POSJETITE KURAN.BA
 
 

stoljetna borba za opstanak

Kenan Surkovic | Saff br/str. 43

Muslimani Burme cine vjersku i nacionalnu skupinu jake tradicije i bogate historije. Danas se nad muslimanima podrucja Arakan vrše zlocini velikih razmjera od strane vojne hunte i budistickih fanatika. Pokrenut je džihad za oslobodenje Arakana



Burma je zemlja o kojoj se u našoj javnosti veoma malo zna. Inace, politicka dešavanja u jugoistocnoj Aziji nekada se cine isuviše zamršenim i komplikovanim da bi mogli dati pregledan i sistematican uvid u tamošnja politicka kretanja. Možemo reci da je Burma jedna u lancu azijskih zemalja delikatne politicke situacije izazvane vjerskim i etnickim mržnjama koje su opet prožete vladanjima razlicitih vojnih diktatura spremnih na svako kršenje ljudskih prava kako bi zadržale vlast i punu kontrolu nad tamošnjim narodima. Takoder se malo zna da dobar dio stanovništva Burme cine muslimani koji se konkretno nalaze u Arakanu, sjeverozapadnom dijelu Burme. Muslimani Burme odnosno Arakana nastanjuju to podrucje još od vremena prvih širenja Islama na Indijskom podkontinentnu. Arakanski muslimani vode porjeklo od više naroda poput Arapa, Mogula, Bengalaca ali su se vremenom profilirali u specificnu nacionalnu grupu. Muslimani Arakana ili Rohingya kako je njihovo izvorno ime, cine skupinu koja je obilježila historiju tog podrucja jer su još u prošlosti kao istaknuti sultani kultivisali podrucja na kojima su živjeli i podarili stanovništvu bogat kulturni život, cak do te mjere da su uticali na brojno budisticko stanovništvo. Što se tice same Burme ona broji oko pedeset miliona stanovnika a podrucje Arakana nekih pet miliona od kojih je vecina muslimana. Burma granici sa Indijom, Kinom, Tajlandom, Laosom i Bangladešom. Sve u svemu najveca agonija tamošnjih muslimana pocinje 1948 godine kada se Burma oslobada kolonijalne vlasti Engleza i kada tom državom pocinju vladati totalitaristicki režimi koji konstantno ugrožavaju muslimanski narod Arakana.

GENOCID NAD MUSLIMANIMA ARAKANA


Muslimani Arakana trpe dugogodišnji genocid, osporavanje nacionalnog identiteta, ugrožavanje vjerskih prava a sve to je rezultiralo sa 1.5 miliona izbjeglica u zemlji i inostranstvu. Pogotovo su prisutna kršenja ljudskih prava i kulturnih vrijednosti muslimana koje su obilato podržavane od politickog i vojnog vrha Burme. Krajini cilj vojne hunte koja danas vlada Burmom, je da se muslimani Arakana u potpunosti unište i da njihova teritorija bude pripojena totalitarnom sistemu vladanja . Podrška od medunarodne zajednice arakanskim muslimanima je uglavnom simbolicne prirode dok je konkretnija pomoc uglavnom izostavljena. Izostanak medunarodne podrške ali i islamskih zemalja rezultira nesmetanom vršenju zlocina koji su u nekim godinama doživljavali svoje vrhunce. Veliki genocid muslimani Arakana doživjeli su 1942. godine kada je ubijeno od strane tadašnjeg burmanskog režima 100.000 ljudi. Ubistva su se nastavila i kasnije a 1978. i 1991. iz Burme je u Bangladeš izbjeglo 300.000 muslimana. Historija je pokazala da su najveci protivnici muslimana Arakana bili i ostali budisticki fanatici kao i mnogobrojne vojne hunte. Danas se protiv terora bore mnogi muslimani okupljeni u vojnim jedinicama ciji je cilj oživljavanje islamskog identiteta i oslobadanje Arakana od terorizma burmanskih vlasti. Brojni mudžahidi koji su stali u odbranu Islama, jakom vojnom organizacijom pokušavaju steci vojnu prednost u Arakanu koja ce garantovati sigurnost tamošnjeg stanovništva.

TEŠKOCE U BORBI ZA NEZAVISNOST


Ako bismo htjeli ukratko predociti osnovne probleme koji muce arakanske muslimane, možemo reci da im se ugrožavaju osnovna prava na život i imovinu. Ukida im se pravo vlasništva, školovanja kao i slobodnog kretanja. Da bi musliman otišao iz jednog grada u drugi neophodno je da ima dozvolu koja se obicno može naci samo ako se dobro plati. Inace, muslimanima je zabranjeno da posjecuju glavni grad Burme Rangon.

Vojni režim porice muslimanima pravo na njihovu državu u Arakanu te im nasilno oduzima zemlju služeci se pri tome najnižim kriminalnim radnjama. Genocid se sprovodi masovnim ubistvima i uništavanjima džamija.


Muslimanska se kultura omalovažava i namece im se burmanska koja je po svom karakteru i vjerskom opredjeljenju strana muslimanima. Treba još dodati da izbjeglice unutar zemlje a dobrim dijelom i inostranstvu žive u izuzetno teškim uslovima.

Medutim i pored svega borba tamošnjih muslimana se nastavlja što pokazuje da je vitalnost naroda još prisutna te da uz Allahovu pomoc vodi ka potpunom oslobodenju i sticanju nezavisnosti Arakana.