vakuf u bosni

Amer Dzihana | Saff br/str. 27

U proteklih 120 godina tudinske vlasti, Bošnjaci nisu uspijevali sacuvati ni ono najosnovnije - imovinu. Da li ce to uspjeti u Dejtonskoj BiH i kako ce primiti eventualni neuspjeh, još uvijek je neizvjesno.O vakufu, njegovom historijatu, otudenju od muslimana, mogucim rješenjima ovog problema, razgovarali smo sa direktorom Vakufske direkcije Nezimom ef. Halilovicem




Molim Vas, da na samom pocetku, kažete šta je vakuf, koje mu je mjesto u Islamu i da se ukratko osvrnete na njegov historijat?


Vakuf oznacava dobro koje vakif svojevoljno izdvoji iz svoje imovine, predajuci ga u ime Allaha dž.š., da bi se prihodima od istog koristili ljudi. Radi se o specificnoj imovini, jer se ista izuzima iz prometa, što simbolizira i sam rijec "vakf" - zastoj (obustavljanje). Po islamskim propisima, vakuf se ne može otuditi po bilo kojoj osnovi. Vakuf datira još iz vremena Ibrahima a.s., koji je iza sebe ostavio mnoge vakufe, na korištenje ljudima. Za vrijeme Muhammeda s.a.v.s., zabilježeno je više uvakufljenja, kako od strane Poslanika s.a.v.s., tako i od njegovih ashaba. Smatra se da je uvakufljenjem bašce Samg, Omer r.a. postao prvi vakif toga vremena. Dolaskom Osmanlija na ovaj prostor, ustanovljuje se institucija vakufa kod nas, a svakako najpoznatiji naš vakif je bio Gazi Husrev-beg, koji je veci dio svoje imovine uvakufio širom Bosne i Hercegovine. Ovim se ni u kom slucaju ne umanjuje vrijednost drugih vakufa i vakifa, jer svaki vakuf, ma koliko bio mali, zaslužuje spomena i truda da se sacuva. Poznato je takoder, da su mnogi naši gradovi u BiH nosili ili nose ime vakuf, kao npr.: Kulen Vakuf, Skender Vakuf, Varcar Vakuf, Donji Vakuf, Gornji Vakuf. Malo je poznato da je npr. Sanski Most, ranije nosio ime Vakuf. Nažalost, oni su suštinski izgubili te epitete, pa makar i formalno nosili ta imena, jer je u istima gotovo sva imovina oduzeta. Ovo ukazuje na cinjenicu da su ti gradovi nastali kao zadužbine muslimana.


Kakvu je ulogu imao vakuf u društvenoj stvarnosti muslimana?


Vakuf je bio, a inšallah ponovo ce to biti, glavna pokretacka snaga mnogih društvenih, obrazovnih, kulturnih, socijalnih i politickih aktivnosti.


Kada pocinje oduzimanje vakufske imovine?


Dolaskom Austro-Ugarske okupacione uprave 1878. godine, pocinje devastiranje muslimanskih harema, koji se cesto pretvaraju u parkove. Takav je slucaj sa Cekrcinica haremom, koji je pretvoren u park (danas poznat kao Veliki park, preko puta robne kuce Sarajka). Mnogi mesdžidi su u tom vremenu pretvoreni u magacine, a Brusa bezistan je prvobitno pretvoren u skladište, a potom u paro-mlin. Musalla (otvoreni prostor za klanjanje bajram-namaza) je iskorištena za gradnju zgrade Zemaljske vlade (današnja zgrada Predsjedništva), a pored nje je izgradena i zgrada Željeznica.


U vrijeme Kraljevine SHS, Bošnjaci kao fizicka lica i Islamska zajednica kao institucija, su ošteceni provodenjem agrarne reforme, kada je oduzeto 1,3 miliona hektara zemlje, a od toga sedamdeset posto je bila, što vakufska, što bošnjacka zemlja. Od 1918-1952. godine, samo u Sarajevu su porušene 24 džamije. Vlasti tadašnjeg Banjaluckog kotara su 27.07.1939. godine oduzele 107.676 dunuma i 528 m2 vakufske zemlje Gazi Husrev-bega (prostor Teslica, Tešnja i Doboja), od cega su dvije trecine otpadale na šumu, a jedna trecina na obradivo zemljište.


