ibn hadžer el-askalni ii dio

Veoma visoko mjesto koje je stekao hafiz Ibn Hadžer svojim univerzalnim znanjem, plemenitim moralnim osobinama, dalekosežnost i mudrost negovih stavova, specifican pristup pisanju naucnih djela, poducavanju i edukaciji, sve to je privuklo veliku pažnju ljudi. Oko njega su se podjednako okupljali i ucenici i naucnici-alimi i nadmetali su se u želji da što više borave sa njim i da se što je moguce više okoriste od njegova veoma bogatog znanja i veoma visokih moralnih vrijednosti i osobina. Grupa iza grupe, generacija iza generacije je izlazila iz njegove škole i tako postajali najbolji dokaz njegove vrijednosti. Stoga je skoro nemoguce cifrom ograniciti broj njegovih ucenika koji su kasnije djelovali u svim djelovima islamskog svijeta. Oni su kasnije postajali znacajne vode i autoriteti iz svih mezheba i u svim naucnim disciplinama. Historicar hafiz Šemsuddin es-Sehavi je u svom djelu "El-Dževahiru ved-Dureru fi terdžemeti Šejhil Islami Ibn Hadžeri" naveo imena grupe najznacajnijih ucenika koji su sticali znanje kod Ibn Hadžera koji je dostigao cifru od 500 ucenika. Vrijeme i prostor nam ovom prilikom ne dozvoljavaju, osim da spomenemo veoma mali broj od najznacajnijih i najpoznatijih njegovih ucenika, ako što su:

Šejhul-Islam Zekerijja el-Ensarij, mekanski kadija Burhanuddin ibn Zuhejre, poznati muhaddis Ahmed ibn Osman el-Kermani el-Hanefi, hafiz Šemsuddin es-Sehavi, historicar Ibn Fahd el-Mekki el-Alevi eš-Šafi'i, pjesnik i književnik Šihabuddin el-Hazredži, poznati fakih Burhanuddin el-Bekaijju....

"NE HVALIŠITE SE BEZGREŠNOŠCU"

Egipatski historicar Ibn Tagri Berdi navodeci njegove osobine kaže: "Bio je, Allah mu se smilovao, vrhunski imam, hafiz, pjesnik, književnik i pisac, veoma lijepog izgleda, u starosti je zracio posebnm svjetlošcu, vrhunski predavac koji je je tokom cijelog izlaganja uspjevao održati slušateljstvo prisutnim i zainteresovanim, imao je veoma jako pamcenje, odlikovao se rjecitošcu, pronicljivošcu i mudrošcu u svojim vjerskim, politickim i drugim stavovima. Veoma rijetko je kritikovao ljude nego bi se cesto lijepo ophodio prema onima koji su se nekorektno prema njemu ponijeli, i mnogo je praštao i bio samilostan. Pored ovih osobina bio je posebno poznat po tome što je mnogo postio, cinio ibadet, udjeljivao sadaku i cinio svaku vrstu dobrocinstva."

Njegov ucenik Es-Sehavi veli: "Bio je veoma skroman i ponizan i nije pretjerivao u svojoj ishrani i odjevanju, jeo je izricito halal i cistu hranu. Jednom prilikom je pojeo hranu ciji izvor i porijeklo nije znao, kasnije kada se raspitao o toj hrani saznao je da je sumnjivog porijekla. Odmah je zatražio jednu duboku posudu. Mladic koji mu je donio posudu upitao je šta želi sa njom, a on mu je odgovorio: -Ucinicu ono što je ucinio Ebu Bekr es-Siddik, a zatim je ispovracao sve što se nalazilo u njegovu stomaku." (Jednog dana Ebu Bekr r.a. je pojeo hranu koju mu je servirao jedan od njegovih sluga, koji ga po završetku jela, obavjestio da je tu hranu dobio kao cijenu za vracanje koje je on inace prakticirao još u džahilijetu. Ebu Bekr r.a. je tada stavio svoje prste u usta i ispovracao sve što je tada pojeo op. a.) Kao što vidimo Šejhul-Islam Ibn Hadžer je u potpunosti išao stazama naših dobrih predhodnika selefis-saliha r.a. i oni su mu bili najljepši uzor u svim životnim aktivnostima i poslovima. Posebno se odlikovao velikom skromnošcu i davanjem mudrih i pronicljivih odgovora na postavljena mu pitanja, sve to zahvaljujuci talentu, razumskom i intelektualnom kapacitetu kojeg mu je podario Svevišnji Allah. Jednom prilikom je upitan: "Jesi li vidio nekoga slicnog tebi?" Odgovorio je Kur'anskim rijecima: "Ne hvališite se bezgrešnošcu svojom-On Allah dobro zna onoga koji se grijeha kloni." (Prijevod znacenja, En-Nedžm, 32.)

Mnogo je vodio racuna o onome šta govori, imao je visok stepen samokontrole, bio širokogrudan i ljubazan, opraštao je onima koji su ga napadali i vrijedali i nikada se nije osvecivao, veoma rijetko su ga vidali ljutitog i namrštenog.

Veoma brzo je citao naucna djela, tako je na primjer Buharijin Sahih procitao za vrijeme 10 medžlisa (skupova) koje je održavao izmedu podne i ikindije namaza.

Ibn Hadžer se dosljedno pridržavao sunneta Resulullahova s.a.v.s. živio je njime i pozivao je druge tome svojim jezikom-govorom i svojim perom, a istovremeno je upozoravao one koji krše sunnet i borio se protiv onih koji uvode novotarije u vjeru. Javno je negirao ucenje onih koji vjeruju u spajanje i inkarnaciju sa Bogom.

