talas ekumenizma zapljusnuo i nasu zemlju

Salih Hausic | Novi Horizonti br/str. 9

”Neki sljedbenici Knjige, jedva bi docekali da vas na stranputicu odvedu… O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su istina dobro znate. O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamracujete i svjesno istinu krijete”. (“Alu Imran”, 69-71).

”Oni bi jedva docekali da i vi budete nevjernici, pa da budete isti.” (“En-Nisa’”, 89).
U posljednje vrijeme su ucestali pozivi za sjedinjavanjem vjera, gradnjom džamije, crkve i sinagoge pod jednim krovom i štampanje Kur’ana, Biblije i Tevrata u jednoj knjizi. Zagovornici takve ideje održavaju kongrese, štampaju knjige, sakupljaju istomišljenike.


Sve to se radi pod firmom ekumenizma, zbližavanja i stavljanja znaka jednakosti medu razlicitim religijama.
Pobornika i boraca za ekumenizam u Bosni i Hercegovini ima medu pripadnicima sve tri konfesije. Posebno treba naglasiti da u tom pokretu znacajnu ulogu imaju istaknuti intelektualci i profesori islamske vjeroispovijesti. Parole kojima se služe ekumenisti lijepo zvuce kada se iza njih ne bi krile podmukle zamke onih koji se istinski bore protiv islama i muslimana.

Naime, ekumenizam je, u svojoj suštini, samo novi pokušaj rušenja najvecih islamskih vrijednosti, još jedna podvala muslimanima. Prihvatanjem ideje da su sve vjere iste, ispravne i jednake mogu izgubiti samo muslimani, jer samo oni imaju potpuno sacuvanu božansku vjeru, samo je islam istina a sve drugo zabluda.
Tako nešto su nudili i Poslaniku, s.a.v.s. Ubjedivali su ga da obožava njihove kipove godinu dana, pa ce i oni zauzvrat obožavati njegovog Boga naredne godine. Dakle, ekumenisti ne nude ništa novo. Radi se samo o ponovnom zahtjevu da se muslimani odreknu svoje vjere, jer priznanjem da je kršcanska i jevrejska vjera ispravna, nijecu se jasni kuranski ajeti. Upravo zbog toga, Poslanikov, s.a.v.s., odgovor mušricima bio je kratak i jasan:

“Reci: ’O nevjernici,
ja se necu klanjati onima kojima se vi klanjate,

a ni vi se necete klanjati Onome kome se ja klanjam;


ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali,

a vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam,


a vama vaša vjera, a meni moja!” (“Kafirun”, 1-6).

Sada smo mi na ispitu, pa da vidimo kako bi se prema tom problemu trebalo postaviti. Musliman, kada se radi o zbližavanju vjera ili pretvaranju jevrejstva, islama i kršcanstva u jednu vjeru, mora imati u vidu sljedece cinjenice:


· Da danas mimo islama na Zemlji ne postoji ni jedna ispravna vjera. Islam je posljednja objavljena vjera i svojim dolaskom derogirala je sve ranije vjere, tako da sada na Zemlji ne postoji ni jedna vjera kojom se velica Uzvišeni Allah osim islama, i ne postoji ni jedna sacuvana Allahova Knjiga osim Kur’ana, u kome Uzvišeni Allah kaže:

“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, nece mu biti primljena, i on ce na onom svijetu nastradati” (“Alu Imran”, 85).


· Da su sve ranije Allahove objave danas iskrivljene potvrduje nam i posljednja Allahova Objava Kur’an, kao i kršcanski i jevrejski ucenjaci. Uzvišeni Allah kaže: “Ali, zato što su zahtjev svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim ucinili. Oni su rijeci s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga cime su bili opominjani izostavili.” (“El-Maida”, 13). “A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: ’Evo, ovo je od Allaha’, da bi za to neznatnu korist izvukli”. (“El-Bekare”, 79).

