"biti musliman je-lahko"

Nermin Kraljic | Saff br/str. 41

Razgovarali smo sa Hasanom Haackeom, prvim covjekom Njemacke muslimanske lige iz Hamburga i osnivacem Islamskog instituta u Berlinu. Tokom našeg boravka u Berlinu, gosp. Haacke je bio od velike pomoci pružajuci nam neophodne informacije i bratsku susretljivost



"Mislim da muslimani u Njemackoj nisu ravnopravni sa drugima koji tu žive. Npr., klanje po islamskim propisima ovdje nije dozvoljeno. S druge strane, slican cin je dozvoljen Jevrejima, jer je njima tako nešto zabranjivano u vrijeme nacista, pa njemacke vlasti danas imaju jak pritisak s te strane. Muslimani tada nisu prošli kroz konclogore, pa im se danas zabranjuje štošta. Muslimani ne mogu imati islamske lekcije u školi na nacin kako to, recimo, imaju kršcani. Moguce je dobiti slobodne sate na poslu za odlazak u džamiju samo kad su praznici, ako poslodavac ima razumijevanja, i ni tada se uglavnom ne dopušta da odsustvo traje citav dan. “



U prijateljskoj atmosferi njegovog doma razgovarali smo o položaju muslimana, u prvom redu Nijemaca, u ovoj zemlji.


Saff: Recite nam, ukratko, otkud Islam i muslimani u Njemackoj?

H. Haacke: "Muslimanska vjerska zajednica u Njemackoj ima relativno kratku historiju. Do 60-ih godina broj muslimana u Njemackoj bio je zanemarljiv. Broj muslimana naglo je porastao kada su muslimani iz drugih zemalja, prvenstveno iz Turske, došli u Njemacku da rade. Oni su mahom ostajali, sklapali brakove, radali djecu, pa tako imamo i generacije Turaka koji su rodeni i odrasli u Njemackoj i svoj identitet ne mogu odvojiti od ove zemlje. Od 70-ih godina javlja se i veci broj muslimana sa njemackim državljanstvom, jer su se, uz tada neveliki broj etnickih Nijemaca, na istom spisku našli i Turci koji su stekli pravo na državljanstvo. Sve u svemu, muslimani su danas brojni, zapravo muslimani su najveca vjerska manjina u državi."


Saff: Kako su muslimani u Njemackoj organizirani?

H. Haacke: "Vec sam rekao da muslimanska zajednica nema neki dugi kontinuitet, što ima i svoje konsekvence kada se radi o organiziranju. U Njemackoj je situacija, u kojoj se nalaze muslimani, sigurno puno drugacija nego u Bosni, ili u drugim zemljama gdje je Islam uglavnom homogen. U Njemackoj je prisutan veliki broj razlicitih islamskih nacija, dalje, ovdje ima: sunita, šita, sufija, alevita, ahmedija,... zapravo svega što se može naci u islamskom svijetu. Sve se te grupe organiziraju samostalno, svaka za sebe i pokušaji da se formira neko tijelo koje bi obuhvatilo, ako ne sve, onda jedan veci dio muslimana, dali su neke rezultate koji sigurno ne mogu zadovoljiti. Za Nijemce, muslimane, kao jednu novu kategoriju, nikako se ne može reci da su dobro organizirani. Oni nemaju neku jaku organizaciju koja ih sve okuplja. Nemaju niti svoj mesdžid za razliku od vecine drugih nacionalnih grupa.


Saff: Ipak, islamske institucije u Njemackoj postoje. Šta nam možete reci o Njemackoj muslimanskoj ligi?

H. Haacke: "Njemacka muslimanska liga (DML) osnovana je 1952. godine. Upisana je u službeni registar kao interesna zajednica 1954. godine i to je najstarija organizacija koja zastupa muslimanske interese u Njemackoj. Ona se, medutim, razišla na dva dijela. Jedan ogranak radi sada u Bonu i oni više naginju sufizmu. Drugi dio ima sjedište u Hamburgu i ja sam trenutno predsjedavajuci ovog udruženja. Ja cu još spomenuti da je njemacka sekcija Islamskog svjetskog kongresa osnovana još 1932. godine, što je referentna godina za pocetak nekog organizovanog djelovanja ovdje."


Saff: Ima li pokušaja da se razlicite islamske organizacije u Njemackoj na neki nacin skupe ili objedine?

H. Haacke: "Postoji jedan krov, da tako kažem, za sve islamske organizacije, tzv. Islamrat. Sjedište ove organizacije je u Bonu. No, da pojasnim, više od 90% clanstva u Islamratu povezano je sa partijom Nedžmetina Erbakana u Turskoj, tako da se na neki nacin više radi o jednoj politickoj organizaciji."


Saff: Vi ste osnovali Islamski institut u Berlinu. Šta je svrha postojanja jedne takve ustanove?

H. Haacke: "U Njemackoj postoje tri islamska instituta koja su osnovali sami muslimani. Dakle, mislim na institute iza kojih ne stoji njemacka država ili neko drugi sa strane. U islamskoj arhivi u Soest, u Westfalenu, gdje sam i ja radio punih 12 godina, prikuplja se, naprimjer, sve što je u Njemackoj napisano o muslimanima, bilo da se radi o novinama ili knjigama. Ja sam u Berlinu osnovao privatni islamski institut. Nakon što je Berlin ponovo postao glavni grad Njemacke, moja je želja bila da i Islam bude dostojno predstavljen u ovoj državi, onako kako to zaslužuje, a ne da su sve naše organizacije smještene negdje u provinciji. Institut je otvoren i za muslimane i za nemuslimane koji se obrate s pitanjima i problemima na koja mi možemo odgovoriti. Širok je stoga raspon aktivnosti ovog instituta. Mi, npr., dajemo pomoc pri sklapanju islamskih brakova, dženazama, pomažemo studente islamskih nauka, grupama studenata pokazujemo "islamski" Berlin. Cesto me i policija zove kao savjetnika ako neki slucaj ima veze s muslimanima. Mi smo most izmedu muslimanskih useljenika koji dolaze u Njemacku i njemacke vlade. Pokušavamo uvecati fond knjiga s kojima raspolažemo. Mogu reci da u svojoj kolekciji imam i izvjestan broj knjiga na bosanskom."


