ENES IBN MALIK EL-ENSARI pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, počeo osjećati veoma jake bolove, te je h. Fatima, primijetivši to na njemu, povikala: "O muko očeva!" Alejhiselam joj na to reče" `Tvoj otac poslije ove današnje muke više nikad neće imati nikakve muke.``` A kada je Alejhiselam preselio na Ahiret, h. Fatima reče:``O moj oče, koji se odazva pozivu Gospodara svoga, o oče moj, neka ti u Dženetu El-Firdevs bude boravište, o oče moj, vijest o tvojoj smrti Džibrilu prenosimo.`` A kada je pokopan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, ona je upitala ashabe:``Zar ste mogli sebi dopustiti da na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, pospete prašinu? (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 28
USAME BIN ZEJD pripovijeda: “ Kćer Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, poručila je Alejhiselamu da joj je dijete na umoru, te da dođe kod nje. Alejhiselam ju je posalamio i poručio joj: “Zaista Allahu pripada sve što uzme i sve što podari, i kod Njega je svakoj stvari rok određen, pa neka se strpi imajući na umu da će i za to biti nagrađena." Zatim je ponovo poslala po njega, zaklinjući ga da dođe. Tada je Alejhisselam pošao, a snjime su krenuli Sead ibn Ubade, Muaz ibn Džebel, Ubej ibn Kab, Zejd ibn Sabit i još nekoliko ashaba, r.a. Dijete je dato Allahovovom Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, koji ga uze u naručije dok mu je duša hroptala i tada Poslanik zaplaka kada ga ugleda u takvom stanju. Sead ibn Ubade mu na to reče: "Šta je to o Allahov Poslaniče? Ovo je rahmet (samilst) koju je Allah usadio u srca robova Svojih A po jednom drugom rivajetu:..u srca onih Svojih robova koje je On odabrao; zaista je Allah milostiv prema onim Svojim robovima koji su samilosni prema drugima. (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 29
SUHEJB IBN SINAN prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem,rekao: “Živio je u davna vremena jedan kralj koji je imao vračara. Kada je vračar ostario, reče kralju: "Ja sam ostario, zato mi nađi dječaka da ga podučim sihru (Vračanju)." Poslao mu je dječaka da ga poučava, ali je dječak na putu sreo jednog pobožnog učenjaka, kod koga je odsjeo i čuo od njega govor, koji ga je zadivio. Tako je to činio uvijek kada je odlazio vračaru. Kada bi došao kod vračara, on bi ga udario na što se on žalio učenjaku pa mu ovaj reče: "Kada se pobojiš vračara kaži mu da te zadržala porodica, a kada se pobojiš porodice reci - zadržao me vračar." Tako je redovno činio dok ne srete na putu veliku životinju koja se ispriječila da ljudi ne mogu prolaziti, pa reče: "Danas ću znati je li bolji vračar ili pobožnjak. Uzeo je kamen i rekao: Allahu moj, ako je učenjak draži Tebi od vračara, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti." On se baci na nju i ubi je, a tada ljudi prođoše. On ode kod pobožnjaka i obavijesti ga šta je učinio, pa mu pobožnjak reče: "Moj sinko ti si danas bolji od mene. Dostigao si ono što vidim, ti ćeš zasigurno biti iskušavan, zato ako te budu mučili nemoj me otkriti." Dječak je iscljijevao slijepe i gubave i liječio svijet od različitih bolesti. Za njegovu nadarenost čuo je kraljev savjetnik, inače slijepac te ode kod njega sa brojnim darovima (hedijama) i reče: "Ovo što je ovdje tebi pripada ako me izliječiš." Mladić reče: "Ja ne liječim nikoga nego Allah, pa ako povjeruješ u Uzvišenog Allaha, uputit ću Mu dovu i izliječit će te." Povjerova kraljev savjetnik u Allaha , pa ga Allah izliječi. Zatim je došao kod kralja i sjeo pored njega, kako je to činio i ranije a kralj ga upita: "Ko ti povrati vid?" Reče: "Moj Gospodar." On upita: "Zar ti imaš gospodara osim