U vjerodostojnoj predaji prenosi se da se Poslanik, s.a.v.s, naljutio na Omera, r.a, kada ga je našao da cita listove Tevrata, a šta bi tek rekao današnjim vodama muslimana koji cestitaju Božic (rodenje boga ???) kršcanima? Poslanik, s.a.v.s, upitao je Omera: ”Sine Hattabov, zar ti sumnjaš u mene? Zar nisam došao s vjerom jasnom kao dan? Da je moj brat Musa, a.s, živ, ništa mu ne bi preostalo drugo nego da mene slijedi.” (Ahmed u Musnedu)


Cinjenica da su prijašnje objave ljudi iskrivili jasna je svakom ucenom covjeku. To potvrduju i kršcansko-jevrejski ucenjaci koji priznaju da su njihove vjerske knjige iskrivljene. Jevrejski historicar Joseph koji je živio poslije Isaa, a.s, i koji je bio odan vjeri, cije knjige cijene i kršcani, u svojoj historiji zapisao je: ”Mi jevreji nemamo stotine medusobno razlicitih knjiga. Imamo ih samo 22 od kojih je pet Mojsijevih”. Dakle pored pet Musaovih knjiga u sastav Tore ulazi i sedamnaest drugih knjiga. Medutim, kod protestanata je broj tih pridodatih knjiga 34, a kod katolika 41. Pa koje od tih pridodatih knjiga spadaju u tih 17, a koje ne?!” (vidi: Trijumf istine, str. 77.) I koja od tih knjiga je od Boga a koje su (po vašem mišljenju) potvora na Njega?!

Ekstajn, Hales i mnogi drugi kršcanski prethodnici su rekli: ”Jevreji su 130. g. namjerno izvitoperili hebrejski Tevrat za inat kršcanima koji su koristili Tevrat na grckom jeziku kako bi ovaj prijevod postao slabim i nepouzdanim osloncem”. A Kennicot je naveo neoborive dokaze da su jevreji svoj hebrejski Tevrat iskrivili iz neprijateljstva prema Samirijama koji su imali vlastiti Tevrat i nisu slijedili hebrejski.


Komentator Harsli kaže: ”Nema sumnje da je sveti tekst izmijenjen. To je ocito u razlicitostima knjiga i medusobnoj iskljucivosti njihovih odlomaka i recenica. Gotovo sa sigurnošcu možemo reci da su u osnovni tekst ušle veoma odvratne misli, a hebrejska verzija Tevrata bila je u najgroznijem stanju.” (vidi: Trijumf istine, str. 71). Pa zar nam treba priznanje nakon što su iskrivljivanje ranijih Božijih objava priznali i sami njihovi sljedbenici?

· Ubjedenje da je Muhammed, s.a.v.s, posljednji Allahov Poslanik i da poslije njega nema poslanika jedan je od temelja dini islama. I kada se pred propast svijeta pojavi Isa, a.s, slijedit ce šeri’at Muhammeda, s.a.v.s. “Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao, obavezu uzeo: “Kad vam, poslije dode poslanik koji ce potvrditi da je istina ono što imate, hocete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li prihvatate da se na to Meni obavežete?” Oni su odgovorili: “Pristajemo!” (“Ali Imran”, 81). To da je svaki onaj ko, nakon Muhammeda, s.a.v.s, ne prihvati islam - nevjernik, da je njegovo mjesto na onome svijetu u vatri, i da je takav Allahu i Poslaniku, s.a.v.s, otvoreni neprijatelj, spada u temelje islamskog ucenja. Onaj ko jevreja, kršcanina i idolopoklonika svjesno ne smatra kjafirom i sam je kjafir. Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji ne vjeruju od sljedbenika Knjige i mnogobošci, bice, sigurno, u vatri džehennemskoj, u njoj ce vjecno ostati; oni su najgora stvorenja.” (“El-Bejjine”, 6). “O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hocete da pružite Allahu ocigledan dokaz protiv sebe?” (“En-Nisa’”, 144). Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Tako mi Onog u cijoj ruci je moja duša, niko od ovog ummeta nece za mene cuti, ni jevrej ni kršcanin, a da nece biti od stanovnika vatre ako umre prije nego povjeruje u ono s cime sam ja došao”. (Muslim u Sahihu)


Ako se sve spomenuto ima u vidu, jasno se uocava da je poziv za sjedinjavanje vjera samo podli pokušaj da se natruni cisto islamsko ucenje. Jedna tmina može se slagati s drugom, jedna zabluda može s drugom, ali istina i laž, tmina i svjetlost nikada nisu mogli zajedno. Zato kršcanstvo i jevrejstvo mogu zajedno, i jedno i drugo pretrpjeli su mnoga iskrivljavanja i ako je išta božanskog u njima ostalo, onda je to veoma malo, ali islam nikada nije ni s jednim od njih mogao da bude u istoj ravni.
Mnogi pozivaju muslimane ka zbližavanju vjera a iza leda im oštre noževe kojima ce ih klati.
Braco muslimani!