Saff: Otkud zanimanje za bosansku rijec?

H. Haacke: "Ja sam imao prilike da 1989. godine boravim u bivšoj Jugoslaviji. Bio sam na Kosovu, u Srbiji i u Bosni i Hercegovini. Baš tada se tamo obilježavala godišnjica bitke na Kosovu i stvarala se ta atmosfera pred rat. Na povratku sam imao to zadovoljstvo da budem u Sarajevu i Travniku. I danas cuvam slike grada i tamošnjih džamija. Poslije sam stekao i prijatelje iz Bosne koji su mi poklonili neke knjige."


Saff: Vaša biografija je takoder interesantna. Vi ste Nijemac. Kako ste postali musliman?

H. Haacke: "Moje ime, koje sam dobio po rodenju, bilo je Thomas Haacke. Ja sam se zainteresovao za Islam, necete vjerovati, još dok mi je bilo deset godina, citajuci knjige Karla Maja o Istanbulu, Bagdadu, Kurdistanu,... Jednostavno sam zavolio taj svijet. Moji roditelji su se potom rastavili, a majka se ponovo udala za jednog muslimana iz Maroka. On nije prakticirao vjeru, tako da tog uticaja nije bilo, ali sam u njegovom prisustvu postao puno bliži toj kulturi. Sa šesnaest godina išao sam u Maroko i nekoliko mjeseci živio sa familijom mog ocuha. Moji su roditelji uvijek mislili da je moja zainteresovanost za Islam tek djecija radoznalost, mladost-ludost. Prvo sam propustio krštenje u katolickoj crkvi, ali su kod mene u kuci i tada vjerovali da ce me sve to jednog dana proci. Sa sedamnaest godina sam postao musliman, izgovorivši šehadet u prisustvu dva svjedoka. Sa osamnaest sam promijenio ime Thomas u Hasan. Za izbor je zaslužan moj ocuh, koji mi je, dok sam za sebe tražio muslimansko ime, predložio ime Hasan - naravno zbog marokanskog kralja Hasana."


Saff: Je li bilo lahko promijeniti ime?

H. Haacke: "Prije je bilo, u vrijeme kada sam ja to ucinio. Sada to nije nemoguce bez jako dobrih razloga, a vjerski se razlozi ne ubrajaju u "jako dobre", nažalost. Muslimani obicno uzmu drugo ime i nose ga pored imena koje se dobije po rodenju, a koje nisu mogli službeno promijeniti. To zna biti jako nezgodno. Tako se jedan moj prijatelj, musliman, inace i autor nekih islamskih knjiga, zove Christian HOFFMAN."


Saff: Jesu li se vama dogadale neobicne stvari od kako ste prešli na Islam?

H. Haacke: "Pa ima jedna anegdota, sigurno neobicna za jednog muslimana. Postoje dvije stvari koje, kada odluciš postati musliman, uciniš jednom i više nema povratka nazad. Prva je bila promjena imena. U Njemackoj, kada sam ja to cinio, nije se moglo vratiti staro ime, kada se vec jednom promijeni. A druga stvar je obrezivanje. Ja sam živio u Zapadnom Berlinu i bio je problem naci strucnu osobu koja bi to mogla uciniti. Takve su se stvari radile u bolnicama, ukoliko postoje opravdani medicinski razlozi za takvo što. Ja sam nekako uspio dobiti "nalaze" po kojima bolujem od fimoze i tako stici do bolnice. U bolnici su doktori, naravno, odmah otkrili da nikakva bolest nije u pitanju. Medutim, moj slucaj je bio utoliko neobican što se radilo o jevrejskoj bolnici, pa je doktor imao razumijevanja za moja vjerska osjecanja. Vjerovatno sam jedini musliman koji se obrezao u jevrejskoj bolnici."


Saff: Za kraj, je li teško biti musliman u Njemackoj?

H. Haacke: "Mislim da muslimani u Njemackoj nisu ravnopravni sa drugima koji tu žive. Npr., klanje po islamskim propisima ovdje nije dozvoljeno. S druge strane, slican cin je dozvoljen Jevrejima, jer je njima tako nešto zabranjivano u vrijeme nacista, pa njemacke vlasti danas imaju jak pritisak s te strane. Muslimani tada nisu prošli kroz konclogore, pa im se danas zabranjuje štošta. Muslimani ne mogu imati islamske lekcije u školi na nacin kako to, recimo, imaju kršcani. Moguce je dobiti slobodne sate na poslu za odlazak u džamiju samo kad su praznici, ako poslodavac ima razumijevanja, i ni tada se uglavnom ne dopušta da odsustvo traje citav dan. Kad god se nešto loše desi u Njemackoj, ja sam redovan gost u policiji i odgovaram na pitanja gdje sam bio i šta sam radio. A muslimani više nisu malobrojna manjina. Kada sam ja išao u školu, moglo se naci 2-3 muslimana na stotinu Nijemaca. Sada u Berlinu vec ima škola gdje su muslimanska djeca prisutna stoprocentno! No, uprkos svemu, rekao bih da je biti musliman - lahko - pa i u Njemackoj."