pravopis mushafa

Imajuci potpunu sliku o tome koliki znacaj ima pravopis Mushafa, odnosno ortografska poboljšanja ili reforme pravopisa Mushafa koje su u historiji izvršene, možemo vidjeti koliko su te reforme pravopisa olakšale. Evidentan je uticaj na muslimane širom svijeta da za kratko vrijeme, i na lahak nacin, nauce da citaju Kur'an, odnosno arapsko pismo u njegovom autenticnom obliku.

Veoma bi bilo teško, i rijetki bi bili oni koji bi danas znali citati Kur'an sa izvornog teksta da Allahovom, dž.š., voljom i odredbom nisu izvršene reforme pravopisa. Samo arapsko pismo prije, i za vrijeme objave Kur'ana, bilo je veoma složeno, te je bio i jedan od razloga što je nepismenost medu Arapima bila velika, i što su oni koji su bili pismeni uživali veliki ugled i poštovanje. Uslovno receno, te poteškoce koje su se javljale prilikom citanja Kur'ana bile su razlog zbog kojeg je prvo došlo do kodifikacije, a zatim i do ortografskih reformi.

Tematika ovog pitanja je interesantna zbog niza razloga koji je prate. Namece se jednostavno pitanje, koliko bi bilo potrebno vremena da covjek savlada poznavanje arapskog pisma, i da li bi uopce uspio u tome ako prethodno ne bi poznavao sam arapski jezik do te mjere da ga osjeca kao svoj maternji? Opravdanost ovog pitanja uopce nije upitna, ako se prisjetimo samih razloga koji su inicirali kodifikacije i pravopisne reforme, a isto tako ako vidimo kako je samo tadašnje pismo Arapa bilo složeno. Prije reformi, baš zbog složenosti samog pisma, bila je raširena usmena predaja, dakle metoda memorisanja usmene predaje, te je na taj nacin cuvana autenticnost objave Kur'ana. Ova tematika je veoma znacajna oblast u vecini tefsirskih djela zbog njenog nesumnjivog doprinosa cuvanju izvornog znacenja rijeci Kur'ana, koje su do dan-danas, Allahovom, dž.š., voljom, ostale neiskrivljene za razliku od prethodnih objava. Ortografija Mushafa i njegove kodifikacije su vec poodavno kamen spoticanja izmedu ehlisunnetskog i ši'itskog korpusa, a isto tako je dio historije Mushafa preko koje mnogi orijentalisti pokušavaju da ospore autenticnost i izvornost same Objave. Da bismo što bolje razumjeli ovu tematiku neophodno je poznavati osnovne historijske cinjenice vezane za objavu.

HISTORIJA KUR'ANA

Kada je rijec o samoj historiji Kur'ana, tu se svakako ne misli da se sam Kur'an, kao Božija rijec, može podvesti pod historijski sud, nego samo onaj dio historije koji je obilježen silaskom objave. Ovo podrazumijeva odredene stvari i postupke koje je sama objava obilježila kao što su: forma, pismo, jezik na kom je došla objava, procesi koje je pokrenula itd. U vecini djela koja se bave historijom objave, ova obimna oblast je podijeljena, tako da cemo je sagledati ukratko samo kroz neka poglavlja koja su isto tako vezana odredenim historijskim cinjenicama.

KUR'AN ZA VRIJEME MUHAMMEDA, s.a.v.s.

Cinjenica da je Muhammed, s.a.v.s., bio nepismen i danas je tema rasprava, posebno u orijentalistickim krugovima gdje vecina zapadnih orijentalista pokušava da dokaže da je Muhammed, s.a.v.s., autor Kur'ana, odnosno tim pokušavaju da Kur'anu oduzmu epitet Božije objave. Iako je Muhammed, s.a.v.s., bio nepismen, to nije bio slucaj sa velikim brojem ashaba, r.a., Naime, najpismeniji od njih su bili oni koji su po diktatu Muhammeda, s.a.v.s., zapisivali Objavu na odredeno mjesto. Pored te skupine koja je bila sposobna zapisivati Objavu i tako je uciti, ipak je vecina ostalih muslimana bila nepismena pa su je memorisali. Tako su još za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., bila utvrdena dva nacina cuvanja Objave i to: zapisivanje i pamcenje (hifz).

Cinjenica je da u ovom periodu Objava nije bila skupljena u zbirku (Mushaf), i da je zapisivana na raznim predmetima koji su se nalazili kod ashaba, r.a. Iako je sva objava postojala u pisanoj formi, ona nije bila skupljena u zbirku kakvu mi danas imamo. Prva kodifikacija Kur'ana za vrijeme Ebu Bekra, r.a., i danas se u djelima ove vrste oznacava kao "prva kodifikacija", a sa njom i period u historiji Objave, koji se cesto oznacava kao "Kur'an za vrijeme ashaba, r.a.".

