dio svog vremena provodio je uz Kjabu, a posebno u tavafu. Tako Ebu Muti' bilježi: Kada sam bio u Mekki, kad god sam u toku noci prišao Kjabi, zatekao sam Ebu Hanifu i Sufjana es-Sevrija kako tavaf cine! Zuhd
Ebu Hanife je brojnim primjerima pokazao da je više težio ahiretu nego dunjaluku i time jasno potvrdio da je na najbolji nacin definirao i jedan i drugi svijet. Nije, onda, cudno što je s lahkocom odbijao dunjalucke funkcije i položaje. Naime, ni po koju cijenu nije ih htio prihvatati, shvatajuci njihovu zavodljivost i iskušenje pred kojim se može podleci i izgubiti vjecnost.


Otuda je Ebu Hanife odbio biti kadija Kufe, a kasnije,na nagovor halife El-Mensura i vrhovni kadija u Bagdadu, zbog cega je bio bicevan i zatvoren. Vecina historicara slaže se da je umro u zatvoru, upravo zbog toga što je odbio primiti ponudeni položaj bagadskog kadije.

Dajuci prednost ahiretu nad dunjalukom odbio je tu cast i funkciju, jer je sudstvo blisko vladarima, a sudije ce biti proživljavane u društvu vladara. No,on je želio ostati u skupini uleme, koja ce biti proživljavana u društvu vjerovjesnika. Ebu Hanife bice, kako primjecuje dr. Mustafa eš-Šek'a, u procelju takve skupine!!!
Er-Rebi' b. Asim kaže: Jezid b. Omer b. Hubejre tražio je od mene da mu dovedem Ebu Hanifu kako bi ga postavio nadzornikom nad Bejtu-l-malom/državnom blagajnom, što je on odbio i za to dobio dvadeset udaraca bicem! Imam El-Gazali, citirajuci ovaj primjer, napominje: Pogledaj kako je bježao od položaja, pa i po cijenu kažnjavanja! Izabrao je dunjalucku kaznu u odnosu na ahiretsku!


Jednom prilikom Eu Hanife spomenut je u prisustvu cuvenog Abdullaha b. el-Mubareka, koji je, tada kazao: Vi spominjete covjeka kome je ponuden dunjaluk sa svim svojim ljepotama, pa ga je on ostavio!

Ebu Hanife je, cuvajuci se dunjaluckog zavodenja, cak odbijao primati i hedije! Halifa El-Mensur mu je jedanput poslao hediju u iznosu od 10.000 dirhema i jednu mladu djevojku/džariju, što je Ebu Hanife odbio. S jedne strane, plašeci se da to ne bi utjecalo na njegove fetve i šerijatsko-pravna rješenja, a s druge strane, smatrao je da je novac vladara došao na haram nacin. Ebu Hanife je, kao malo ko u njegovo vrijeme, bio poznat po tome što se cuvao sumnjivog novca i nesigurne zarade.
Jednom prilikom Ebu Hanife je, na doista mudar i dosjetljiv nacin, riješio spor izmedu halife El-Mensura i njegove supruge.Ona mu je zato poslala bogatu hediju, koju je on vratio uz komentar: Poselamite suprugu halife El-Mensura i recite da sam ja to riješio u ime Allaha Uzvišenog, braneci svoju vjeru. Nisam to cinio da bih se nekome približio ili udvorio!!!


U savjetima svome uceniku Ebu Jusufu on približavanje vlastima usporeduje sa vatrom i savjetuje mu: ...Ophodi se sa njima kao s vatrom: koristi se, ako vec moraš, onoliko koliko ti je neophodno, a onda se udalji!
Druge Ebu Hanifine vrline

Nemoguce je navesti sve vrline ovog velikana, onako kako ih bilježe islamski izvori. Ne zna se koja je,od vrlina koje mu se pripisuju, bila blistavija: da li njegova ucenost, oštroumnost, memorija, pobožnost, darežljivost, blagost ili duhovna suptilnost. Da bismo znali vrednovati Ebu Hanifin karakter i visokomoralne kvalitete dovoljno je navesti jednu njegovu, danas inace veoma rijetku osobinu, izbjegavanje ogovaranja. Po toj osobini, izmedu ostalog, bio je poznat veliki imam.
Jednom prilikom obratio mu se neki covjek, govoreci: Cuo sam da ljudi iza vaših leda govore o vama veoma ružne stvari, medutim, ja nikada nisam cuo da ste vi o nekome, iza njegovih leda, bilo šta ružno rekli! Odgovorio je samo: To je Allahova milost, koju On podari onome koga voli!

Nije ogovarao cak ni svoje neprijatelje. Hatib el-Bagdadi navodi predaju u kojoj spominje da se Abdullah b. el-Mubarek obratio Sufjanu es-Sevriju: Ebu Abdullahu, koliko je Ebu Hanife daleko od ogovaranja! Nikada ga nisam cuo da ogovara cak ni neprijatelja!!! Sufjan mu je odgovorio: Tako mi Allaha, on je toliko pametan da tim cinom nije htio uništiti svoja dobra djela!
Zadovoljimo se, ovom prilikom, spominjenjem samo nekih karakteristika ovog vrsnog islamskog znalca

!

/nastavice se, inša-Allah/