Dao je odgovor na pogrešno ucenje dvojice sufijski prvaka i autoriteta Ibn Arebija i Ibnul Farida. Kada je bio upitan od strane svog šejha El-Belkinija o Ibn Arebiju potvrdio je njegovo nevjerstvo, a zatim je bio upitan o Ibnul-Faridu i razmišljajuci o njegovom slucaju ispjevao je nekoliko stihova koji su indirektno aludirali na njegovo nevjerstvo-kufr, a zatim je rekao: "Ovo je kufr, i ovo je kufr." Ovaj dogadaj bilježi njegov ucenik u Es-Sehavi u djelu "El-Dževahiru ved-Dureru".

DRUŠTVENE AKTIVNOSTI

Sve ove osobine su bile razlogom pa je ovaj alim obnašao i veliki broj znacajnih funkcija i svaku od njih je na najbolji nacin prezentirao i obavljao.

Obrazovanje-poducavanje; bio je predavac u preko 15 obrazovno-odgojnih ustanova, a u nekim od njih je bio i glavni upravitelj. Desetine godina je veoma uspješno i profesionalno obavljao ovu casnu dužnost sve dok ga nije bolest savladala u kojoj je i umro.

Zabilješke; to su vrhunski vrijedna predavanja koja šejh izlaže usmeno, a ucenici zapisuju da bi se kasnije to sakupilo u knjigu koju bi kasnije mogli koristiti i obicni ljudi. Ovaj svoj projekat otpoceo je 808. g.h. i nije ga prekidao sve do svoje smrti, a ukupno je zapisano preko 1000 takvih predavanja.

Izdavanje fetvi; sa ovom važnom i odgovornom zadacom otpoceo je 815. g.h. Njegove fetve su se odlikovale sažetošcu i jasnocom. Trudio se da svoje stavove i mišljenja izvodi izricito iz jasnih šerijatsko-pravnih izvora. Ponekad bi prosjek napisanih fetvi za jedan dan iznosio 30.

Hutbe; držao je hutbe u džamiji El-Azhar i džamiji Amr ibnul-As r.a., a to su dvije najstarije džamije u Egiptu. Imao je veoma jake, upecatljive i dojmljive hutbe, opisjuci ih Es-Sehavi kaže: "Njegove hutbe direktno su dopirale do srca slušalaca, sa njegovim uspinjanjem na mimber povecavala se i njegova ljepota i nur kojeg ja ne mogu opisati. Kada bi ga posmatrao kako se uspinje na mimber od posebnih osjecaja uvijek mi je dolazilo da placem."

Sudstvo; kralj Muejjid mu je nudio nekoliko puta da bude glavni kadija u zemljama Šama, ali je on to odbija. U vrijeme kralja Ešrefa ovu dužnost je obnašao u Egiptu, i sam se kasnije povukao sa ove funkcije, da bi mu ponovno nekoliko puta bila povjeravana. Ukupno je ovu casnu i odgovornu dužnost obnašao preko 11 godina. Za vrijeme zauzimanja ovog položaja uspio je ostati ustrajan na istini i borbi za pravdu, i doživio je veliki broj neugodnih situacija i razlicitih pritisaka.

Sekretar jedne od najvecih biblioteka koja se zvaka El-Mahmudijje, i u njoj je napravio i uveo sistem dva indeksa: jedan po poglavljima, a drugi po slovima. Bio je najljepši primjer brige i pažnje za knjigama biblioteke i cesto puta bi zagubljene i nestale knjige zamijenio istim knjigama iz svoje licne biblioteke.

Ibn Hadžer je veoma uspješno obavljao i izvršavao sve povjerene mu zadatke, a kroz obnašanje svih spomenutih funkcija on je neprestano djelovao na polju poboljšanja trenutnog stanja i naredivanje dobra i sprecavanje zla, a posebno borba protiv nepravde nanešene raznim ljudima. Sa svim ovim karekteristikama i djelima u potpunosti je zaslužio sve visoke titule koje su mu dali ljudi poput: Šejhul-Islam, muhadis svog vremena, pecat svih hafiza, Emirul-mu'minin fil hadisi...

ODLAZAK ALLAHU

Poslije ovog dunjaluckog života, koji je bio prepun zbivanja i raznovrsnih aktivnosti, a koji je trajao skoro 60 godina u kojima je dao veliki doprinos ilmu i ocuvanju i širenju Poslanikova sunneta, i izveo nekoliko generacija istaknutih ucenjaka, ostavivši za sobom veliki broj vrijednih naucnih djela bez kojih se danas ne može zamisliti ni jedna manja ili vece islamska biblioteka, Uzvišeni Allah mu je uzeo dušu.Smrt je nastupila nakon bolesti koja ga je pogodila u mjesecu zul-ka'detu 852. g.h. i uspješno je prikrivao obavljajuci normalno svoje svakodnevne poslove poducavanja, pisanja i drugo. Medutim, bolest je sve više jacala i ubrzo ga privezala za postelju. Veliki broj lijecnika je dolazio u želji da ga izlijece, a svakodnevno su ga posjecivali i najpoznatiji emiri, kadije i alimi, a krajem mjeseca zul-hidždžeta iste godine svoju dušu je predao njenom Gospodaru. Dan njegove smrti je uistinu bio tužan dan za muslimane, a i za zimijje (šticenike islamske države) koji su ga se sjecali po pravdi i nepristrasnosti kod presudivanja. Povodom njegove smrti vecina pjesnika njegova vremena su ispjevali veoma dirljive kaside. Na hiljade ljudi se nadmetalo i utrkivalo u nošenju njegova tijela, a Sultan je licno prisustvovao njegovoj dženazi kao i najznacajniji državni cinovnici kao i najpoznatiji alimi. Ukopan je u neposrednoj blizini Imama El-Lejsa ibn Sa'da i Imami Šafi'ija.