PRVA KODIFIKACIJA (ZA VRIJEME EBU BEKRA, r.a.)

Samo recitiranje, ili kako je kod nas u BiH obicaj da se kaže ucenje Kur'ana, nikada nije bilo sporno medu ashabima, r.a., dok je Muhammed, s.a.v.s., bio medu njima i dok je bio veliki broj ashaba, r.a., koji su bili hafizi. Ovaj problem se povecavao s tim kako je Islam poceo naglo da se širi na sve strane svijeta i da prima u svoje okrilje razne narode i plemena koja su govorila ili razlicitim dijalektima arapskog jezika, u odnosu na one kojima je Kur'an objavljen, ili sasvim drugim jezicima. Pošto je Islam poceo da pokriva sve više teritorije, broj ashaba, r.a., je zbog konstantnog ucešca u džihadu poceo da opada (slucaj Bitke na Jemami). Vecina novih muslimana ili nije dobro poznavala arapski jezik, ili su bili nepismeni. Sve su to bili razlozi koji su poceli da navode pojedine ashabe, r.a., da razmišljaju o tome da se sredi Objava u jednu knjigu. Omer ibn el-Hatab, r.a., je bio prvi koji je predložio halifi Ebu Bekru, r.a., da se nešto poduzme po tom pitanju, ali je bilo i drugih ashaba koji su razmišljali o toj inicijativi.

U Buharijinoj zbirci hadisa nalazi se i ovaj gdje Zejd ibn Sabit kaže: "U vrijeme bitke na Jemami Ebu Bekr je poslao po mene. Kada sam došao, bio je Omer ibn El-Hatab kod njega. Ebu Bekr, r.a., rece: "Omer mi je došao i rekao: boj na Jemami bijaše žestok po ucace Kur'ana, i bojim se da se rasplamsa boj po ucace po pokrajinama, pa ce se izgubiti mnogo Kur'ana. Smatram da treba da narediš sabiranje Kur'ana." Pitao sam Omera: "Kako da cinim nešto što nije ucinio Poslanik, s.a.v.s.?" Rece Omer: "Tako mi Boga, to je dobro uciniti!" Omer nije prestao da to od mene traži dok mi Allah nije raširio grudi za to, i dok nisam o tome imao Omerov stav. Ebu Bekr rece: "Ti si mlad i pametan covjek i mi u tebe ne sumnjamo. Pisao si Objavu Božijem Poslaniku, s.a.v.s., rasporedi Kur'an i sakupi ga!" Boga mi, (kaže Zejd) da me zadužio da prenesem jedno od brda bilo bi mi lakše od sakupljanja Kur'ana, što mi je naredio! Pitah (Ebu Bekra): "Kako da ucinite ono što nije ucinio Božiji Poslanik, s.a.v.s.?" Rece (Ebu Bekr): "Tako mi Boga to je dobro uciniti!" Ebu Bekr nije prestao to od mene da traži sve dok Allah nije raširio moje grudi za ono za što je raširio grudi Ebu Bekru i Omeru. Listovi su bili kod Ebu Bekra dok mu Allah nije dao smrt, pa potom kod Omera za njegova života, zatim kod Hafse, kcerke Omerove, ..."

Ovaj citirani hadis govori puno, i daje nam informacije kako je došlo do te ideje da se pristupi sakupljenju Kur'ana, te kako se to odvijalo. Razlozi koji su bili uzrok prvoj kodifikaciji su vecinom bili slicni kada je u pitanju druga, s tim da su bili kulminirali i tako je došlo do druge kodifikacije, odnosno umnožavanja nekoliko primjeraka Mushafa koji je vec bi skupljen a koji se, kako nas obavještava Zejd, r.a., nalazio kod Hafse, r.a., kcerke Omerove.

DRUGA KODIFIKACIJA ZA VRIJEME OSMANA, r.a.

