korak po korak u brak

Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: "Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda, ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to (gledanje)."

Ako ste se nakon svega što ste procitali, i nakon svakojakih dilema i beskrajnih rasprava sa samim sobom, napokon odlucili da se konacno oženite ili udate, onda je ovo što slijedi pravo štivo za vas.

Korak broj 1

Prvi korak, a ujedno i prvi uvjet za brak su covjek i žena, mladic i djevojka, spremni da u ime Allaha stupe u medusobni bracni odnos. Kada je ovaj prvi korak u pitanju veoma je važno znati da je Islam dozvolio videnje žene/covjeka s kojom/kojim želi stupiti u brak. Mugire ibn Šu'be prenosi da je zaprosio ženu pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao:"Vidi je, jer ce to produžiti vašu vezu."(Bilježe petorica osim Ebu Davuda)

Od Džabira, r.a., se prenosi da je Resul, s.a.v.s., rekao:"Kada neko od vas zaprosi ženu ako može da vidi kod nje ono što ce ga privuci i podstaci na brak neka vidi."(Ebu Davud)

Što se tice dijelova tijela koje je dozvoljeno vidjeti vecina uleme smatra da su to lice i šake, iako ne postoji hadis koji precizno odreduje ono što je dozvoljeno vidjeti kod žene sa kojom covjek treba da se oženi. Važno je napomenuti da je videnje obostrano i nije ograniceno samo na videnje žene od strane muškarca, jer žena tu ima isto pravo kao i muškarac, i njoj se dopada kod muškarca ono što se muškarcu dopada kod žene, ili joj se nešto ne svida kod njega zbog cega ce imati pravo da odbije udaju. Rekao je E'Ameš: "Svaki brak koji se sklopi bez videnja, njegov izvor je tuga i žalost."

Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: "Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to(gledanje)." (Ahmed)

Kad je u pitanju videnje žene (djevojke) sa kojom se želi oženiti ono mora biti u prisustvu staratelja (velijja) ili nekoga od zul-mahrema (to su bliski muški srodnici žene s kojima ne može stupiti u brak, koji mogu da je vide i da se s njom druže). Islam je dakle, strogo zabranio osamljivanje muškarca i žene, cak i u situaciji da je djevojka isprošena, jer ona je haram muškarcu sve dok se ne sklopi bracni ugovor. Resul, s.a.v.s., je u mnogim svojim hadisima skrenuo pažnju na opasnost osamljivanja muškarca i žene. Prenosi se od Džabira, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se ne osamljuje sa ženom bez njenog mahrema, jer je šejtan treci s njima."

Mnogi ljudi olahko shvataju ovu stvar pa dozvoljavaju svojoj kcerki ili sestri da se druži i osamljuje sa mladicem koji je namjerava ženiti; bez imalo opreza i bojazni za nju. Medutim, poznato je da cesto posljedica takvog druženja bude gubljenje djevojacke casti i cednosti, najljepšeg ukrasa ženske duše, kao i ostavljanje takve djevojke na cjedilu od strane muškarca koji joj je sve obecavao i predstavio se kao pošten, dok je nije obešcastio, a onda je potpuno odbacio. Zato cude stavovi nekih ljudi cak i iz reda uleme koji dozvoljavaju osamljivanje, kao i predbracnu vezu mladica i djevojke i nazivaju je ašikovanjem, mada za to nemaju nijednog dokaza u islamskim izvorima. Naprotiv ono što ce naci u Kur'anu i Sunnetu i praksi selefa jeste zabrana osamljivanja muškarca i žene koja ima svoju duboku svrsishodnost, opravdanost i mudrost. Ona se slaže sa moralnim zakonom u covjeku i njegovim zdravim razumom. Dovoljno je samo napomenuti da Allah, dž.š., nareduje i muškarcu i ženi obaranje pogleda od harama zbog bojazni od grijeha, pa kako da dozvoli osamljivanje, druženje i ašikovanje dvoje mladih ljudi, koji po prirodi osjecaju naklonost jedno prema drugom i koje je put do zinaluka i gubljenja casti. S druge strane, Islam ne poznaje brak bez videnja buducih supružnika iako se nekada dešavalo da staratelj ne dozvoljava videnje svoje kceri, a pristaje na njenu udaju. Najbolji stav je islamski stav i njegove posljedice su najljepše, a to je videnje i dogovor u prisustvu mahrema, jer islamski brak ustvari predstavlja ugovor o bracnoj vezi na obostrano zadovoljstvo.

Korak broj 2

Sljedeci uslov za valjanost braka jeste dozvola staratelja i treba istaci da vecina uleme smatra da nije dozvoljeno djevojci da se uda bez velijja (staratelja). Dakle, kada se ispune svi prethodni uslovi obavezujuce je da staratelj djevojke bude taj koji ce pred kadijom i svjedocima vjencati svoju kcerku. Ovo je najispravniji stav, jer staratelj ima najviše prava kod svoje kcerke prije udaje i ako je on uda onda to znaci da se on obavezuje i da snosi odgovornost i poslije udaje, ukoliko se desi nešto neželjeno. Pored toga, poznato je da brak ima mnogo svojih ciljeva, a vecina žena je podložna osjecajima tako da zbog toga izostane pravi izbor muža zbog cega se ne ostvare svi ciljevi braka i cesto dolazi do razocarenja. Otac u tom smislu ima iskustvo i sigurno ce se potruditi da se svi ciljevi braka upotpune kroz pravilan izbor muža.

Korak broj 3

Jedan od uslova sklapanja braka jeste i tzv. MEHR-odnosno vjencani dar. Od odlika i velicine Islama je i davanje prava ženi koja joj prirodno pripadaju i zaštita žene kao licnosti. Tako je jedno od prava koje je Islam dao ženi pravo na posjedovanje i sticanje imetka. Poznato je da je žena u predislamskom dobu trpila nepravdu svake vrste i da su njena prava bila oduzeta, a ona kao licnost omalovažavana, tako da je njen stratelj slobodno raspolagao njenom imovinom i nije joj davao priliku da zaradi niti da raspolaže sa imetkom. Islam je spasio ženu ovog ponižavajuceg položaja i odredio joj vjencani dar - MEHR i ucinio ga njenim vlastitim pravom, i nije dozvolio da od njega uzima bilo ko od njenih bližnjih, osim ako se ona s tim složi i ako to dozvoli. (Prijevod znacenja - En-Nisa, 4.) Islam nije odredio velicinu mehra, jer ljudi se razlikuju u svojim materijalnim mogucnostima, te je vjernicima ostavljeno da prema njima daju mehr. Ovo iskljucivo pravo žene (djevojke) cesto zloupotrebljavaju ocevi tražeci visoke cijene(mehr) za svoju kcerku, kršeci tako islamski propis i otežavajuci sklapanje braka na što nemaju nikakvo pravo.

Korak broj 4

Sljedeci uvjet jeste da sklapanju braka prisustvuju svjedoci, najmanje dvojica. Sklapanje braka takoder treba da bude javno i lijepo je tom prilikom napraviti gozbu na primjeren i islamski nacin.

Korak broj 5

Posljednji uvjet je, ustvari, sam cin sklapanje bracnog ugovora tzv. IDŽAB i KABUL-ponuda i prihvatanje. Ponuda i prihvatanje moraju biti izreceni javno, pred svjedocima. Ovo podrazumjeva i potvrduje da se djevojka ne može i ne smije prisiliti na udaju ukoliko ona to ne želi.