U SFRJ se nastavlja oduzimanje vakufskih dobara: rušenjem džamija, ekshumacijama muslimanskih harema, nacionalizacijom stambenih i poslovnih prostorija i zgrada i sl. Vakufska direkcija, koja je do tada upravljala vakufskom imovinom, ukinuta je 1959. godine zbog nemogucnosti funkcionisanja, jer je njena imovina u potpunosti opljackana. Prema tome, udari na vakufsku imovinu traju punih stotinu dvadeset i jednu godinu. Dug je to period za one koji misle da ce na hakku drugih biti bogatiji i snažniji. U tom smislu, postoji jedna snažna poruka onima koji su u poziciji da odlucuju, da moraju ispraviti nepravde koje su nanešene vakufu, jer vlast koja se ne bude zasnivala na poštenju i pravdi ima samo jednu prednost, a to je - kraci ce joj biti put do nestanka.


VAKUFSKA DIREKCIJA - KAPETAN BEZ BRODA


Kada je Vakufska direkcija ponovo oživjela?


Odlukom Sabora IZ-e, Vakufska direkcija je ponovo otpocela sa radom 1996. godine. Još prije toga, IZ-a je 1993. godine pokrenula aktivnosti vezane za donošenje Zakona o restituciji. U prvo vrijeme se govorilo o povratu imovine vjerskim zajednicama. Tada je IZ-a bila inicijator formiranja Koordinacionog odbora za povrat uzurpirane imovine vjerskih zajednica, a taj Odbor je dao i te kako znacajan impuls u pokretanju mehanizma za rješavanje ove važne problematike. Ovaj Koordinacioni odbor je sacinio i uputio Memorandum Predsjedništvu BiH, tražeci konkretnije poteze na ovom polju. Što se tice ovih aktivnosti, glavni teret su podnijeli: Nijaz Koštovic, prof. Hakija Ðozic, Ahmed Mešic i Muhammed Salkic. Ovo je još jedan dokaz drugima da Bošnjaci nisu sebican narod, te da i kada je povrat imovine u pitanju ne želimo zakinuti bilo koga.


Za koju godinu se zalažete da bude godina od koje ce se izvršiti povrat imovine?


Smatramo da bi 1919. godina bila prihvatljiva, mada bi se i to moglo smatrati nepravdom, jer je i prije toga znacajan dio naše imovine otuden. Restitucija, od 1945. godine, bi bila još jedan snažan udarac za Islamsku zajednicu. Ako bi se i govorilo o restituciji od 1945. godine, iz toga bi se morale izuzeti vjerske zajednice i taj period produžiti makar na 1919. godinu.


Zbog cega ne insistirate na 1878. godini, kao pocetnoj za povrat imovine, kada se zna da je IZ-a i u tom periodu oštecena?


Ja sam djelimicno odgovorio na ovo pitanje. Prije nekoliko mjeseci sam dao izjavu u jednoj našoj dnevnoj novini, u kojoj sam kazao da bi jedino pravicno bilo da nam se naša imovina vrati od 1878. godine, što je izazvalo burne reakcije iz razlicitih krugova. Mislimo da je ipak najrealnije to za što se zalažemo, jer ne možemo ovu sadašnju vlast teretiti sa svim onim za što su krivi oni koji su bili na vlasti ranije, a ovaj projekat nije baš ni lahak kako poneko na prvi pogled može pomisliti.


Koju godinu za povrat imovine traže druge vjerske zajednice?


Po mojim saznanjima oni insistiraju na 1945. godini, a jedan od razloga je i taj što iste nisu oštecene u obimu u kojem smo ošteceni mi. Mislim da bi oni trebali podržati IZ-u u njenim zahtjevima.


Koliko bi IZ-a bila oštecena ako bi pocetna godina restitucije umjesto 1919. bila 1945. godina?


Otprilike 40% naše imovine bi ostalo u rukama drugih. To bi zaista bio još jedan bestijalan cin, na koji mi necemo pristati.


Da li tražite da vam sva imovina bude vracena u naturi?


Naravno! Izuzetak mogu biti izgradena gradevinska zemljišta, na kojima su nakon oduzimanja izgradeni objekti trajnog karaktera, za koje ne možemo tražiti uklanjanje. U tim slucajevima bi dobili naknadu u nekoj drugoj nekretnini, certifikatu ili bi ulazili u suvlasnicke odnose tamo gdje bi nalazili interes za vakuf, a da se pri tome djelatnost ne bi kosila sa principima Šerijata. Sve drugo tražimo da nam se vrati bez bilo kakvih uslovljavanja i to u obliku u kojem je oduzeto. Prema tome, nama odgovara samo naturalna restitucija.


