Veoma mi je drago što mi se ukazala prilika da posjetim vaš velicanstveni centar. To je remek-djelo islamske arhitekture u centru Londona koje nas na divan nacin podsjeca da korijeni naše kulture nisu samo grcki niti romanski, nego i islamski. Islamska umjetnost, nauka i filozofija dali su veliku pomoc u nacinu našeg racunanja. Islam je zadužio našu kulturu i to je nešto što Zapad nikako ne smije zaboraviti, nego naprotiv, treba da razvija odnose sa islamskim svijetom. Medutim, mi smo sebi dopustili da se nerazumijevanje i nevjerica izmedu Zapada i islama stalno razvija. Sada je potpuno jasno da ne smijemo dozvoliti da se to i nastavi. Ne samo zato što je žalosno da dvije tako velike kulture krivo shvataju jedna drugu, vec i zato što u modernom svijetu mi nemamo drugog izbora do da živimo i radimo zajedno. Izazovi i problemi s kojima se suocavamo su na globalnom nivou. Mladi ljudi u Teheranu ili Kairu žrtve su trgovanja drogom kao mladež Londona ili Edinburga. Briga islamskog svijeta za situaciju na Bliskom istoku podjednako je velika kao i briga Evrope za taj problem, jer je taj region teritorijalno najbliži Starom kontinentu.
Ili cemo raditi zajedno, pa sve prevazici, ili cemo dozvoliti da se nevjerica nastavi, pa sve izgubiti. Neki govore da Zapadu treba neprijatelj i da hladni rat treba da traje, a da bi poziciju bivšeg SSSR-a u ovom slucaju trebao zauzeti islam. Oni kažu da ce to biti “sukob civilizacija” i da je to neizbježno. Ali, ja kažem da oni nisu u pravu i da mnogo griješe. Daleko od toga da nam islam treba kao neprijatelj, jer mi ne smijemo dozvoliti ništa drugo do prijateljski odnos prema islamu. Mi možemo imati razlicite kulture i razlicite religije, ali to ne znaci da ne možemo zajedno. Casni Kur’an kaže:” O ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.”(49:13)U tom duhu na nama je da konacno shvatimo ko smo i na koji nacin mislimo da pocnemo razumijevati jedni druge a sve to da bismo razbili i izbrisali sve probleme koji razvijaju nevjericu.
A najvažniji su odnosi izmedu naroda. Dakle, razgovori koje moramo voditi izmedu Evrope i islamskog svijeta moraju biti razgovori naroda. Naši ucitelji i nastavnici treba da razgovaraju, naši umjetnici, arhitekti i filozofi treba da razgovaraju. Ako bismo tako radili, onda bismo veoma mnogo dobili, u suprotnom gubimo veoma mnogo. Medutm velikih pomaka vec ima. Velika Britanija ima nekoliko istaknutih akademskih institucija koje uspješno djeluju na tom polju. Takoder, postoje i privatne grupe koje pomažu u balansiranju odnosa. Ali, mi nikad necemo uciniti potrebni napredak sve dok javno mnijenje na obje strane ne razbije stereotipe i tvrdoglave stavove koji su u srcu sukoba i polemika izmedu ove dvije kulture. Ured moga ministarstva obavlja svoj dio posla. Moj kolega Derek Fatchett, državni ministar redovno se sastaje s celnicima Islamske zajednice Velike Britanije. U Ministarstvu vanjskih poslova mnogo radimo na modernizaciji i usavršavanju kako bismo zaista bili djelotvorni na ovom i svim drugim poljima. U posljednje vrijeme bodrimo mlade Britance, muslimane svih zanimanja, da prihvate diplomatski servis kao svoj nacin života. Za to ce trebati aktivno sudjelovanje i podrška britanskih muslimana, našto mi polažemo pravo kako bismo na pravi nacin unijeli islamsku dimenziju u policiju ovog ministarstva.