Mnogim muslimanima nisu bili dovoljni svi ovi genocidi, dvovjekovni kršcanski ratovi protiv naših djedova, potoci muslimanske krvi i ranjavanja islamskog ummeta, sve to nije bilo da shvate o cemu se radi. Nedavno su nam u komunizmu nudili “bratstvo i jedinstvo” pa smo vidjeli šta su s nama “braca” radila kada im se ukazala prilika. A svakodnevno gledamo šta rade s muslimanima u Palestini.
Oni koji žele da budu muslimani ne mogu jedan dio Knjige vjerovati a drugi zapostavljati. Oni moraju znati za Allahove, dž.š, rijeci: “Oni ce se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli.” (“El-Bekare”, 217). “Oni bi jedva cekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki.” (“En-Nisa’”, 89).

Poslanik, s.a.v.s, rekao je: ”Nikada se jevrej nije osamostalio s muslimanom a da nije razmišljao o tome kako da ga ubije”.


Pozivom ka ekumenizmu vjera žele se izbrisati razlike koje postoje izmedu islama i drugih vjera, izmedu istine i zablude, dobra i zla. Uspiju li u tome, više nece biti ni islama, ni džihada, ni istine… Iznova ce Zemljom zavladati opci mrak.
Musliman koji svjesno poziva ka sjedinjavanju vjera otpadnik je od islama, zato što poziva nevjernickim idejama i priznaje vjeru koja je iskrivljena i podržava njene sljedbenike u zabludi. Isto tako, crkve se ne smiju nazivati Božijim kucama jer se upravo u njima najviše huli Bog, pripisujuci mu druga, ili sina i sl.. To su samo kuce u kojima nevjernici vrše svoj ’ibadet. Uzvišeni Allah kaže: “A onaj ko želi drugu vjeru osim islama, nece mu biti primljena, i on ce na onom svijetu nastradati”. (“Alu Imran”, 85).

Muslimanima je dopušteno da s kršcanima, jevrejima i ostalim nevjernicima sjede na ekumenskim skupovima, samo ako ih time žele pozvati u islam i to bez ikakvih ustupaka na racun islama. Dijalog s njima je pohvalan ako se njime poziva u islam i taj dijalog treba voditi na najljepši nacin. Allahova vjera je jedna i samo se njoj treba vratiti. Okupiti se možemo oko onoga cemu su pozivali svi Allahovi Poslanici. Uzvišeni Allah kaže: “Reci:’O sljedbenici Knjige, dodite da se okupimo oko jedne rijeci i nama i vama zajednicke:”da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’ Pa ako oni ne pristanu recite:’Budite svjedoci da smo mi muslimani’!” (“Alu Imran”, 64). Eto, Uzvišeni Allah nam je ukazao na ono o cemu se s njima može razgovarati. I tu nema ustupaka. Istina je jasna. Dokaza ima na pretek. Ali svjetlost oku daje samo Allah, i onaj kome ta svjetlost bude uskracena njemu druge svjetlosti nema.. Medutim, Uzvišeni Allah nas upozorava na jednu cinjenicu, pa kaže: “… I cuvaj ih se da te ne odvrate od necega što ti Allah objavljuje.” (“El-Maida”, 49).


A što se tice suživota s njima, to je sasvim druga tema i to kršcani i jevreji treba da (na)uce od muslimana. Dok su prvi, istinski i iskreni muslimani vladali svijetom, crkve i sinagoge su bile na miru, a nemuslimani uživali najviša ljudska prava. Kada je vlast došla u njihove ruke vidjeli ste šta su radili u Bosni, Palestini, Indiji, Alžiru, Ceceniji, posvuda.

I na kraju, molim Allaha da našu divnu vjeru ucini proljecem naših srca, nurom naših života i da nas ucvrsti na pravom putu, a našim muslimanskim ekumenistima preporucijem da na namazu, ako ga iz ekumenistickih razloga nisu vec izostavili, uce: “Kul ja ejjuhel-kafirun…”