skola i opasne zabave

Danas se i kod nas sve cešce govori o poplavi maloljetnicke delikvencije i kriminalnih radnji medu školarcima. Te pojave još nisu na stepenu na kom su u zemljama svog porijekla, ali to ne daje pravo nikom na okretanje glave od ove pojave i cekanje da ona dostigne zabrinjavajuci nivo. Ovakvim pojavama treba prici kao svakom zlu, sasjeci ga u korijenu, ako ne želimo da se ono razvije.

Najskuplje lekcije su one koje se uce na greškama, naravno licnim. Isto tako, postoje i one lekcije koje su najjeftinije, a to su one koje se uce na tudim greškama. Svi koji imaju neke veze sa odgojem djece i omladine u BiH bi trebali dobro da nauce to jednostavno pravilo i da pocnu preventivno djelovati ili, jednostavnije receno, da jednom svako pocne raditi svoj posao kada je u pitanju odgoj. Naravno, citav spektar je onih koji imaju u svom opisu djelovanja i odgoj. I pojedince i institucije treba pokrenuti da djeluju na vrijeme, a ne uljuljkivati se u postojecem stanju ili, što je još gore, prestati više kratkovido podržavati i ucestvovati u nekim aktivnostima koje nemaju baš nikakve veze sa odgojem, moralom i ukazivanjem na negativnosti.

MATURSKE ZABAVE - PIJANKE MALOLJETNIKA?

Svima onima koji imaju dijete u školi i makar malo zdrave svijesti, zasmetati ce ono što se organizuje u školi, povodom maturskih veceri, zabava, plesova, ekskurzija i sl. Zašto ne staviti školu u fokus pažnje, kada ona pored obrazovanja ima isto tako jednako važan zadatak koji se zove odgoj. Škola je uspostavljeni sistem i lakše ga je kontrolisati i usmjeravati nego, recimo, odgojni subjekt koji se zove roditelj, a koji je i sam nekad, vjerovatno, bio žrtva tog školskog odgoja. Baš u sklopu škole se organizuju te zabave na kojima ti "odgajatelji" pokazuju svojim ucenicima najcešce smjer u pogrešnom pravcu. Kakav zakljucak da izvede jedan adolescent, kada zajedno sa svojim dugogodišnjim nastavnikom ili profesorom sjedi i ispija alkohol. Ili još jednostavnije, šta ocekivati od pijanog pubertetlije, koji ce to iskustvo kao "pozitivni" trend sredine i dalje nastaviti da prakticira kroz život. Od tako odgojene djece niko nema pravo da sutra ocekuje nešto pozitivno. Ako se velikom dijelu takvih nastavnika i profesora dozvoli da i dalje na ovakav nacin djeluju na ucenike, alkohol ce sigurno postati najmanje zlo koje nam se dešava, a vec se dešava. Prije dvadesetak dana na školskom igralištu ispred jedne osnovne škole u Lukavcu, cetrnaestogodišnjak je nožem ubio desetogodišnjaka. Prije dva mjeseca u Sarjevu ispred osnovne škole "Mehmedalija Mak Dizdar", cetvorica ucenika te škole su pretukli do iznemoglosti dva roditelja koji su doveli svoju djecu u školu, upravo da bi ih zaštitili od stalnih maltretiranja kojima su bili izloženi. Svaki dan u štampi osvicu naslovi u crnim hronikama u kojima su glavni akteri maloljetnici; droga, pljacke, ubistva, tuce i sl. Ako nam je ovo malo, onda trebamo cekati nešto kao prošlogodišnji masakr u americkoj državi Colorado, da jedan delikvent od 10 ili 15 godina, upadne sa puškom, u razred i pobije sve redom. Tada ce sigurno biti kasno. Problem, barem onaj najveci, sigurno leži u korjenu, u prvoj cigareti i prvom gutljaju piva, a poslije ide redom. Zato treba uprijeti prstom dok je još vrijeme i u nastavnike alkoholicare, koji pomenute zabave koriste da se dobro provedu, i u direktore i pedagoge škola, i u nadležna ministarstva za obrazovanje, i u sve one koji imaju bilo kakve veze s ovom pojavom. O ovoj problematici bilo je interesantno cuti i mišljenja onih koji su direktno ili indirektno vezani za ove pojave. Kod nekolicine nastavnika i profesora nam nije pošlo za rukom da dobijemo izjavu, jednostavno nisu željeli da razgovaraju o tome. Jedan nastavnik je kratko porazgovarao sa nama i upravo otkrio razloge zbog kojih njegove kolege izbjegavaju razgovor o toj temi.

"Šta ti mogu reci o tome, kada i jedan dio mojih kolega i kolegica, makar jedan dan u sedmici dodu polupijani na nastavu. Cesto i za vrijeme malog odmora znaju iz svojih ormara izvuci neku flašu. Ja sam nekoliko puta pokušao indirektno da direktoru skrenem pažnju na tu pojavu, ali danas je bolje šutjeti i cuvati posao. Slažem se da su i te ekskurzije i zabave više zbog osoblja, nego zbog ucenika, djeca samo nevino stradaju uz takve ljude, naravno, ima i onih kolega koji se korektno odnose prema poslu."

Kada smo pokušali doci do jednog direktora srednje škole, nismo mogli vjerovati da ispred njega i dvojice "veselih" nastavnika stoje caše i flaše sa konjakom.

Jednu samohranu majku, koja je dozvolila svojoj kcerci od cetrnaest godina da ide na matursku zabavu i trodnevnu ekskurziju, a zna da ce tu biti i alkohola, upitali smo kako je to dozvolila.

"Pa šta sam mogla da uradim, mala hoce i cijeli razred ce da ide, kako da ja njoj zabranim." Jednostavan odgovor, nema šta, zlo se uvijek dešava drugima, sve do jednom. Nisam mogao da izbacim jednu pricu iz glave, o kojoj su prošle godine mediji pisali, u kojoj je rijec o jednoj djevojci iz Sarajeva, iz ugledne lijecnicke porodice, koja je bila na sedmodnevnoj ekskurziji u Italiji. Za tih sedam dana u Italiji je upoznala nekog Talijana i ucinila je blud sa njim nekoliko puta. Ljubav se dalje nastavila preko pisama, sve do posljednjeg u kom je stajalo "dobro došla u klub oboljelih od side". Svaki komentar je suvišan. Pored tih mnogobrojnih zamki moderne civilizacije, teško da ce nam pomoci i bilo kakvi šuplji zakoni. I danas maloljetnici u vecini država na Zapadu ne mogu u prodavnicama kupiti alkohol ili cigarete, ali to ne pomaže nikome. Jedina prepreka i sigurna zaštita našoj djeci od te poplave gadnih pojava je lijep, siguran i cist odgoj, koji je do sada bio jedina prepreka tim pojavama, a u buduce cemo vidjeti…