NI ISLAMSKA ZAJEDNICA NE MOŽE PRIVATIZirATI VAKUFE KADA JOJ SE VRATE


Šta predvida prijedlog Zakona o restituciji, zbog kojeg je Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Ceric, uputio otvoreno pismo gospodinu Carlosu Vestendorpu?


Najnoviji prijedlog Zakona o restituciji ne odgovara IZ-i, te smatramo da u tom smislu on treba pretrpiti znacajne promjene. Zbog toga je Reisu-l-ulema, uputio otvoreno pismo na ruke Visokog predstavnika, da u skladu sa svojim ovlašcenjima utice na donošenje povoljnijeg rješenja. Slicno pismo je upuceno i na još nekoliko adresa: Premijeru vlade Federacije, Ministru prostornog uredenja, Ministru pravde, clanovima IO SDA, te clanovima Federalnog parlamenta (predstavnicki i dom naroda). Iskreno se nadamo da ce ovaj najnoviji prijedlog zakona pretrpiti znacajnije promjene, te da ce naše sugestije biti uvažene.


Na novi prijedlog zakona imamo primjedbe na nekoliko clanova:


- U clanu 4. se predvida povrat imovine oduzete od 1945. godine, a mi tražimo da to bude 1919. godina. Time bi se clan 52. ovog zakona brisao, a on predvida naknadu za obveznice koje nisu realizirane iz perioda 1919. do 1945. godine.


- U clanu 18. se predvida da se stanovi na kojima postoji stanarsko pravo, ne vracaju bivšim vlasnicima i mogu se otkupiti od strane nosioca stanarskog prava, što znaci, da bi IZ-a samo u Sarajevu (Opcina Stari Grad i Centar), izgubila oko 400 stanova, dok su baš ovih dana aktuelne deložacije naših profesora, pa cak i iz nacionaliziranih vakufskih stanova. Mi pitamo: ko ima pravo privatizirati ono što je neko u ime Allaha dao kao vakuf?


- Po clanu 23. ovog zakona predvida se vracanje poslovnih zgrada i prostorija bivšim vlasnicima, ali se pravi izuzece u slucaju ako je zgrada osnovno sredstvo preduzeca i ako ce bitno ugroziti njen rad, da sadašnji posjednik ima pravo da traži izuzece istog iz restitucije, a bivšem vlasniku bi to bilo nadoknadeno ponovo certifikatima. Ovaj clan bi nam takoder nanio veliku štetu. Na ovaj nacin bi samo u Sarajevu izgubili oko 12.000 m2 poslovnog prostora.


Kolika je ukupna vrijednost potraživanja IZ-e?


Naša potraživanja su oko 12 milijardi maraka (Dejtonska RS 5 milijardi maraka, bez ratne štete i 7 milijardi Federacija).


Da li se slicne aktivnosti vode i u RS-oj?


Ovih dana ocekujemo donošenje Zakona o izuzimanju iz prometa svih dobara vjerskih zajednica, na prostoru Dejtonske RS. Smatramo, u ovisnosti od toga za kakav zakon se izborimo u Federaciji, da ce to otvoriti put za slican ili identican zakon u Dejtonskoj RS. Mi, prema tome, tamo imamo tri prioritetna zadatka: zaštita onoga što je u našem vlasništvu, povrat onoga što nam je oduzeto od 1919. godine i pokretanje postupaka protiv odgovornih subjekata za materijalnu i nematerijalnu štetu nanešenu IZ-i.


Kakav ishod ocekujete vezano za ovaj zakon?


Ocekujemo povoljan rezultat. To znaci restitucija od 1919. godine i naravno, naturalna restitucija.


Ima li u ovom vremenu novih vakifa, ili se živi od preostalih vakufa?


Svakako da ima, jer ova zemlja je kroz historiju bila zemlja vakifa i dobrotvora. Njih ce inšaallah biti i u buduce, jer mnoge vlasti koje su se smjenjivale na ovom prostoru nisu mogle oduzeti koliko su Bošnjaci znali dati. Potrebna je edukacija vjernika po ovom pitanju, a u isto vrijeme se treba vratiti poljuljano povjerenje kod ljudi, u smislu zaštite ove vrste imovine, jer mnogi od njih smatraju da kad je u pitanju vakuf, to je svacije, pa šta god zatreba ima vakuf. Na kraju, molim Allaha dž.š. da nam istinu pokaže istinom, a laž laži i da nam pomogne u borbi za ostvarenje naših prava!