pravopis kur*ana

Ostalo je sporno medu ucenjacima da li je samo ortografija Mushafa odredena "tevkifi" putem, tj. da li je njena forma ustanovljena objavom još za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., medutim ipak je vecina saglasna u tome da se tekst Kur'ana ne smije pisati uobicajenim pravopisom arapskog jezika nego samo onako kako je napisan za vrijeme objave odnosno za vrijeme kodifikacija, što bi znacilo sa svim njegovim odstupanjem od uobicajenog pravopisa arapskog jezika.

Ako bi željeli da pogledamo sliku ovih reformi na jednom primjeru iz Kur'ana to bi izgledalo ovako: Tacke u funkciji vokala koje su navedene u posljednjem primjeru su, kako smo rekli, bile pisane tintom razlicite boje u odnosu na harfove, dok su kasnije tacke za harfove bile pisane istom tintom kao i harfovi. Nesaglediva je vrijednost ovih reformi cije blagodati i mi danas koristimo. To nam svakako treba biti podsticaj da svi koliko smo u svojim mogucnostima dajemo doprinos islamskoj nauci na svim poljima rada i djelovanja.

ORTOGRAFIJA KUR'ANA KADA SU U PITANJU SLOVA, RIJECI I RAZLICITI KIRAETI

Pošto i u arapskom pismu odnosno pismu Mushafa, kao i u vecini pisama na svijetu, postoji razlika izmedu pisanja i izgovora, to je vidljivo i u samom pravopisu Mushafa. Napomenucemo da i sam pravopis Mushafa ponekad odstupa od uobicajenih pravila gramatike arapskog jezika. Kada je u pitanju ovo polje ortografije Mushafa o tome su napisana znacajna djela. I ovdje ima odgovarajucih razilaženja koja se svode na: ispuštanje, dodavanje, medusobno zamjenjivanje slova, na rastavljeno i sastavljeno pisanje pojedinih rijeci itd. Ovdje cemo navesti samo po nekoliko primjera, a njih je svakako mnogo više.

Ispuštanje slova

Naprimjer ispuštanje elifa kao u rijecima "haza", "haulai", "er-rahmanu" itd. Ispuštanje lama kao u rijecima: "el-lejlu", "ellezi" itd. Kod harfa lam je slucaj da se samo ispušta kada je udvojen. Naprimjer ispuštanje harfa vav kao u rijecima kada se vav javlja kao nosilac hemzeta: "er-ru'ja", "er-ru'jake" itd. Ispuštanje harfa je kao u rijecima: "en-nebijjine", "el-i’ijjine" itd.
Dodavanje slova

Naprimjer, dodavanje elifa kao u rijecima: "le evda'u", "le-ezbehannehu" itd. Dodavanje vava kao u rijecima: "ulu", "ulaike", "ulai" itd. Naprimjer dodavanje slova ja kao u rijecima: "bi likai rabbihim", "likail ahireti" itd. Ovdje se slovo ja samo piše ali se ne cita.

Medusobno zamjenjivanje slova
Primjer slova vav umjesto elifa kao u rijecima:"es-salatu", "ez-zekatu" itd. Slovo ja umjesto elifa kao u rijecima: "ja hasreta", "ja esefa", "ila", "ala", itd. Pisanje okruglog "te" u obliku dugog kao na primjer: "rahmetullahi ve berekatuhu", "zikru rahmeti rabbike" itd.

Rastavljeno i sastavljeno pisanje rijeci

Na više mjesta u Kur'anu neke rijeci su pisane rastavljeno, a po pravilima pravopisa arapskog jezika trebalo bi ih pisati sastavljeno kao naprimjer u rijeci: "en la ekule", isti je slucaj i sa pisanjem nekih rijeci sastavljeno, a po pravopisu arapskog jezika trebalo je da budu rastavljeno kao npr: "jebneumme", "bi 'sema" itd.
Razlicito citanje pojednih rijeci u odnosu na kiraet

Takoder u Kur'anu imamo rijeci koje se izgovaraju na drugaciji nacin u ovisnosti o kom kiraetu je rijec, s tim da su u Mushafu pišu prema jednom kiraetu, kao na primjer: "Maliki", "Meliki", "Siradžen-Surudžen" itd., stim da se ove rijeci pišu sa elifom ili bez elifa.Znaci, iz svih ovih uslovno receno iznimki vidimo da postoje odredene rijeci u tekstu Mushafa cije pisanje i citanje odstupa od pravopisnih pravila arapskog jezika. Naime, to je bilo uoceno još za vrijeme kodifikacija, te je ostala zapisana izjava halife Osmana, r.a., kada se konsultovao sa komisijom koja je bila ovlaštena za umnožavanje Mushafa, da je na njihovu primjedbu za rijeci koje odstupaju od pravopisa arapskog jezika, rekao:"Ostavite ta mjesta tako, Arapi ce kod citanja pravilno procitati i to ispraviti". Ostalo je sporno medu ucenjacima da li je samo ortografija Mushafa odredena "tevkifi" putem, to jest da li je njena forma ustanovljena objavom još za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., medutim, ipak je vecina saglasna u tome da se tekst Kur'ana ne smije pisati uobicajenim pravopisom arapskog jezika nego samo onako kako je napisan za vrijeme objave odnosno za vrijeme kodifikacija, što bi znacilo sa svim njegovim odstupanjem od uobicajenog pravopisa arapskog jezika.