Za svakodnevno obavljanje namaza potrebno je minimalno poznavati nekoliko odlomaka iz Kur'ana i to na arapskom jeziku, a pored toga samo ucenje Kur'ana na njegovom izvornom jeziku predstavlja jedno od veoma pohvalnih djela u Islamu. Medutim, postao je problem za nove muslimane, jer su se oni prvi put susretali sa Objavom i nisu poznavali jezik Objave, tako da im je bilo znatno otežano pravilno ucenje Kur'ana zbog niza prepreka koje su se javljale. Prva od njih je bila ta što nije postojalo dovoljno pisanih primjeraka Mushafa, odnosno postojao je samo jedan, i to onaj koji je sastavljen za vrijeme prve kodifikacije. Sve što se mimo toga nalazilo, bilo je napisano na raznim predmetima, vecinom samo pojedini dijelovi Kur'ana i to uglavnom kod ashaba, r.a. Pored ovog problema postojao je i taj da je to pismo bilo bez odgovarajucih tacki za slova i bez vokala, tako da je ispravno ucenje, ili memorisanje, bilo moguce samo uz pomoc onih koji su znali Objavu ili njene odredene dijelove napamet, odnosno onih koji su dobro poznavali pismo Objave. Medutim, takvih je bilo veoma malo medu onim koji su svakodnevno primali Islam na raznim krajevima, tada vec prostranog hilafeta. Glavni inicijator drugoj kodifikaciji bio je problem što je nedostajalo Mushafa na osnovu kojih bi se umnožavali ostali primjerci i na osnovu kojih bi se rješavale pojedine dileme oko izgovora pojedinih rijeci. Sada cemo vidjeti šta je primjetio Huzejfe ibn Jeman, r.a., poslije dolaska iz džihada kada je osvojena Armenija i Azerbejdžan. Naime, on je primijetio da se muslimani na tim prostorima razilaze u nacinu citanja pojedinih dijelova Kur'ana, što je dovodilo do svada i nereda, pa je pomenuti ashab po dolasku u Medinu rekao halifi Osmanu, r.a.: "Priteci u pomoc ovom narodu prije nego li medu njima nastane razdor o njihovoj vjerskoj knjizi, kao što je nastao medu Jevrejima i kršcanima!" Poslije toga halifa Osman, r.a., je zatražio pisani primjerak Mushafa koji se nalazio kod Hafse, r.a., i ovlastio je cetvoroclanu komisiju za umnožavanje Mushafa u više primjeraka. Pomenuta komisija bila je sastavljena od ashaba, r.a., koji su još za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., bili pisari Objave, znaci od onih ljudi koji su u potpunosti bili upuceni u posao koji im je povjeren. Ti ashabi, r.a., bili su: Zejd ibn Sabit, Abdullah ibn Zubejr, Sa'd ibn As i Abdurrahman ibn Haris ibn Hišam. Po završetku umnožavanja (vecina uleme govori o cetiri primjerka), umnoženi primjerci su poslani u tadašnje centre nauke i znanosti: Kufu, Basru, Damask i jedan je ostao u Medini. Cilj ove recenzije je bio da se na osnovu nje vrši dalje umnožavanje i da se na osnovu primjeraka ispravljaju eventualne pogreške i nesporazumi koji su nastali u citanju i izgovoru pojedinih rijeci. Uistinu ova recenzija je poslužila pravoj svrsi, znajuci kolika je ljubav muslimana prema Kur'anu, oni su prepisivajuci i umnožavajuci mnoge primjerke razvili i posebnu znanost - disciplinu koja je njegovana kroz historiju.

Ovdje je neophodno napomenuti da je halifa Osman, r.a., da bi se izbjegli buduci eventualni nesporazumi, naredio da se spale svi ostali pisani primjerci Kur'ana koji su se nalazili kod ashaba na raznim predmetima, kako smo vec napomenuli. Ova naredba Osmana, r.a., je naišla na manji otpor kod pojedinih ashaba, r.a., koji su posjedovali vlastite zbirke, a koje su zapisali direktno slušajuci od Muhammeda, s.a.v.s. Svakako te zbirke nisu bile kompletirane i redoslijed sura i ajeta nije u potpunosti odgovarao onom kakav je on trebao biti. Još jedan od razloga zbog cega je halifa Osman, r.a., donio takvu odluku je bojazan da bi te privatne zbirke, koje su se nalazile kod nekih ashaba, r.a., mogle postati nešto cemu bi muslimani mogli da dadnu veci znacaj nego što je potrebno i tako da nastanu novi problemi. Ipak, gledano sa historijske distance, ova odluka je bila opravdana. Medutim, i sa ovom recenzijom nije se stalo u kraj vec tada pokušavanoj zloupotrebi citanja Kur'ana po vlastitom nahodenju. To ce posebno doci do izražaja nešto kasnije od strane ši'itskih krugova. Navešcemo primjer koji se vecinom navodi u djelima koja tretiraju ovu tematiku, Rijec je o 110. ajetu sure Ali Imran. Pošto je tekst Mushafa, kako smo rekli bio bez odgovarajucih znakova (tacki) za slova i bez vokala, oni su pomenuti ajet "KUNTUM HAJRE UMMETIN UHRIDŽET LINNASI", što u prijevodu znaci: "Vi ste najbolji narod od svih koji se ikad pojavio" citali ovako: "KUNTUM HAJRE EIMMETIN UHRIDŽET LINNASI" što bi u prijevodu znacilo: "Vi ste najbolji imami koji su se ikad pojavili". Mogucnost da se tekst Mushafa bez vokala i dijalektickih znakova zloupotrijebi bila je velika, i samo su hafizi i usmena tradicija bili prepreka i štit koji je to branio. Na otklanjanju ovih problema pocelo se raditi vec u prvom stoljecu.