mene?" Reče: "Moj i tvoj Gospodar je Allah." Potom ga je kralj uhapsio i nije prestao da ga muči dok mu nije rekao za dječaka. Zatim su mu doveli dječaka, pa mu kralj reče: "Sinčiću tvoja vještina u vračarstvu (sihru) dostigla je visok nivo. Ti liječiš slijepe i gubave i činiš još mnogo toga." Dječak reče: "Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Allah liječi." Vladar je i njega uhapsio i nije ga prestajao mučiti sve dok mu nije otkrio pobožnjaka. Doveden je pobožnjak pa mu je rečeno: "Napusti svoju vjeru", a on odbi, pa vladar zatraži da se donese testera, zatim je stavljena na sredinu njegove glave, i on je raspili dok ne padoše obje polovine. Zatim je doveden kraljev savjetnik i bi mu rečeno: "Napusti svoju vjeru", ali on odbi; i njemu je stavljena testera na sredinu glave i raspiliše je njome dok ne padoše obje polutke. Zatim je doveden dječak i bi mu rečeno: "Napusti svoju vjeru", ali on odbi, pa ga predade skupini svojih slugi, i reče: "Idite sa njim na to i to brdo i popnite se s njim na vrh. Kada stignete gore tražite da napusti svoju vjeru. Ako prihvati, u redu je, ali ako odbije, bacite ga sa vrha!" Otisli su i popeli se sa njim na brdo, pa dječak reče: "Allahu moj zaštiti me odnjih čime hoćeš." Pod njim se zatrse brdo i popadaše u provaliju. On se vrati kralju , a on ga upita: "Šta je bilo sa tvojom družinom?" Dječak reče: "Allah me zaštitio od njih." Predao ga je drugoj grupi i rekao: "Idite sa njim i ukrcajte ga u lađu. Otplovite s njim na sred mora. Ako napusti svoju vjeru, dobro i jeste, a ako ne, bacite ga." Otplovili su s njim i on reče: "Allahu moj zastitime od njih čime hoćeš." Prevrnu se lađa, pa se potopiše, a on se vreti kralju, pa ga kralj upita: "Šta se desilo sa mojim slugama?" Reče: "Uzvišeni Allah me od njih zaštitio." Zatim se on obrati kralju: "Ti me nećeš moći ubiti dok ne urafiš što ću ti narediti." On upita: "Šta je to?" Reče: "Skupi ljude u jednu dolinu, zatim me razapni na jedno stablo, potom uzmi jednu strijelu iz mog tobolca, pa stavi strijelu na tetivu i reci: "U ime Allaha, Gospodara mladića", pa odapni strijelu na mene. Ako tako uradiš, moči ćeš me ubiti." Sakupio je ljude u jednu dolinu, razapeo dječaka na jedno stablo, uzeo strijelu iz njegovog tobolca, zatim je stavi na tetivu i reče: "U ime Allaha, Gospodara mladića", i odape strijelu koja ga pogodi u sljepoočnicu. Dječak stavi ruku na svoju sljepoočnicu i umrije, a ljudi povikaše: "Vjerujemo u Gospodara dječakova." Došli su kralju i rekoše mu: "Vidiš, onočega si se ti pribojavao, tako nam Allaha, desi se." Povjerova narod u Allaha. On naredi da se iskopaju rovovi (jarkovi) duž puta, pa su iskopani. Naloži se vatra, a on reče: "Ko ne odustane od svoje vjere, bacite ga u nju." Pa, učiniše tako. Kada na red dođe jedna ženasa svojim dječakom, zastadebojeći se da u vatru padne. Dječak joj reče: "Majčice, budi strpljiva, jer ti si zaista u pravu." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 30
ENES IBN MALIK EL-ENSARI pripovijeda da je Allahov Poslanik sallallahu `alejhi we sellem, naišao pored jedne žene koja plakaše nad nečijim mezarom pa joj je rekao: "Boj se Allaha i strpi se!" Na to mu ona odgovori: "Idi od mene ti nisi pogođen mojom nesrećom." Ona nije prepoznala Allahovog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem, te je, kad su joj rekli da je to bio Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, otišla do vrata njegove kuće i, ne zatekavši nikoga od njegovih vratara, rekla mu, izvinjavajući se: “ “ Nisam te prepoznala." "Pravi sabur je onaj pri prvom udarcu (jer se tada najteže strpiti)", odgovori on.

A u muslimovom rivajetu se prenosi da je plakala za svojim umrlim djetetom.