ORTOGRAFIJA MUSHAFA KOD TURAKA OSMANILIJA
Poznato nam je iz historije da su Turci Osmanlije igrali znacajnu ulogu kao jedan od naroda koji su predvodili ummet kroz historiju, tako su ostavili traga i na ovu oblast o kojoj govorimo. Nije teško primjetiti razliku izmedu Mushafa koji su pisani u Turskoj i onih koji su pisani u arapskom svijetu. I kod nas u BiH su u upotrebi Mushafi koji su pisani istom ortografijom kao i kod Turaka Osmanlija s tim da je u nekoliko posljednjih godina došlo i do upotrebe Mushafa sa ortografijom koja je u praksi u arapskom svijetu, i to ponajviše zahvaljujuci mnogim besplatno podjeljenim primjercima Mushafa. Ovdje nisu u pitanju nikakve bitne razlike sem što su izvršena neka poboljšanja koja su svakako u skladu sa dozvoljenim pravilima ortografije Mushafa i arapskog pisma. U Mushafima pisanim kod Arapa nalazimo vecinom primjenjena pravila tedžvida kao i neke druge sitne razlike koje se svakako odnose na pravopis a nikako na znacenje rijeci. Dosta djela koja se bave ovom oblašcu ortografije daju pregled razlika izmedu rijeci i slova koja odstupaju od standardnih pravila gramatike arapskog jezika, kao i rijeci koje su razlicito pisane u ortografiji Mushafa kod Arapa i Turaka.Ovdje cemo navesti samo neke primjere radi ilustracije, a mnogo više se svakako može naci u djelima koja tretiraju ovu tematiku.Ova tematika je predmet interesiranja ljudi još od samog pocetka objave Kur'ana i za nju su usko povezane oblasti iz tefsira kao što su kiraeti, narjecja itd. Allahova, dž.š., milost je to što su ljudi kroz historiju davali svoj veliki doprinos na razlicitim poljima nauke, pa tako i na ovom polju islamske nauke koji je vezan za pismo posljednje i neiskrivljene Božije objave ljudima. Napomenuti bi trebalo samo neke statisticke podatke koji su vezani za Kur'an, a i to ce biti dovoljan dokaz koliko pažnje i dan-danas kod ljudi zauzima Allahova, dž.š., rijec. Kur'an je najcitanija knjiga na svijetu, to je knjiga koja se najviše uci napamet, to je knjiga koja u jednom danu bude citirana i ucena po nekoliko miliona puta, i još je knjiga cijem izazovu da sastavi slicnu niko do danas nije uspio niti ce uspjeti da odgovori. Ortografija Mushafa je, kako smo vec istakli znacajno poglavlje u dosta tefsirskih djela i to je sasvim opravdano, i ako se samo malo više zagledamo i kod nas u BiH nije pohvalno stanje, sasvim malo se poznaje Kur'an i ono što je vezano za njega, a gotovo da se i ne zna šta je to pravopis Mushafa. Nadam se da ce se takvo stanje promijeniti i da ce i medu nama, inša’ Allah, biti sve više onih koji ce svoju pažnju usmjeravati prema Kur'anu. Ove reforme o kojima smo govorili su do te mjere olakšale ucenje Kur'ana da sigurno ne bi bilo moguce ga uciti bez veoma dobroga poznavanja arapskog jezika i njegove gramatike. Jedini siguran nacin za ucenje i memoriranje bi tada bilo usmeno prenošenje, što bi svakako bila još jedna otežavajuca okolnost. U prilog ovoj tvrdnji je i to da danas vrlo lahko možete sresti nekoga kome je maternji jezik arapski a da ne zna uciti ili citati tekst Kur'ana. Pored ovog sigurno je i to da su ova ortograficka poboljšanja zaslužna za:

- cuvanje autenticnosti teksta Kur'ana,

- cuvanje i limitiranje dozvoljenih kiraeta,

- sprecavanje pogrešnog i krivog ucenja,

- jednostavno i brzo upoznavanje sa pismom Objave itd.