(Sahih)
Rijadussalihin br/str. 31
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN Allah, dž.š. veli: "Nema druge nagrade za Mog roba mu`mina kojem Ja usmrtim njegovu voljenu osobu na ovome svijetu (njegovo dijete), pa se on - nadajući se nagradi - strpi na tom gubitku, osim Dženneta. (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 32
AIŠA bint EBI BEKR pripovijeda da je upitala Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we selem, za kugu (koleru), pa joj je on odgovorio da je to Allahova kazna koju On šalje na onoga koga hoće, a da ju je učinio rahmetom za mu'mine. Zato, koji se god rob Allahov zadesi u mjestu u kome se pojavila kolera, te se strpi, nadajući se nagradi od Allaha, dž.š., za to, i ostane u njemu, vjerujući da ga neće zadesiti nego ono što mu je Allah dž.š., već oderdio, a sa time on svakako on mora biti zadovoljan, imat će nagradu šeiha (onoga koji je poginuo na Allahobom putu). (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 33
ENES IBN MALIK EL-ENSARI prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, da je Allah dž.š., rekao: "Ukoliko Ja nekog od Svojih robova iskušam odužimanjem njegovog vida, pa se strpi (i ne rekne radi toga ništa loše) , to ću mu nadokanditi Džennetom." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 34
ATA IBN EBU REBAH pripovijeda da mu je ibn-Abbas, r.a. rekao: "Hoćeš li da ti pokažem ženu koja će ući u Džennet?" A on mu na to odgovori: “Svakako." Ibn-Abbas reče: “Vidiš li onu crnkinju tamo; došal je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, i rekla: “Ja ponekad dobijem padavicu (epilepsiju), pa se bojim da se nesvjesno otkrijem (svoja stidna mjesta) pred svijetom, pa te molim da uputiš dovu Allahu dž.š. da me izliječi." On joj je na to odgovori: “Ako hoćeš strpi se na toj bolesti, dobit ćeš Džennet, a ako hoćeš, ja ću dovu uputiti Allahu dž.š. da ozdraviš?" "Strpit ću se", odgovori ona "samo zamoli Allaha dž.š. da se ne otkrivam prilikom napada", što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, i učini. (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 35
ABDULLAH IBN MESUD pripovijeda: “Kao da sada gledam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, kako priča o jednom od Allahovih poslanika, salavatullahi alejhim, kako ga je njegov narod toliko pretukao da mu je tekla krv niz lice, a on je, brišući krv sa lica samo rekao: "Allahu dragi, Ti oprosti narodu mome jer oni zaista ne znaju." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 36
EBU SEID EL-HUDRI prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Muslimana (vijernika) ne pogodi nikakva nesreća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog tiga Allah dž.š. ne oprosti dio njegovih grijeha." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 37
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Muslimana (vijernika) ne pogodi nikakva nesreća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog tiga Allah dž.š. ne oprosti dio njegovih grijeha." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 37
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Kome Allah dž.š., želi dobro, stavi ga na kušnju (belaj)." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 39
ENES IBN MALIK EL-ENSARI prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Neka niko od vas nipošto ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako već mora, onda neka kaže: “Allahu moj, održi me u životu dokle god mi je život hairniji, a usmrti me kada mi smrt bude bolja od života." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 40
HABBAB IBN ERETT pripovijeda: “Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, naprogone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Ka'be, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: 'Zar namnećeš tražiti pomoć od Allaha dž.š. zar za nas nećeš učiti dovu?' On nam na to odgovori: 'Znajte da je među narodima prije vas bilo ljudi kojima bi iskopali rupu u zemlji, zatim ga stavili u nju, donijeli pilu kojom bi prepilili njegovu glavu (odozgo) na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali, ali sve to ga ne bi natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah dž.š., upotpuniti ovu vjeru dotle da će konjanik putovati sam iz San'a do Hadremevta (sa kraja do nakraj Arapskog poluotoka), nikoga se ne plašeći, osim Allaha dž.š., i vuka za svoje stado, međutim vi to požurujete (nestrpljivi ste)." A po jednom drugom rijvajetu: "On je mirno ležao na svom ogrtaču pod glavom, pored svega što smo trpili od idolopoklonika." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 41
ENES IBN MALIK EL-ENSARI prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Ako Allah dž.š. želi Svome robu hajr, onda mu požuri sa njegovom kaznom na ovome svijetu. A ako Allah dž.š., želi Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za njegove grijhe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu." Zatim je rekao: "Zaista je veličina nagrade prema veličini iskušenja, zato Allah dž.š., kada zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ako bude zadovoljan time, Allah bit će zadovoljan njime, a ako se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba." (Hasen)
Rijadussalihin br/str. 43
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN Nije junaštvo u hrvanju (dvobojima), nego je junak onaj koji se strpi pri svojoj srdžbi (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 45
SULEJMAN IBN SURED pripovijeda: "Sjedio sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve selleme, a dvojica ljudi su se međusobno svadali. Jedan od njih je bio sav pocrvenjeo, a vratne žile mu se napele od srdžbe. Allahov Poslanik, 'alejhi-s-selam, reče: ‘Zaista ja znam jednu riječ; kada bi je on izgovorio, otišlo bi od njega ono što ga je snašlo. Kada bi rekao: 'Utječem se Allahu od prokletog šejtana, popustilo bi ga ono što ga je snašlo." Prisutni tom čovjeku tada rekoše: ‘Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ti rekao je da zatražiš utočište kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana."' (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 46
MUAZ IBN ENES prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko savlada svoju srdžbu i onda kada bude u stanju da je ispolji, Allah, dž.š., će ga pozvati na kijametskom danu pred cijelim svijetom da sebi izabere koju god hoće od dženetskih hurija." (Hasen)
Rijadussalihin br/str. 47
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN priča da je jedan čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, i rekao: "Posavjetuj me, preporuči mi neštol" Na to mu on reče: "Nemoj se srditi!" Čovjek nekoliko puta ponovi isto pitanje, i svaki put mu je Alejhisselam odgovorio: "Nemoj se srditi." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 48
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Mu'mina i mu'minku ne prestaju pogadati razne nedaće iskušenja u njima samima, ili njihovoj djeci i imetku, sve dok im se ne izbrišu svi njihovi grijesi, tako da se susretnu sa Allahom, dž.š., bez ijednog grijeha." (Hasen-sahih)
Rijadussalihin br/str. 49